Povodom rasprava o ratifikaciji Istanbulske konvencije koje se vode u Hrvatskoj, Katolička Crkva u Hrvatskoj opet tvrdi da se pri tome radi o „rodnoj ideologiji“, pozivajući čak katolike u parlamentu da glasaju protiv tog dokumenta. Tim povodom, uz suglasnost autorica objavljujemo tekst Jadranke Rebeke Anić i Jadranke Brnčić, objavljen u časopisu Concilium (br. 1-2015) (tema: Religija i identitet).

Jadranka Rebeka Anić, SSFCR, viša je znanstvena suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Split, u Hrvatskoj. Predavala je na sveučilištima u Zagrebu, Splitu i Sarajevu. Predsjednica je Hrvatske sekcije Europskog društva žena u teološkom istraživanju.

Jadranka Brnčić doktorirala je temom Ricœurovo tumačenje biblijskoga teksta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i zaposlena, a predaje i na Protestantskoj teologiji u Zagrebu.

*

U tisućljeću što ga obilježava globalna umreženost, kulturološke promjene događaju se brže i intenzivnije nego u prošlosti te se na doktrinarnom i pastoralnom obzoru pred Katoličku crkvu stavljaju novi izazovi oko njihova vrednovanja, posebice u području ljudske seksualnosti. Sjećanje na budućnost Drugoga vatikanskog sabora i obilježavanje pedesete godišnjice objavljivanja enciklike Ecclesiam suam (1964.) pape Pavla VI. pozivaju nas da pred novim izazovima rabimo metodu dijaloga te promičemo kulturu rasprave imajući na umu da „dijalog spasenja nije otpočeo u razmjeru sa zaslugama onih kojima je bio upravljen, a još manje u omjeru s uspjehom i neuspjehom“. [1]

Jedan od izazova s kojima se Crkva u naše dane susreće jesu i antropološka pitanja koja se u crkvenim krugovima pojednostavljeno svode na pitanje „rodne ideologije“. Nalazimo li se, kao što to piše u Relatio Synodi Treće izvanredne opće biskupske sinode (2014.), usred antropoloških promjena [2] ili, kako to piše katolička autorica Gabriele Kuby, usred antropološke revolucije? Hoćemo li, kao što predlaže Instrumentum laboris [3] iste Sinode, tim promjenama pristupiti izbjegavajući opće osude kako bismo na izazove mogli odgovarati argumentirano, ili ćemo poput Gabriele Kuby sve one koji se bave tim pitanjima smatrati „zakletim neprijateljima“ Katoličke crkve? [4]

Papa Franjo Izvanrednom sinodom biskupa promiče otvoren dijalog i raspravu i u samoj Crkvi. U pojedinim crkvama, među koje pripada i Katolička crkva u Hrvatskoj, dijalog izostaje. Ostali smo zarobljeni u polariziranoj i ispolitiziranoj raspravi o zdravstvenom odgoju u školama, u kojoj je važnu ulogu imao i pojam roda. Relatio Synodi ne spominje „rodnu ideologiju“, ali ona je glavna tema poruke mladima Hrvatske biskupske konferencije. Otvara li nas ova poruka dijalogu? Upućuje li nas da analiziramo antropološke promjene i o njima argumentirano razgovaramo? Ili nas poziva da se naoružamo za borbu protiv „antropološke revolucije“?


Sporan pojam roda

Pojam roda – u značenju društveno-kulturno konstituirane uloge, ponašanja, aktivnosti i karakteristike koje društvo smatra različito prikladnima muškarcima i ženama, za razliku od spola kao biološke datosti – prešao je iz gramatičke u znanstvenu, političku i općenito javnu uporabu u različitim značenjima, ovisno na kojoj se razini rabi. U međunarodnim dokumentima pojam roda pojavljuje se u kontekstu jamstva ravnopravnosti između žena i muškaraca, a u novije vrijeme i u sintagmi „rodni identitet“ u kontekstu zaštite od diskriminacije transrodnih osoba. U znanosti se najčešće rabi kao analitičko sredstvo društveno-kulturnih i religijskih konstrukcija spola te propitivanja uzroka društvene hijerarhizacije muškaraca i žena, odnosno kao analitička kategorija u istraživanju identiteta i kao sredstvo za analizu društvene asimetrije moći.

