Koncem prošle godine izišla je iz tiska nova knjiga fra Ivana Šarčevića, profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Knjigu s naslovom Oslovljavanje davnih riječi izdali su Franjevački samostan sv. Luke u Jajcu i izdavačka kuća Synopsis Zagreb-Sarajevo. Riječ je o fra Ivanovim tekstovima (kolumnama) koje je godinama pisao za mjesečni list Vjesnik koji izdaje franjevački samostan u Jajcu. Uz tekstove koje je fra Ivan objavljivao u Vjesniku, u knjigu su uvršteni i neki tekstovi koje je objavljivao u drugim medijima.

Knjiga Oslovljavanje davnih riječi, u međuvremenu predstavljena u Jajcu (koncem prosinca) i u Prozoru (polovicom siječnja), sastoji se od nekoliko cjelina i bavi se širokim spektrom tema – od biblijskih i franjevačkih do književnih u meditacijama o Ivi Andriću. Ova knjiga, „od prvog teksta o krvavom bratskom odnosu Kajina i Abela pa sve do zadnjeg teksta o prijateljevanju ljudi iz ovozemaljskih različitih svjetova, stalno progovara o čovjekovoj bitnoj odrednici da je biće odnosa“, kako u Predgovoru ističe fra Miro Jelečević.

Teme o kojima u ovoj knjizi piše fra Ivan Šarčević nisu samo religijske i teološke i tiču se svakog čovjeka. Teologiju kroz cijelu njezinu povijest pa i danas prati ozbiljan prigovor da je pod utjecajem filozofije previše spekulativna, salonska, visoka pa zbog toga i mnogim ljudima daleka i teško razumljiva. Fra Ivan Šarčević u ovim tekstovima pokazuje da se i o kompliciranim i zahtjevnim teološkim temama može pisati i jednostavno i razumljivo, a da se time ne pojednostavljuje njihova kompleksnost niti pojeftinjuje ozbiljnost pitanja koje u sebi nose.

Slično kao i s jezikom, teologija se cijelu svoju povijest muči i s vlastitom tematikom. Mnoge teme kojima se u teologiji pridaje velika važnost, ne dotiču konkretne ljude i stvarni život. Slučaj je to velikim dijelom i sa suvremenom teološkom mišlju koja počesto ne dotiče svijet i pitanja svijeta. Fra Ivan Šarčević već samim odabirom tema – mržnja, prezir, bratoubojstvo, nasilje, pohlepa, oholost, vlast, moć, strah, izdaja, zataja – pokazuje da teološki govor mora biti konkretiziran u stvarnosti u kojoj čovjek živi i pratiti, kako to ističe Drugi vatikanski koncil, „znakove vremena“. Teologija se ne može izmjestiti iz ovoga svijeta i s distance nezainteresirano i neutralno promatrati svijet, čovjeka i njegove odnose u njemu. Sve teme koje evanđelisti opisuju, a pogotovo govori koji se pripisuju Isusu iz Nazareta, pokazuju upravo blizinu s ljudima i njihovim životima.

Izuzimajući filozofiju, kršćanska teologija je sve do modernog vremena s velikom skepsom gledala na druge znanosti, oslanjala se na samu sebe, a često i se i neprijateljski odnosila prema doprinosima suvremenih znanosti. Takav odnos teologije prema drugim znanostima, iako s puno otpora, počinje se mijenjati u 19. stoljeću. Danas je teologija naprosto nezamisliva bez drugih znanosti i teologija koja to ne uzima u obzir pretvara se u monološku znanost i puku religijsku ideologiju. Fra Ivanovi tekstovi skupljeni u ovoj knjizi, ali i još više stotine stranica njegovih znanstvenih članaka objavljenih po raznim časopisima, svjedoče koliko mu je stalo do interdisciplinarnosti i uvažavanja i drugih znanosti.

