Upoznajte 'lidliće' iz Hrvatske
To je kultura materijalizma koju smo svi dobrano prigrlili. Zašto se onda čudom čudimo kad nas djeca zbog nedostatka uzora počnu imitirati?
Poznati njemački trgovački lanac Lidl laganim kasom postaje u Hrvatskoj zamjena za posrnulog domaćeg trgovačkog giganta Konzuma. Međutim, Lidl bi mogao postati - nakon događaja koji je potresao hrvatsku javnost - simbol radničke klase za koju se dugo godina smatralo da je nestala u tranziciji i u prijevodu iz socijalističkog u postsocijalističko društvo s primjesama kroničnog crony kapitalizma. Naravno da ima sočne ironije u tome što simbol – sada znamo – pritajenog radništva postaje jedan trgovački lanac poznat po trenutačnoj akciji „Doživi Oktoberfest u vlastitom domu“ (pivski pereci se nude po cijeni od 1,99 kn! Na koga me podsjeća to s ,99 na kraju cijelog broja?), ali i po skandalu iz 2008. godine kad je otkriveno da je praktički špijunirao svoje djelatnike u Njemačkoj toliko detaljno da se znalo sve od mentalnog zdravlja do menstrualnog ciklusa.
To što je plastična vrećica s poznatim plavo-žutim oznakama postala zastava stjegonoša hrvatskih „plavih ovratnika“ možemo zahvaliti djeci vrtićke dobi iz Splita koji svoje vršnjake kojima roditelji kupuju odjeću u Lidlu zovu iz obijesti – lidlići, u tom smislu da su njihovi starci, a i oni sami sirotinja pa nemaju za markiranu i skupu odjeću. Ako mene pitate, slučaj "lidlići" samo dokazuje da je filozofija "slušajte dijete u sebi" promašena pogotovo ako vas to dijete naziva "lidlićem".
Društvene mreže su poludjele na tu vijest i to tako da se većina konsolidirala s Lidlom! Cinici su hvalili marketinški potencijal ovog skandala, a valjda naglo pronađena radnička klasa se natjecala u tome što, kada, kako, gdje i na koliko rata kupuje u Lidlu. Zaboravivši pritom da ne treba Lidlu davati potporu zbog toga što siromašna djeca bivaju pogrdno nazivana prema rečenom lancu s jeftinom robom. Potporu treba dati Konzumu kojeg država spašava, to jest - vodi!
Šalu na stranu, ali rijetki su se bavili činjenicom da balavci u predškolskoj dobi mogu razlučiti lidl robu od ne-lidl robe. Klinci su, pokazuje to na neki način ovaj događaj u splitskom vrtiću, očito kao i njihova okolina inficirani istim virusom. Bombardirani su reklamama u svim medijima na koje njihove oči mogu baciti pogled. A ako se žele slučajno odmoriti od tih raznih pop-up oglasa i propagandnih poruka koje ih ciljaju direktno kao Wilhelm Tell jabuku, te podignuti od plavog zaslona zasićene male oči moraju - sve i da ne žele - pogledati svoju okolinu. Odrasle koji žive i udišu to kurčenje statusom gdje je bukvalno bitnije imati nov novcati iPhone nego funkcionalni stroj za pranje rublja, gdje je veći pojam biti viđen s markom na sebi nego s kesicom iz Lidla...
To je kultura materijalizma koju smo svi dobrano prigrlili. Zašto se onda čudom čudimo kad nas djeca zbog nedostatka uzora počnu imitirati?
Ivan Dermiček, Prometej.ba