Problem razumijevanja pojma roda i dalje je prisutan. Razloga je više. Dva su najvažnija: neistovremenost rasprava i razlike među kontekstima. Rasprave o rodu vode se u sjevernoameričkom kontekstu od 1960-ih, u Njemačkoj, primjerice, intenzivnije počinju 1990-ih (potaknute prijevodom knjige Judith Butler), a u Francuskoj gotovo desetljeće kasnije. [5] Način na koji su vođene te rasprave pokazuje koliko su za tijek rasprave važni: politička i povijesna pozadina, različite tradicije u koje se upisivalo feminističko istraživanje te odnos feminističkog istraživanja i političkoga ženskog pokreta. [6] U Hrvatskoj, i u drugim postkomunističkim zemljama, pojam rod postaje aktualnim tek u zadnjih nekoliko godina.

Dodatni nesporazumi u razumijevanju pojma rod nastaju kad se koncept iz teorijskih rasprava prenosi na zakonodavnu razinu te kad se prebrzo, i bez rasprave o značenju, prevodi na razinu djelovanja. Neznanje, nejasnoća i strah od manipulacija stvaraju ozračje u kojem se pozornost usmjerava manje prema sadržaju, a više prema stranama koje se oko sadržaja sukobljavaju.

Da je tomu tako, zorno pokazuje i rasprava o rodu vođena na Četvrtoj međunarodnoj konferenciji o ženama, održanoj 1995. u Pekingu. Katoličke delegatkinje i delegati došli su na konferenciju nepripremljeni te nisu ni znali što riječ rod znači – bojali su se da se pod tim pojmom želi promaknuti prava homoseksualaca, što im je bilo neprihvatljivo. Jedna od sudionica, Dale O'Leary, napisala je esej u kojem je delegatima pokušala približiti značenje pojma. Na temelju vlastite interpretacije feminističkih radova, cio je problem stavila u okvir „kulturnog rata“ – ideje kojom je devedesetih godina dvadesetog stoljeća američki sociolog James Davison Hunter pokušao protumačiti antagonizme u američkom društvu. Kritičari ideje o kulturnom ratu isticali su da je afirmiranje te terminologije više odraz ideologije američkih političkih elita nego stvarne podijeljenosti američkoga društva. Dale O'Leary pripadala je među one koji su prihvatili Hunterove hipoteze i primijenila ih na pojam roda. Ustrajala je u svom tumačenju da je rodna perspektiva šifra za reproduktivna prava, odnosno pobačaj, i lifestyle, odnosno homoseksualnost. Rodnu perspektivu O'Leary tumačila je kao „neomarksističko tumačenje svjetske povijesti, pod kojim se rod, a ne klasa ili rasa, smatra temeljnom kategorijom represije“ te je stoga navodno riječi o „spolno-klasnoj revoluciji“ žena protiv muškaraca. [7]

Postavke Dale O’Leary o rodu su, preko Leksikona papinskog vijeća za obitelj, [8] ušle u crkvene dokumente posvećene toj temi, a preko Gabriele Kuby i njezinog utjecaja u Europi odredile su i sadržaj poruka pojedinih biskupa i biskupskih konferencija. [9]

Situacija u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina nalik je situaciji na Četvrtoj međunarodnoj konferenciji žena u Pekingu: u zemlji u kojoj postoji latentno nepoznavanje feminizma i feminističke teologije te u kojoj su rodne teorije poznate tek rijetkim teolozima, pojam rod je preko noći uveden u zakonodavstvo i u obrazovanje.

Rasprave o pojmu rod počele su u Hrvatskoj povodom donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije 2008. godine. U crkvenim krugovima nije se smatralo potrebnim tumačiti značenje pojma te se čitao kao šifra za homoseksualnost, zanemarujući da se u istom Zakonu pitanje homoseksualca rješava pod pojmom spolne orijentacije. Nepovjerenje između Katoličke crkve i vladajuće socijaldemokratske stranke, koja je, zaobilazeći zakonske procedure, htjela uvesti u škole Zdravstveni odgoj u školskoj godini 2012/2013., uzrokovalo je da se u Hrvatskoj pojavila i teza o „kulturnom ratu“. [10] Iz takva ozračja nastaje i dokument koji su hrvatski biskupi namijenili mladim vjernicima.


