Možda i najpoznatija referentna točka kada je u pitanju ljevica u Baskiji bila je ETA, barem donedavno. ETA je ujedno bila i jedna od najdugovječnijih ljevičarskih terorističkih organizacija nastala kao reakcija na frankistički nacional-katolicizam. Ordinirala je od šezdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do prije koju godinu kada je odlučila predati oružje, dok je i službeno prestala postojati prošle godine. Isto tako, više ne postoji ni političko krilo ETA-e – Batasuna koja je rasformirana 2013. godine.

Iako se zbog (nekada) intenzivnog djelovanja ETA-e moglo činiti kako u Baskiji postoje snažne tendencije za otcjepljenjem od Španjolske države, raspoloženje javnog mnijenja u Baskiji nije pretjerano naklonjeno opciji koja podupire nezavisnost Baskijske zemlje. Nezavisnost nije opcija koja je na dnevnom redu u Baskiji, barem ne u mjeri kako je to slučaj u Kataloniji gdje je javno mnijenje snažno podijeljeno po pitanju nezavisnosti. U Baskiji prema posljednjim ispitivanjima javnog mnijenja između 20-30% stanovnika podupire nezavisnost. Može se to objasniti djelomično i time da je Španjolska država kako bi pacificirala sukobe u Baskiji istoj dala veću fiskalnu autonomiju u odnosu na ostale autonomne zajednice u Španjolskoj, dok isto tako, Baskija uz Madridsku zajednicu ima najveći BDP per capita u Španjolskoj.

Ipak, u Baskijskoj zemlji postoje snažni ekonomski i socijalni problemi te klasne tenzije. Iako je financijska kriza Baskiju pogodila manje snažno nego ostatak Španjolske, posljedice krize iz 2008. i dalje su vidljive i traju i danas. Baš kao i u drugim državama kapitalističke periferije problemi se ogledaju u deindustrijalizaciji, uništavanju radnih mjesta, dugotrajnoj nezaposlenosti, devalvaciji plaća i povećanju nejednakosti. Baskija je naime, oduvijek bila poznata kao visoko industrijalizirano područje. Međutim, neoliberalna politika tzv. „komercijalnog modela“ koju je implementirao PNV (Baskijska nacionalistička partija) ide za time da se poveća „poslovna konkurentnost“, a koja opet ide ka tome da se oslabi moć sindikata, poveća broj ugovora na određeno i smanje plaće. Baskijska industrija prešla je iz sektora srednjih poduzeća s manje-više lokalnim kapitalom u sektor srednjih poduzeća ovisnih o stranim multinacionalnim kompanijama.

Neskutz Rodriguez, zastupnica Podemosa u Biskajskom parlamentu tvrdi da su najveći problemi za radnike i radnice u Baskiji slični onima radnika i radnica u bilo kojem dijelu svijeta: „Nesigurnost, devalvacija plaća i kronična nezaposlenost. Možda je razlika u odnosu na ostatak države u tome što je Baskija uvijek bila visoko industrijalizirano područje. Međutim, to se mijenja i razina BDP-a kada je u pitanju industrijski sektor u Baskiji je sa 29% (iz 2008.) pala na 23%, dok se razina BDP-a u sektoru usluga povećala sa 62% na 69%. Osim toga, od početka krize, 62% nezaposlenih je dugoročno nezaposleno i ne prima nikakvu naknadu. Pauperizacija je zahvatila ljude koji su zaposleni privremeno i bez dugoročnih ugovora, a sve to zbog „povećanja konkurentnosti“ koje nameće neoliberalna politika. Kompanije su smanijle izdavanja na cijenu rada i to je značilo nesigurne poslove, povećanje privremenih ugovora i ugovora sa nepotpunim radnim vremenom. Ova je činjenica još poraznija kada su u pitanju žene. Žene zapravo zauzimaju 67% najniže plaćenih poslova u Baskiji. Pogoršanje radnih uvjeta, neobnavljanje ugovora o radu, povećanje prekarnog rada, neizvjesnost te zatvaranje firmi od strateškog značaja kao što su CEL, La Naval, Fagor itd. podigle su radnike i radnice na noge te je došlo do određenih radničkih mobilizacija i štrajkova u nekim sektorima“.


I

PNV glavna je politička snaga u Baskijskoj zemlji još od Francove smrti i uspostave parlamentarne monarhije u španjolskoj državi. Manje-više su konstantno na vlasti u regionalnom parlamentu, najčešće u koaliciji sa PSOE-om (Socijalistička radnička partija Španjolske), iako im na državnoj razini nije strano koaliranje sa desnim PP-om (Narodna stranka). Iako postoje određene struje u PNV-u koje podupiru nezavisnost Baskije, PNV je uglavnom regionalno orijentiran i ne stavljaju na dnevni red temu nezavisnosti. Drugim, riječima, PNV svjetonazorski desno orijentirana, nacionalistička partija koja ne želi nezavisnu državu. Neskutz Rodriguez kaže kako PNV nacionalizam koristi kao zastavu predanosti Baskiji i njenom razvoju. Ta stranka se definira kao odgovorna stranka koja dobro upravlja Baskijom te je sposobna pregovarati i sklapati sporazume s bilo kojom strankom u korist interesa Baskije. Međutim, stvarnost je takva da PNV podržava i provodi neoliberalni politiku i podupire interese baskijske oligarhije koja je čvrsto povezana sa interesima španjolske oligarhije i Europske unije.