Tekstovi u ovoj knjizi, zamišljeni kao kratke meditacije, mogu se čitati i kao propovijedi. Na teološkim fakultetima postoji i zaseban predmet koji se zove homiletika, a koji studente teologije i svećeničke kandidate želi naučiti kako pisati propovijedi. Propovijedanje je općenito velika muka mnogim svećenicima pogotovo kad treba govoriti pred obrazovanim i prosvijećenim ljudima kojima ne možete manipulirati i koji ne pristaju na neprobavljiva i dosadna propovjednička moraliziranja i dociranja. Loše propovijedanje je dijelom posljedica slabog teološkog znanja i znanja uopće, a dijelom i lijenosti duha da se odmakne od naučene religijsko-pučke frazeologije.

Za sadržajnu propovijed je potreban veliki napor mišljenja, dobro poznavanje Svetog Pisma, praćenje suvremene teološke misli i njezinih interpretacija svetih tekstova i puno rada na tekstu ili govoru. Da je propovijedanje doista veliki problem mnogih svećenika i biskupa i na našim prostorima, pokazuju i njihovi loši i često i skandalozni istupi u javnosti. Poljski svećenik, filozof i teolog pokreta Solidarność, Józef Tischner je svojevremeno govorio kako on nije susreo nikoga tko je otpao od vjere zato što je čitao Marxov Kapital, ali zato poznaje mnoge ljude koji su izgubili vjeru zbog glupih propovijedi njihovih župnika. To se često događa i u naše vrijeme, jer su mnoge propovijedi fanatično i oholo, ali neutemeljeno i neuvjerljivo, apologetsko razračunavanje sa sekularnim svijetom i suvremenom znanošću.

Fra Ivan Šarčević je jedan od najangažiranjiih teologa na ovom prostoru, i kako je nedavno za njega kazao književnik Ivan Lovrenović „najsnažniji i najizvorniji kršćanski autor u Bosni i Hercegovini“. Fra Ivan poštuje tradiciju Crkve i teološku misao prošlih vremena, ali njegova teologija se ne utapa u teološku jednoličnost i crkveno jednoumlje kako je to slučaj s mnogim teolozima na ovim prostorima. On je s jedne strane konzervativan autor u izvornom i pozitivnom značenju te riječi – čuva teološku tradiciju i baštinu – i s druge strane istodobno i inovativan jer i tematski i sadržajno proširuje teološke obzore pokušavajući dati nove odgovore na stara pitanja i otvarajući nove teološke perspektive.

Zadaća teologije se i sastoji u tome da uvijek iznova, otvoreno, kritički i multiperspektivno razmatra velike teme kršćanskog života i svijeta, koji u naše vrijeme prolazi kroz nevjerojatne promjene koje donose nove izazove i nova pitanja. Fra Ljubo Lucić, fra Ivanov zemljak iz Rame, također svojevremeno profesor na Franjevačkoj teologiji, autor veličanstvenog sarajevskog ratnog dnevnika Između neba i granata, u tom dnevniku na jednom mjestu u vezi s jednoumljem zapisuje sljedeće riječi: „Ukoliko me na drugom svijetu vidite u paklu, onda to neće biti samo zbog mojih velikih grijeha nego i zato što sam nekoć izjavljivao da neću ni u kraljevstvo nebesko ako gore bude samo jedna partija i ako bude vladalo jednoumlje.“ Fra Ivanova teološka misao – a to svjedoče i tekstovi skupljeni u ovoj knjizi – hrva se s teološkim i svakim drugim jednoumljem i pokazuje dubinu i ozbiljnost misli koja sebi ne postavlja unaprijed granice kako to često čine mnogi suvremeni katolički, oportunistički i kompromiserski teolozi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. To tekstove u ovoj knjizi čini dragocjenim štivom ne samo za katolike i religiozne ljude nego i za druge koji preuzetno ne smatraju da su religija i religijske teme relikt prošlosti, da je teološka misao nužno nazadna i da na sva pitanja već posjeduju gotove i zadovoljavajuće odgovore. Ni ova knjiga nema ambiciju da nudi zgotovljene odgovore i rješenja, nego da ponudi mogućnost novih razgovora i mišljenja o temama koje nas se bezuvjetno tiču.

Drago Bojić

Izlaganje održano na promociji knjige u Prozoru 23. siječnja 2018. godine.

1.2.2018.