Jajce je jedan od rijetkih gradova koji se može pohvaliti svojom bogatom historijom i prirodnim ljepotama, koje ga čine možda i najljepšim gradom Bosne i Hercegovine.

Tokom historije Jajce je bilo strateški važno mjesto svih država koje su prošle jajačkim tlom, a i danas je neizostavno mjesto svim onim ljudima koji putuju sa zapada ka istoku Bosne. Puno ljudi u Jajce dođe baš tako, potpuno slučajno, a oni koji dođu ostaju barem jedan dan više nego što su planirali.

Jajce se nalazi u srednjoj Bosni u na ušču rijeke Plive u Vrbas. Danas broji blizu 20.000 ljudi na nivou općine, dok je stanje popisa stanovništva iz 1991. godine bilo približno 45.000 ljudi. Grad posjeduje velike potencijale za gotovo sve vrste turizma, mada je u Jajcu zastupljena i industrija još od doba Austrougarske vladavine.

Prvi spomen Jajca seže u 1398. godinu, a nalazi se u naslovu Hrvoja Vukčića Hrvatinjića gdje se nazvao „conte de Jajce“ (grof od Jajca). U vrijeme kada je bosanska srednjovjekovna država bila najjača, u Jajce se preseljava kraljevski dvor, a zadnji bosanski kralj Stjepan Tomašević je krunisan u crkvi svete Marije u Jajcu te je pogubljen od strane Osmanlija pri pokušaju bjega iz Jajca 1463. godine.Osmanlije svojim dolaskom jačaju bedeme grada te Jajce postaje važan strateški centar u daljnjem prodoru u Evropu. Tokom Osmanlijske vladavine u Jajcu se grade mnoge građevine, a najbitnija je džamija Esme Sultanije. To je ujedno i jedina džamija na prostoru Balkana koja nosi žensko ime. Nakon Turaka, Jajce postaje dio Austrougarske monarhije te se tada u gradu vrši industrijalizacija. Jajce dobiva prvu gimnaziju i gradi se hotel po svjetskim standardima, te druge kuće i građevine.

Drugi bitan datum u historiji grada je drugo zasjedanje AVNOJ-a 29.11.1943. te se taj dan i danas obilježi svake godine. Najstariji nacionalni spomenik je hram boga Mitrasa, a napravljen je, vjeruje se, početkom nove ere od strane rimskih legija.

Ovaj mali bosanski gradić broji 29 nacionalnih spomenika, od hrama boga Mitrasa (2. stoljeće) pa do muzeja Avnoja (1943.godine), a svakom od njih bi trebalo posvetiti posebnu reportažu i svaki zaslužuje zasebnu posvetu. Jajce, pored Mostara i Sarajeva, je možda i najbrže rastući grad sa brojem turista, a špica sezone je juni i juli kada se kroz glavnu jajačku ulicu mogu čuti razni svjetski jezici.

Jajce tek ljeti dobija pravi status kakav bi trebao da ima u svako doba godine. Posjećuju ga sve vrste turista, ekskurzije,“ klasični turisti„ pa sve do evropskih backpackera koji traže jeftin smještaj u hostelu ili mjesto za „divlji kamp“ na plivskim jezerima, a nekada i u centru.

Iz njihovih riječi, Bosna i Hercegovina je veoma povoljna zemlja za stopere ili one ljude koji putuju sa starim kombijem prerađenim u kamp kućicu jer, kako kažu, ljudi su prijateljski raspoloženi, cijene su niske, a i zemlja je po njihovim riječima slobodnija jer ne posjeduje striktne zakone kao Europska unija. 2014. godine je održano natjecanje u stopanju koje su organizovali studenti iz Poljske. Oko 200 studenata se uputilo na stopanje prema Jajcu preko cijele Europe.

Za većinu stanovnika u Jajcu bilo je više nego čudno vidjeti toliki broj studenata sa velikim torbama kako „okupiraju“ ulice, parkove i starine. U cilju procvata ekonomije grada u bilo kojem domenu Jajcu bi fenomenalno došao jedan univerzitet, pa možda čak i onaj za internacionalne studente koji bi mogli donijeti novu svijest Jajcu koja se osjećala tih par dana dok su Poljaci bili raštrkani gradom. Ovakva vrsta turista je najbolji ambasador kreiranje slike u svijetu te svaka njihova posjeta i slika na društvenim mrežama je pozitivna za razvoj turističkih potencijala Jajca. Jedna od razglednica Bosne i Hercegovine, pored mosta u Mostaru i baščaršije u Sarajevu, je i jajački vodopad na kojem se već treći put održavaju skokovi u augustu mjesecu.

