Kao smion mladić, nestrpljiv da dadne oduška svojoj snazi, Thor nikada nije mirovao. Stalno putujući svijetom, neprekidno je tragao za prilikama da pokaže svoju snagu i suoči se sa svojim glavnim neprijateljima, personifikacijama zla ovoga svijeta: gigantima i čudovištima. Ovaj ga je duh vodio kad je s prvim jutarnjim svjetlom otputovao bez svoje pratnje s čvrstom odlukom da uhvati Midgarsku zmiju tako što će je istjerati iz morskih bezdana. Nakon što je čitav dan hodao, umoran i gladan, bog je stigao do boravišta giganta Himira, te zatražio i dobio konak. U zoru, dok je još bio u krevetu, Thor je čuo buku koju je stvarao gigant, pripremajući se da, kao i obično, ode u ribolov. Odvažni mladić crvene brade – tako je izgledao Thor – prišao je Himiru i odlučnim se glasom ponudio da ga prati. Pomalo ozlovoljen srčanošću poduzetnog mladića, Himir mu je odgovorio da je još zelen za ovakve poslove “odraslih”, jer će se nesumnjivo, kad se nađe na otvorenom moru, uplašiti vodenih planina koje valja ocean za vrijeme bure. Iziritiran tolikom arogancijom, moćni gospodar groma jedva je suspregnuo svoju srdžbu i potisnuo želju da posegne za svojim maljem. Imajući na umu svoj glavni cilj, samo je odgovorio da on sigurno neće biti onaj koji će tražiti povratak na kopno. Iznenađen i zabavljen tolikom mladalačkom preuzetnošću, gigant je prihvatio povesti ga sa sobom, rekavši mu da će veliki valovi svesti na pravu mjeru njegovu silovitost.

Tada je novopečeni ribar, želeći se na najbolji mogući način opskrbiti za predstojeći “ribolov”, upitao giganta koji je najpogodniji mamac. Dobrodušno se šaleći s njim, Himir mu je pokazao krdo goveda koje je u blizini paslo. Međutim, Thor se nije dao smesti te je, pretpostavivši da je najbolji mamac goveđa glava, odsjekao glavu najvećem i najljepšem primjerku goveda poznatom pod imenom Himin-jod što znači “Rođen s neba”. S krvavim užasnim trofejem pod rukama, Thor se uputio prema luci gdje ga je gigant očekivao na boku svoje lađe. Snažne Thorove ruke odmah su odgurnule brod na pučinu. Stigavši na dio mora gdje je bilo uobičajeno loviti obični list (vrsta ribe), Himir mu je naložio da uvuče vesla u lađu. Međutim, mladić je to odbio rekavši da su još suviše blizu obale, te je, veslajući obnovljenom snagom, doveo lađu gdje se nikada prije nisu usudili doći ni ljudi ni giganti. Za to vrijeme, misleći na vlastitu kožu, Himir je upozoravao bradatog boga da bi na ovom mjestu mogli naletjeti na Midgarsku zmiju i umrijeti užasnom smrću, smrskani njezinim snažnim stiskom.

Međutim, Thor nije želio slušati njegove razloge, već je luđački veslao sve dok nije ostao bez daha. Tek je tada bacio sidro. Kvrgave ruke navikle stiskati Mjölnir, sada su držale veoma čvrst i podugačak štap, debeo i savitljiv, na čijem je kraju visjela velika udica. Thor je s dna lađe uzeo goveđu glavu te ju je, pred Himirovim užasnutim pogledom, pričvrstio na oštri vrh udice. Zatim je nevjerojatnim zamahom bacio okrvavljeni mamac u oceanske dubine. Privučena krvlju i prihvativši izazov koji je ovaj neobični mamac predstavljao, Midgarska je zmija ubrzo progutala udicu. Malo je nedostajalo da prvi jaki trzaj uhvaćene zvijeri ne povuče za sobom i božanskog ribara u ledene vode. Svud unaokolo morsko je plavetnilo nestalo, ustupajući mjesto bezbojnoj pjeni što ju je izbacilo ranjeno čudovište koje se bijesno otimalo, podižući ogromne valove. Premda je razgulio zapešća, nastojeći ne ispustiti svoj plijen, Thor je ipak uspio izvući čudovišnu zmiju na brod. Međutim, prestrašeno gledajući ovaj užasni prizor i nemoćno izložen ogromnim valovima punima otrovne zmijske izlučevine, Himir je prerezao uzicu od udice jer je bio zahvaćen apsolutnom panikom. Prije nego je čudovište zaronilo, Thoru je pošlo za rukom zgrabiti svoj malj i baciti ga na njegovu glavu. Međutim, bio je to uzaludan pokušaj jer je gmizavac nestao u velikim valovima. Vidjevši da su u dim otišli svi njegovi napori, Thor se pun bijesa okomio na giganta koji mu je svojim podlim činom onemogućio postizanje cilja. Gnjevno ga je udario šakom u uho. Snaga Thorovog udarca bila je takva da se gigantova glava odvojila od vrata i odletjela izvan lađe, postajući plijenom morskih riba i čudovištâ. Ipak, dvoboj s Midgarskom zmijom time nije bio završen, već samo odložen za eshatološku bitku na koncu vremenâ.

Iz zbirke nordijskih mitova i razmišljanja o njima, koju je priredio Miroslav Jurešić. Ovo je 38. tekst