Mislim da u svačijem srcu stanuje taj jedan grad, grad za koji nas vežu lijepe uspomene, ali i one manje lijepe. Nisu to uopšte idealni gradovi, ali su naši, a ono što je naše volimo uprkos i onoj lošoj strani.

Rođena sam i odrasla u Trebinju, pa sebi dajem za pravo da mislim da ga poznajem dovoljno toliko da vam mogu reći nešto o njemu. Geografski gledano, ovaj grad nalazi se na jugu Bosne i Hercegovine, u Republici Srpskoj. Graniči sa Hrvatskom i Crnom Gorom. Od davnina ovaj položaj ima veliki značaj za Trebinje, posebno u trgovačkom aspektu. Za Trebinje ćete čuti da je mediteranski grad, što je jasno s obzirom da je more prilično blizu. Dubrovnik je udaljen 27 km, a Herceg Novi 37 km. Nije ni čudo što je miris soli u vazduhu, kao ni to ako imate osjećaj da je more tu iza brda. Zbog ovakvog položaja klima je nešto na što se neće požaliti stanovnici ovog grada.

Poznato je da je Trebinje grad sunca i grad platana. Platani su simbol Trebinja, a u ovom gradu postoji nepisano pravilo da Trebinjci i Trebinjke moraju znati koliko platana ima, u suprotnom, ne znati je sramota. Naime, ima ih 16, a stanovnici kažu da se u ljetnoj bašti Platani saznaju prve informacije, dok se ispija tradicionalno jutarnja kafa. U ljetnom periodu ovo mjesto je oaza i za mnogobrojne turiste.

Ljeti grad živi, ali zimi kao da umire oblačeći neko sivilo. Tada u jedanaest, kako se kaže u narodu, na ulici nema žive ni duše. Možda ćete sresti nekog psa kako umorno korača, kao da ni njemu nije drago što je grad utihnuo i prazan. Tako biva sve tamo negdje do januara kada dođu studenti da proslave praznike sa svojom porodicom. Onda grad polako i malo zaživi, ali ubrzo do aprila sve se vrati na staro. Trebinje u tom periodu nosi, ne baš slavnu titulu grada penzionera. Pijačnim danima čuje se žamor ljudi i raspravljanje oko cijena mesa, sira, voća i ostalih domaćih proizvoda. Svašta tu čovjek može da čuje, korisne i one potpuno beskorisne informacije. Na primjer, ko se udao za koga itd..

Kao i većina gradova u BiH i Trebinje ima isti problem sa odlaskom mladih i zaposlenjem stanovništva. Zbog teškoće u zaposlenju mladi odlaze u veće gradove tragajući za boljim životom. Mnogi odlaze i na studije u druga mjesta nezadovoljni izborom fakulteta u svom gradu. Privreda Trebinja oslanja se uglavnom na elektro-energetski sektor, a manjim dijelom na prehrambeni i prerađivački. Pored Banja Luke, Trebinje je najskuplji grad u RS, što dodatno otežava život građanima ovoga grada. Unazad par godina intezivno se radi na razvoju turizma, za koji postoji veliki potencijal.

O Trebinju se ne može pisati, a da se ne pomene veliki pjesnik i diplomata Jovan Dučić, koji je rođen u ovom gradu. Danas trebinjska gimnazija po njemu nosi ime. Dučić je htio da Trebinje bude njegov kulturni centar i za svog života ostavio je u zavještanje svome gradu neizmjerno djelo. Čuvena su njegova „Jutra s Leutara“ .

Za hercegovačka mjesta karakteristična je obedemljenost, pa je tako isti slučaj i sa Trebinjem koje je obedemljeno planinom Leotar. Ljeti, kada sunce upekne u ovaj hercegovački kamen, žega obavije grad. Na sreću, Trebinje ima bazene, a odnedavno i akva park.

Iako nema more grad ne gubi na svom značaju, jer ga krasi rijeka Trebišnjica. Karakteristična je po svojoj neobičnoj ljepoti i hladnoći za vrijeme ljetnih temperatura. Na njoj su izgrađeni mostovi koji su svjedoci davnih vremena. Arslangića most se posebno izdvaja svojom arhitekturom i slikovitošću. Izgrađen je 1574. god. i jedan je od najstarijih mostova u ovom gradu. Kameni most u centru grada plijeni svojom ljeptom. Na njemu se održavaju tradicionalni ljetni skokovi.

U ovom podneblju posebno je specifičan način na koji se odvija dijalog između dva prosječna mlada Trebinjca: „ Ostroga ti, đe će se pit' ta kafa“ ? „ Bate, iskombinovaćemo nešto, ajmo prvo otić' bacit' jedan tiket“. Kad dođe period slava kultna je rečenica : „Kralju ovo mi je petnesta slava danas po redu.“ „ Krsta ti?“ „ Jest', brata mi“. Zašto se neki ljudi u ovom gradu kunu svim i svačim ostaje nepoznato. Mogla bih u nedogled o ovakvom načinu komunikacije.

Trebinje je postao i grad filma u koji dolaze i svjetske zvijezde pronalazeći inspiraciju za stvaranje novih djela. Tako je, nedavno dolazila i slavna Monika Beluči, za koju su pojedini jedva dočekali da pričaju kako su se upoznali sa njom. Pritom, kada bi gledali neki film gdje ona glumi, slijedilo bi pitanje: „ Ko je ova crnka, jes dobra“? Tako to neki Trebinjci..

U nekim dijelovima grada stiče se osjećaj da ste u drugom vremenu i upravo taj osjećaj imate dok ulazite u Stari grad sa kamenim kapijama, kaldrmom, starim zidinama. Tu se nalazi i dobro poznata Anđelkina kapija, mjesto koje često posjećuju turisti. Takođe, u blizini se nalazi Osman pašina džamija, a u centru grada katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije i hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg. Ovo je mjesto gdje danas žive u miru tri etnička i vjerski različita naroda.

U nastojanju da se očuva kulturni život, u Trebinju se održavaju kulturne manifestacije i svečanosti. Posebno značajno kulturno dešavanje u toku godine su Dučićeve večeri poezije kao i Festival festivala. Zbog održavanja mnogobrojnih književno-umjetničkih manifestacija, Trebinje je poznati grad kulture.

Trebinje je grad sa najviše nacionalnih spomenika u BiH. Posebnu kulturnu vrijednost ima hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg i zgrada gimnazije Jovan Dučić. U samom centru grada nalazi se spomenik dva velikana, Dučića i Njegoša. Odmah iza spomenika Jovana Dučića nalazi se park, na čijem je ulazu kapija sa dva kamena lava

Ima nešto u gradovima koji nisu nešto posebno veliki, nešto što vas vuče da im se vraćate. To nešto ima i Trebinje. Ja često kažem da je on grad koji ima dušu. Koliko je Trebinje zaista grad sa dušom shvatićete kada ga pogledate sa Crkvine, brda na kome se nalazi Hercegovačka Gračanica. To je mjesto odakle možete vidjeti cijeli grad, grad na koji teško možete ostati ravnodušni.

Kada budete pitali za stanovnike ovoga grada, vjerovatno će vam reći da su to srdačni, veseli i temperamentni ljudi, što je i istina, ali naravno kao i u svakom gradu ima i onih drugih, malo manje veselih i srdačnih.

U razgovoru sa prijateljem o Trebinju upitah ga:

„Pa dobro, reci mi kako ti se dopao moj grad“?

„Ma gdje god stanem da fotografišem, ispadne razglednica“.

Dejana Bratić, Prometej.ba

2.11.2017.