Ilustracija: Anthony Hearsey - Creative Imaging

Usprkos olujama praćenim tučom koje su u ponedjeljak pogodile dijelove Australije, požari su i dalje prisutni u sušom pogođenim krajevima zemlje, pretežno na istoku i jugu zemlje. Također, brojni istraživači tvrde kako je sezona požara koja još od septembra traje u Australiji, daleko od gotove. Međutim, to očigledno nije zabrinulo australskog premijera Scotta Morrisona koji je usred požara otišao na odmor na Havaje.

Šteta nastala zbog požara koji već dugo vremena traju u Australiji svakim danom postaje sve veća. Do sada je u australskom bušu poginulo 29 ljudi, spaljeno je preko 3000 stambenih objekata te je izgorjelo više od milijardu životinja od kojih su mnoge, prema tvrdnjama velikog broja znanstvenika, do sada bile neotkrivene. Uništeni su jedinstveni ekosistemi poput prašuma koje se više neće moći oporaviti, uništene su brojne biljke, a preživjele životinje teško će se navikavati i preživljavati u novim staništima. Daniel Tanuro, autor knjige The Impossibility of Green Capitallism tvrdi kako bi ovi požari mogli biti prekretnica i trenutak ubrzanja globalne ekološke krize. On navodi kako su se u dosadašnjim požarima u Australiji šume opirale i obnavljale, ali da su trenutni požari bez presedana te da će zagrijavanje koje slijedi i suša regeneraciju flore otežati ili je čak učiniti nemogućom.

Usprkos svemu ovome, začuđuje ignorancija i kratkovidost kapitalističkih apologeta i kapitalista samih. Iako je posve jasno da se problem ekologije i globalnog zagrijavanja ne može riješiti unutar koordinata kapitalizma, njegovi apologeti i velike korporacije (u Australiji) i dalje inzistiraju na akumulaciji profita i negiranju klimatskih promjena. Australska vlada, kako piše Carmin Maffea, jasno je kazala da je zaštita privatnog profita glavni razlog zašto se ne želi zaustaviti klimatske promjene. Australija je najveći izvoznik prirodnog plina na svijetu i veliki izvoznik uglja. Nadmašuju je samo SAD. Istovremeno, Australija proizvodi najviše emisija ugljika na svijetu po glavi stanovnika. Nadalje, ugljen čini 15 posto australskog izvoza, a kompanije proizvođači emisija ugljena nakačene su na podršku vladajuće klase u Australiji. Sam australski premijer iz Liberalne stranke, Scott Morrison, lobist industrije fosilnih goriva, zalaže se za povećanje eksploatacije uglja, dok istovremeno negira postojanje klimatske krize te je tako kazao kako nikakva klimatska politika nije izazvala požare. Ipak, brojke su neumoljive: od 1910. godine, prosječna temperatura u Australiji povećala se za nešto više od 1 °C, dok je Australski zavod za meteorologiju izvijestio kako je prošla godina bila najtoplija godina ikada izmjerena u Australiji. Temperatura je bila viša od 1,52 °C iznad prosjeka.

Podaci govore kako je Australija (bila) odgovorna za 1,1% svih svjetskih emisija CO₂ između 1850. i 2002. godine. Ona na svjetskom nivou oslobađa 1,07% stakleničkih plinova i nastavlja povećavati emisije ugljičnog dioksida. Nevjerojatna je činjenica da ova zemlja većinu ugljena koristi za proizvodnju električne energije. Nevjerojatna je zbog toga što Australija ima ogromne solarne potencijale koji se mogu koristiti za proizvodnju struje. Ovome valja dodati i to da je Australija namjerno izbjegavala, i nastavlja izbjegavati međunarodne sporazume o ublažavanju klimatskih promjena, te je tijekom prošlogodišnjeg samita o klimi u Madridu nastupala kao jedna od zemalja koja je pomagala u blokiranju sporazuma za snažnije djelovanje protiv klimatskih promjena.

Prije desetak dana deseci hiljada stanovnika Australije izašli su na ulice većih gradova u državi kako bi izrazili ogorčenost zbog politika vladajuće klase koje potiču klimatske promjene. Prosvjednici nisu samo uprli prstom na vladajuće stranke, već i kapitalističke imperative koje oni brane dok su premijera Morrisona pozvali na ostavku. Na tome tragu, možemo se nadati kako će ova katastrofa potaknuti veće društvene mobilizacije i političke zahtjeve koji bi jasno artikulirali korjenite ekonomsko-političke promjene u Australiji.

Iz australske vlade cinično sugeriraju kako bi smanjenje emisija ugljičnog dioksida bilo rizično za australsku ekonomiju. Poruka je jasna, a ta je da ne postoji alternativa kapitalizmu, čak ni pod cijenu ljudskih života i života planete. Zbog ovakvih poruka važno je više nego ikada ranije upozoravati na uzrok i porijeklo klimatskih promjena i aktivno uzeti učešće u njihovom sprječavanju. Požari u Amazoniji, topljenje ledenjaka na Grenlandu, rast razine mora, požari u Australiji i razne druge prirodne katastrofe kojima svjedočimo zadnjih godina su posljedice kapitalističkog načina proizvodnje. Problem je strukturalni i nije ga moguće riješiti tek kozmetičkim promjenama nego jedino radikalnom promjenom trenutno hegemonog ekonomskog načina proizvodnje.

Autor: Darko Vujica, Prometej.ba