Petnaest do deset, a dernek je na vrhuncu, uz dobru muzičku (najvjerovatnije i onu drugu) podlogu. To ne bi bilo ništa neobično da je taj narodno rečeno dernek u nekom ugostititeljskom objektu ili na privatnom posjedu; no, dernek je organiziran u prostorijama Javne ustanove Osnovna škola “Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak”, u Općini Centar Sarajevo.

Smatram poražavajućom činjenicu da osobe koje su visoko obrazovane za rad sa populacijom kojoj trebaju biti uzori, svojim primjerom pokazuju da kada ste direktor škole onda možete sve. Možete praviti privatnu zabavu u prostorijama javne ustanove, možete dovesti muziku uživo, možete donijeti hranu i piće, i to sve mimo radnog vremena i kućnog reda ustanove, na čije poštivanje pozivate i učenike.

Osnovna škola koja se nalazi na Koševskom brdu je škola u rezidencijalnom naselju, te učenici i roditelji prilikom prolaska kroz naselje nisu zaslužili da čuju i vide prizor višesatnog derneka u holu i učionicama škole. Trend nesvijesti i nesavjesti prema javnom dobru produbio se u sve pore društva, pa i u onu obrazovnu koja je trebala biti korektiv. Od malih nogu! Nedopustivo je da se javnim dobrom upravlja na ovakav način, bez obzira što se ne održava nastava i što se ove aktivnosti održavaju poslije radnog vremena. Nedopustivo je automobilom uzurpirati prostor školskog igrališta i koristiti ga kao parking privatne zabave. Nedopustivo je koristiti školu tako kasno za glasnu muziku uživo uz veoma vjerovatno konzumiranje alkohola. Primarna funkcija ovog objekta je obrazovno-odgojna, baš kao što neki drugi i brojni objekti imaju ugostiteljske namjene.

Kakav je to direktor gospodin Smajić, koji, organizira ovu privatnu zabavu? Da li on smatra da je ovakav tip “programa” prigodan za održavanje unutar institucije kojom upravlja? Kakvi su to uposlenici koji u tome ne vide ništa sporno? Sudeći po njihovom odnosu, čast izuzecima, nije najjasnije kakav odnos prema javnom dobru se propagira djeci u pomenutoj obrazovno-odgojnoj instituciji. Kao što se od učenika očekuje da budu primjerni i dobri nakon što nastava završi, da čuvaju školsko dvorište kada dođu vikendom da igraju lopte, da se primjereno ponašaju prema starijima, da čuvaju okoliš,... isto se mora očekivati i od direktora i nastavnika, a pogotovo na radnom mjestu.

Nadamo se da će ukor javnosti školi i njenom direktoru uticati na to da se ovakvi primjeri ne ponavljaju, te da će se budućim naraštajima zabavnim učiniti sticanje znanja, sportski uspjesi i kulturni sadržaji, a da će se čuti raspjevani hor učenika škole umjesto stihova “hej kafano, muko...” nepoznatog pjevača.

Mirza Krajina