To se, kako tvrdi Rodriguez najbolje ogleda u činjenici da je PNV privatizirao mnoge javne usluge. PNV, kaže ona, već 40 godina outsourca i privatizira javne usluge stavljajući ih na upravljanje službama koje su u privatnim rukama. Osim toga, nedostatak industrijske politike za kratkoročno razdoblje doveo je do toga da je većina poduzeća prodano stranim multinacionalnim kompanijama. S druge strane, u obrazovnom sektoru PNV ne želi prilagoditi obrazovanje potrebama energetske tranzicije i kvalificirati radnike i radnice za zelenu tranziciju nego se još uvijek „klade“ na naftu i gas.


II

Iako ETA od prošle godine više i službeno ne postoji, njeno naslijeđe i utjecaj u baskijskom i španjolskom društvu je veoma važno. ETA je zapravo nastala tako što je grupa lijevo orijentiranih studenata 1958. izašla iz PNV-a te osnovalo tajnu organizaciju Ekin, iz koje je nešto kasnije nastala ETA. Prvi ideolog ETA-e bio je Federico Krutwig koji je 1963. godine pod pseudonimom Fernando Sarrailh de Ihartza napisao knjigu „Baskonija. Dijalektička studija jedne nacionalnosti“. U toj knjizi Krutwig kritizira PNV-ov aranistički, rasistički nacionalizam utemeljen na „kršćanskim vrijednostima“ te tvrdi da je prava priroda baskijskog nacionalizma revolucionarni socijalizam i borba za nacionalno oslobođenje protiv španjolskog imperijalizma. Ta knjiga u mnogome je utjecala na oblikovanje ETA-e kakvu smo poznavali. ETA je tako djelovala šest desetljeća te ostavila dosta krvi iza sebe. Možda najpoznatija akcija ETA-e bilo je ubojstvo prvog Francovog čovjeka u sedamdesetima, Luisa Carrera Blanca kojega su članovi ETA-e dok je autom išao na misu digli u zrak. Ukupan broj žrtava ETA-e ide do broja 829. Posljednju „aktivnost“ imali su 2010. godine u Francuskoj kada su ubili jednog policajca. Ipak, manje je poznato da je nekadašnji predsjednik PSOE-a i premijer Španjolske države Felipe Gonzalez jedan od najzaslužnijih za osnivanje protuterorističke organizacije ETA-i – GAL (Antiterorističke oslobodilačke grupe). To razdoblje zove se guerra sucia ili prljavi rat. Iako je GAL radio iznude, mučenja i otmice, više od 60% slučajeva u koje je GAL bio upleten ostalo je nerazriješeno pred zakonom, dok je u slučaju ETA-e ta brojka „svega“ dvadesetak posto.

Godinama je ETA španjolskoj desnici (PP-u, dakako) služila kao element pomoću kojega su pravili nacionalističke mobilizacije. Možda se najbolje prisjetiti bivšeg predsjednika PP-a Jose Manuela Aznara koji je za terorističke napade u Madridu 11. marta 2004. ekspresno optužio ETA-u, iako je Al Kaida preuzela odgovornost za napade zbog sudjelovanja Španjolske države u invaziji na Irak. Ili s druge strane Aznaovog ideološkog brata, Mariana Rajoya u čijoj se izjavi povodom disolucije ETA-e mogao iščitati histerični resantiman. „Španjolska demokracija je pobijedila ETA-u, ali šteta koju je ona prouzročila neće nestati“, govorio je Rajoy. I dok se ETA javno ispričala žrtvama i priznala štetu prouzrokovanu njenim djelovanjima, PP-ova vlada je godinama vodila politiku osvete. Naime, mnogi baskijski politički zatvorenici smješteni su u zatvore daleko svojih obitelji i prijatelja. Mnogi su čak u zatvorima i na Kanarskim otocima.

Danas se u španjolskim zatvorima nalazi 300 baskijskih političkih zatvorenika. Kako kaže parlamentarac EH Bildua i autor knjige „ETA, 1958-2008: pola stoljeća historije“ Iker Casanova, većina tih zatvorenika nalazi se u zatvorima koji su stotinama kilometara udaljeni od njihovih rodnih gradova ili gradova u kojima su živjeli. Posljedice ovakve politike su katastrofalne, ne samo za zatvorenike, nego i za njihove rođake i bliske prijatelje koji su prisiljeni dugo putovati kako bi ih vidjeli, uz velike ekonomske, fizičke i moralne troškove – kako bi mogli provesti 40 minuta sa osobom koju žele vidjeti.