Poruka hrvatskih biskupa

Crkvenim se krugovima sintagma „rodna ideologija“, koju se pripisuje marksističkim ideolozima, u kontekstu ideološke podjele i homogenizacije društva čini prikladnijom od pojma „rodnih teorija“. Neupitnost kovanice „rodna ideologija“, uostalom, jamče im i pojedini crkveni dokumenti, autoritet Papinskog vijeća za obitelj i Kongregacija za nauk vjere. Uz suglasnost hrvatskih biskupa prevedene su knjige Gabriele Kuby, organizirane tribine na kojima je nastupala, a njezine su postavke ponavljali i razrađivali i sami teolozi. Na raspravu o rodu i rodnoj ideologiji nisu uspjeli utjecati ni ozbiljni teološki radovi objavljivani u inozemstvu. Kritički teološki glasovi u Hrvatskoj brzo su bivali ušutkivani i čak kažnjavani. Dovođenje u pitanje pojma „rodna ideologija“ doživljavalo se kao izdaja crkvenih i nacionalnih interesa.

Otvoreno pismo o „rodnoj ideologiji“ biskupi Hrvatske biskupske konferencije objavili su 15. listopada 2014. još za održavanja Treće izvanredne opće biskupske sinode. Dokument su naslovili: Muško i žensko stvori ih. [11] Nadbiskup Hranić je, predstavljajući dokument na konferenciji za novinare 23. listopada, naglasio da je riječi ponajprije o doktrinarnoj poruci, a ne o smjernicama za pastoralnu praksu, da se poruka bavi „rodnom ideologijom“ te da Crkva naviještajući Evanđelje i poučavajući upozorava na granice idejnih i vrijednosnih strujanja protivnih Evanđelju. U Poruci treba vidjeti nastojanje biskupa da mlade vjernike kršćanskim navještajem „zaštite“ od mentaliteta i duha „rodne ideologije“. Nakana Poruke je, dakle, raskrinkavanje strategija zla skrivenog u „rodnoj ideologiji“ te samim tim zaštita mladih vjernika.

Poruka sugerira mladim ljudima da zaziru od riječi rod jer se iza nje skriva „opasna“ ideologija, štoviše, đavolska ideologija „kulture smrti“. Riječ je, navodno, o perfidno smišljenoj i postupno provođenoj, radikalno nehumanoj „antropološkoj revoluciji“ kojoj je cilj da brak kao zajednicu muškarca i žene te obitelj kao intimnu zajednicu ljubavi odmjeni proizvoljnim tipovima „ljubavnih odnosa“, zaniječe prirodnu urođenost muškosti i ženskosti te, naposljetku, dovede do „smrti čovjeka“ kao takva. Premda zacijelo postoje ideološke manipulacije rodnim teorijama, to nikako ne može biti opravdanje da se nediferencirano pristupi rodnom pitanju te da se govoreći o „svjetskoj zavjeri centara moći“ služi metodama zastrašivanja.


Rodne teorije ili „rodna ideologija“?

Poruka hrvatskih biskupa ne bavi se, dakle, rodnim teorijama nego „rodnom ideologijom“, koju definiraju kao istovjetnu s pojmovima „rodna teorija, rodna perspektiva, gender-ideologija i drugo“. Svrstavanje svih izraza u kojima se pojavljuje pojam rod u „rodnu ideologiju“ omogućuje da se ne mora definirati pojam roda ni analizirati različite načine na koje se rabi u znanstvenim disciplinama i u međunarodnim dokumentima. Nakana je da se svi jednako diskreditiraju. Stoga biskupi i upozoravaju kako pobornici „rodne ideologije“ svoje prave nakane skrivaju iza govora o plemenitom nastojanju i borbi protiv diskriminacije ili zalaganja za uspostavu slobode, jednakopravnosti i tolerantnosti.

Štoviše, poruka biskupa sugerira da se ni ne može govoriti o rodu, a da se ne zastupa „rodnu ideologiju“. Takva sugestija je problematična iz niza razloga, a za posljedicu ima poistovjećivanje spola i roda. Tom je izjednačavanju, čini se, svrha, među ostalim, i negiranje problema rodnih uloga, čijoj je izgradnji i Crkva kroz povijest itekako pridonosila. Ideja vodilja Poruke je, zapravo, da se održavanje tradicionalne podjele muških i ženskih modela ponašanja, i ne samo u području seksualnosti, treba razumjeti kao Božju zapovijed, budući da je Bog stvorivši muško i žensko navodno stvorio i njihove uloge u društvu (što biskupi nazivaju „prirodnim zakonom“).