Casanova tvrdi da se ovakva kazneno-popravna politika Španjolske države temelji na osveti i da je velika većina baskijskog društva pozvala u različitim prilikama na okončavanje „politike disperzije“ zbog kršenja ljudskih prava.

„Godinama je Španjolska država govorila kako će nestanak ETA-e značiti i prestanak postojanja politike disperzije. Prvi od uvjeta je postignut, ali disperzija baskijskih zatvorenika se nastavlja. Smatramo da politika disperzije nikada nije imala smisla jer ide protiv ljudskih prava, ali danas, kada ETA ne postoji, vjerujemo da je hitno potrebno vratiti baskijske zatvorenike blizu njihovim mjestima. Istina je da je vlada Pedra Sancheza napravila neke pomake kako bi približila baskijske zatvorenike svojim domovima. Međutim, čini se da su medijski pritisci španjolske desnice naveli PSOE-ovu vladu da ne nastavi tim putem“, kaže Casanova.


III

Ipak, mnogi ljevičarski aktivisti i aktivistkinje u Baskijskoj zemlji često govore kako dobar dio ljevičara i ljevičarki koji nisu iz Španjolske idealizira ETA-u i da je bolje što ona ne postoji. Međutim, sa nestankom ETA-e nije nestao i zahtjev za ljevičarskom artikulacijom borbe za nezavisnost Baskije. Abercarlističku ljevicu u baskijskom (ali i španjolskom) parlamentu danas predstavlja EH Bildu čiji je generalni koordinator bivši član ETA-e i Batasune te bivši robijaš, Arnaldo Otegi.

Iker Casanova kaže kako se EH Bildu zalaže za nezavisnost Baskijske zemlje jer bi im stvaranje vlastite države omogućilo mehanizme pomoću kojih bi se učinkovitije mogli nositi s ekonomskim, socijalnim, kulturnim i svim drugim vrstama problema koji postoje u Baskiji.

„Naša autonomna vlada ne može provesti sve mjere koje bi željela protiv problema sa kojima se suočavamo kao zemlja. Španjolska država ograničava naše nadležnosti, ona je ta koja odlučuje koji se tip politika treba implementirati u našoj zemlji, i u većini slučajeva politike koje dolaze iz Madrida nisu učinkovite i ne odgovaraju našoj stvarnosti. Želimo biti neovisni jer smo uvjereni da će Baski i Baskijke bolje živjeti u svojoj vlastitoj i suverenoj državi. Imati vlastitu državu i vlastite mehanizme za promjene omogućilo bi nam da napredujemo u izgradnji društva utemeljenog na socijalnoj pravdi“, pojasnio je Casanova.

U Podemosu drugačije stoje po pitanju nezavisnosti: manje za nezavisnost, više za promjenu ustava i federalizaciju države. Neskutz Rodriguez kaže kako se baskijski Podemos zalaže za narodni suverenitet i istinsku demokraciju utemeljenu na suverenitetu naroda i njihovom pravu da slobodno i solidarno odlučuju o svojoj budućnosti.

„Zalažemo se za otvaranje procesa promjene ustava donesenog 1978. (od strane tranzicijskog režima) koji je zastario, korumpiran i sve više represivan. Zalažemo se za otvaranje konstitutivnog procesa, gdje bi pravo na odlučivanje bilo test u kojemu se osjećamo ugodno i branimo različite nacionalne modele, sa minimalnim zajedničkim nazivnikom: pravo našeg naroda i svih naroda svijeta da slobodno odlučuju o svojoj budućnosti“, kazala je Rodriguez.

Nezavisnost Baskije teško da će biti tema koja će biti bitnije tematizirana u narednom periodu, međutim, pitanje promjene ustava zasigurno hoće. Zastave Španjolske republike na ulicama Baskije i drugih španjolskih pokrajina mogu se sve češće vidjeti ne samo na ljevičarskim mobilizacijama, nego i na drugim manifestacijama i prozorima stanova. Iako je reakcija u Španjolskoj u žestokom naletu u zadnjih godinu dana sa pojavom neofašističkog Voxa, čini se da konsenzus iz 1978. sve više slabi. Kamo će ti procesi odvesti autonomne zajednice u Španjolskoj i može li se u doglednom vremenu očekivati federalizacija zemlje, ostaje da se vidi. Naredni izbori u Španjolskoj su blizu. Aktualni predsjednik vlade, Pedro Sanchez sazvao ih je za 28. april. I onako dinamična politička scena u Španjolskoj bit će, čini se, uskoro, još dinamičnija.

Darko Vujica, Novi plamen


Termin “Baskijska zemlja” – doslovan i bliži prijevod španjolskom „Pais Vasco“ ili baskijskom “Euskal Herria”.

Termin “Španjolska država” – referencija na državu kao na pravno-ekonomsku i teritorijalnu cjelinu.