Pod „rodnu ideologiju“ biskupi svrstavaju i „rodnu perspektivu“ iako ona u međunarodnim dokumentima ima značenje metode za uspostavu i osiguranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce u svim životnim područjima. [12] Njemačka komisija Justitia et pax smatra rodnu perspektivu kompatibilnom s katoličkim učenjem i prikladnijom od tzv. feminističke perspektive, koja u središtu pozornosti ima samo žene. [13] Pitati se: zašto hrvatski biskupi tu perspektivu, koja ima u vidu dobrobit i žena i muškaraca, stavljaju pod nazivnik „rodna ideologija“ te je smatraju štetnom za žene i muškarce i neprijateljskom prema obitelji? Potom: zašto se u Poruci prešućuje da se Sveta Stolica – već u Izjavi s Četvrte međunarodne konferencije žena, u kojoj prihvaća pojam rod (ukoliko se temelji na biološkomspolnom identitetu, ženskom ili muškom) – ograđuje „od biološko determinističkoga shvaćanja da su sve uloge i odnosi između dvaju spolova fiksirani u jedinstvenom statičnom obrascu“?[14] Ne zastupa li se u Poruci upravo takvo determinističko shvaćanje?


Zaštita mladih

Biskupi Hrvatske biskupske konferencije tvrde da je „jedina ispravna definicija ljudske naravi dana u Svetom pismu“, zanemarujući da takve definicije u Svetom pismu naprosto nema. Biskupi žele pod svaku cijenu „zaštititi“ mlade vjernike od koncepta roda koji „snižava ljudsku osobu“, nudeći pritom samo vlastitu, proizvoljnu interpretaciju roda kao jedinu ispravnu.

Nameće se pitanje zašto biskupi žele zaštiti samo mlade vjernike, a ne sve mlade. Štite li biskupi doista mlade takvom Porukom ili ih plaše? Kako će ovu poruku shvatiti mladi koji se prepoznaju kao interseksualci, transseksualci ili homoseksualci, a ujedno su katolici? Štite li biskupi i njih te od koga ih štite? Od nasilja onih koji ne mogu prihvatiti njihovu različitost?

Možemo se pitati i što biskupi očekuju od mladih. Kakve mlade žele? Je li ovo najbolji način zaštite, odnosno nije li poželjnije mlade osposobljavati da samostalno prosuđuju o svijetu koji se trajno i sve brže mijenja? Treba li im Crkva diktirati savjest ili im savjest treba biti oblikovana tako da mogu preuzimati odgovornost za svoje stavove i svoj život? Potiče li ova poruka mlade da čitaju, istražuju, razmišljaju i ulaze u dijalog ili da bježe i zatvaraju se u katoličke enklave s čvrstim bedemima iza kojih će biti zaštićeni od zloga svijeta i „đavolskih lukavstava“ – perfidiae diaboli, kako u komentaru Poruke dekan Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu teolog i bioetičar Tonči Matulić karakterizira govor o rodu? [15] Zar je katolička teologija došla do svoga kraja i više nema snage za susret sa suvremenim misaonim strujanjima i različitim teorijama koje ju izazivaju?


Defanzivan dokument

Tekst Poruke, uz to što paušalno koristi pojam „rodna ideologija“, pokazuje niz drugih slabosti među kojima: poopćavanja, krivo tumačenje temeljnih činjenica, simplificirano pozivanje na Knjigu Postanka i na prirodni zakon te vađenje citata iz konteksta. Glavni je problem Poruke što ne prenosi cjelovitu informaciju o rodnim teorijama, nego nudi izrazito naglašen dualistički odnos prema zbilji.

Budući da postoje i pozitivna vrednovanja i uporaba pojma rod i rodnih teorija i u katoličkoj teologiji, nužan je diferenciraniji pristup. [16] Defanzivni dokumenti u odnosu na razvoj suvremenog društva, a i na mogući razvoj Crkve i teologije, ne nude nikakva hvatišta za predmetno raspravljanje, pesimistički i sumnjičavo sve odbacuju bez istinskog suočavanja i otvorenosti za dijalog. Adresati su nepoznati, gube se u bezličnoj masi rodnih ideologa, u koju se svojevoljno i ovisno o potrebi svakoga može svrstati.

Regina Ammicht-Quinn s pravom smatra da je opasno razmišljati uz pomoć kritičkih rodnih kategorija. Ali ne stoga što se u tom slučaju produciraju ideologije, nego stoga što se ideologije raskrinkavaju. A dovođenje u pitanje samorazumljivih izvjesnosti ili prirodno zadanih istina opasan je pothvat. [17] Drugim riječima, rod je opasna ideja jer zahtijeva znanje, praćenje i diferenciran pristup. Taj put je težak i stoga se bira lakši: poopćena osuda i odbacivanje. To međutim ne vodi nikamo. Nemoguće je zaustaviti istraživanja na bilo kojem polju. Nemoguće je argumentirano raspravljati priznajući samo znanstvena istraživanja, uključujući i teološka, koja podupiru naše vlastite teze, a prešućujući ona koja ih dovode u pitanje. Strah, nesnalaženje i frustracija koji vladaju pred izazovima ravnopravnosti žena i muškaraca te pred pitanjima interseksualaca, homoseksualaca, transeksualaca itd., neće se riješiti demoniziranjem onih koji ta pitanja postavljaju ili istražuju. Neće ni izolacijom. U dijalogu ćemo napredovati samo u uzajamnu suočavanju te u slušanju drugoga sve dok ga doista ne čujemo.


[1] Marko Medved, „Putem dijaloga – Uz pedesetu obljetnicu pape Pavla VI. Ecclesiam suam (1964.-2014.)“, u: Riječki teološki časopis, br. 22, Rijeka, 2014., str. 6.

[2] Paragraf 5, http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=164231

[3] Paragraf 127, http://www.vatican.va/roman_curia/synod/documents/rc_synod_doc_20140626_instrumentum-laboris-familia_en.html

[4] Gabriele Kuby, Nova ideologija seksualnosti. Izazovi i opasnosti gender revolucije, Verbum, Split, 2010., str. 68.

[5] Usp. Cornelia Möser, „Aspekte der Gender-Debatte in Frankreich und Deutschland“, http://trajectoires.revues.org/99

[6] Usp. Isto.

[7] O tome kasnije piše u knjizi The Gender Agenda: Redefining Equality, Vital Issues Press, Los Angeles, 1997., str. 156. 207.

[8] Pontificio consiglio per la famiglia, Lexicon. Termini ambigui e discussi su famiglia, vita e questioni etiche, Nuova edizione ampliata, Edizioni Dehoniane Bologna, Bologna 22006.

[9] Knjigu Die globale sexuelle Revolution autoricajeu godini objavljivanja 2012. besplatno poslala na više od tisuću adresa biskupa i političara (prema: Gerhard Marschütz, „Rod – trojanski konj? Teološke napomene uz nedavnu raspravu o rodu na katoličkom području“, Nova prisutnost,12/2, Zagreb 2014., str. 186).

[10] Tomislav Krasnec, „Milanović: Agresivna grupa vodi kulturni rat u Hrvatskoj“, http://www.24sata.hr/politika/milanovic-agresivna-grupa-vodi-kulturni-rat-u-hrvatskoj-316032

[11] http://www.mladi.hbk.hr/article.php?id=1475

[12] Gospodarsko i socijalno vijeće UN-a je kao cilj rodne perspektive definiralo – rodnu jednakost (jednakost žena i muškaraca) u političkoj, gospodarskoj i društvenoj sferi. Usp. http://www.ilo.org/public/english/bureau/ gender/newsite2002/about/defin.htm

[13] http://www.justitia-et-pax.de/jp/publikationen/pdf/guf_104.pdf

[14] Holy See’s Final Statement at Women’s Conference in Beijing, http://www.its.caltech.edu/~nmcenter/women-cp/bei...

[15] http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/biskupi-su-ovim-dokumentom-raskrinkali-davolsko-lukavstvo-rodne-ideologije-koja-zeli-unistiti-identitet-covjeka

[16] Vidi, primjerice: Concilium, XLVIII/4, cijeli broj; Marianne Heimbach-Steins, „…nicht mehr Mann und Frau“. Sozialethischen Studien zu Geschlechterverhältnis und Geschlechtergerechtigkeit, Verlag Friedrich Pustet, Regensburg, 2009.; Jadranka Rebeka Anić, Kako razumjeti rod? Povijest rasprave i različita razumijevanja u Crkvi, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2011.; Hille Haker, „Körperlichkeit im Plural. Geschlechtertheorie und katholisch-theologische Ethik“, Herder Korrespondenz Spezial, 2, Freiburg 2014., str. 20-24; Gerhard Marschütz, „Wachstumspotenzial für die eigene Lehre“, Herder Korrespondenz,68/9, Freiburg 2014., str. 457-462.

[17] Usp. Regina Ammicht-Quinn, „Opasno mišljenje i mišljenje opasnog: rod i teologija“, u: Concilium, XLVIII /4, Ex Libris-Synopis, Rijeka-Sarajevo, 2012., str. 21.