Ovaj događaj privlači sve veću i veću pažnju svake godine te skakači dolaze sa svih kontinenata. Jajce je posebno dobro za one tipove putnika koji ne žele da se izlažu velikim gužvama i „kordonima“ turista u poznatim gradovima tokom ljeta jer ovaj grad je još uvijek neotkriveni biser zbog nedovoljne reklame u svijetu, mada svake godine u godinu to se mjenja i pitanje je vremena kada će Jajce privući strane ulagače i investitore.

Ovaj grad nosi i naziv kontinentalni Dubrovnik zbog mnogo historije na jednom malom mjestu i zbog dva prirodna jezera. Plivska jezera su pogodna za razne sportske aktivnosti, a ove godine u Jajcu je bilo održano državno prvenstvo u kajaku. 2015. godine na ovim jezerima i na Vrbasu je održano svjetsko prvenstvo u fly fishing-u. Sa svim prirodnim ljepotama i starinama Jajce iz godine u godinu postaje jedna od napopularnijih bosanskohercegovačkih destinacija. Zbog lošeg pristupa vlasti turizam u Jajcu ne napreduje tokom kojim bi trebalo.

Kao i u svakom djelu Balkana i ovdje se još osjećaju tragovi devedesetih godina mada, slobodno mogu reći, u puno manjoj mjeri nego u drugim područjima BiH. U zadnjih dvije godine Jajce je bilo poznato po „pobuni“ srednjoškolaca protiv djeljenja škola na dva zasebna plana i programa, hrvatski i bosanski. Njihovo ne je dobilo veliku podršku od strane drugih srednjoškolaca iz BiH, Srbije, Hrvatske, pa čak i nekih europskih zemalja šta nam samo govori da novi naraštaj ne želi živjeti u podjeljenoj državi u kojoj sva njena sudbina se svodi na protektorat od strane Europske unije i gdje su kladionica i turbofolk glavni odraz kulture cijele jedne generacije.

Srednjoškolci su ostvarili cilj te im škola neće biti podjeljena i ovo je jedna od, možemo slobodno reći, zdravijih vijesti u dejtonskoj BiH, koja nije imala dovoljan odjek u medijima kao i skoro sve što je pozitivno u BiH.

U cijeloj BiH, pa tako i u Jajcu, u trendu je migracija u zemlje Europske unije. Jajce zimi, tj. početkom jeseni postaje grad savršen za snimanje filmskih scena koje ne bi trebale sadržavati statiste. Ako bi se kojim slučajem nastavilo sa iseljavanjem u ovolikim količinama, upitno je odakle će dolaziti radna snaga za par godina za preostala radna mjesta privatnih firmi kod kojih se još isplati raditi.

Mnogi stanovi napravljeni 70-tih godina su na prodaju, u većini od njih niko ne živi, na selima je slabo zastupljena poljoprivreda obzirom koliko bi je trebalo biti zbog potencijala plodnosti ovog tla, koje je jedno od najboljih u Europi radi čistoće. Postoje ljudi koji se iseljavaju zbog ekonomske situacije, što je i razumljivo u većini slučajeva, ali tu su i oni ljudi koji napuštaju i prodaju svoja ognjišta, iako su materijalno situirani za standard Bosne i Hercegovine. Privatni učitelji njemačkog jezika danas imaju pune ruke posla, a nastavu pohađaju kako mladi tako i stariji.

Postavlja se pitanje kako zadržati mlade ljude i kako dignuti Jajce na viši stepen turizma jer to je, pored poljoprivrede, grana koja je budućnost Jajca i BiH. Gledajući situaciju ovakvom kakva jeste možemo biti zadovoljni samo sa malim pomacima u razvoju. Ne postoji volja vlasti kako na općinskom, tako i na državnom nivou da se bilo šta promjeni i oni vole da održavaju status quo ne radeći ništa, a i međunarodna zajednica tu se može smatrati partnerom.

Problem, ipak, rekao bih, najviše leži u pojedincu i njegovom osjećaju manje vrijednosti koja mu ne dozvoljava mogućnost da vidi širu i jasniju sliku cijele situacije zbog koje nema želju da stekne znanje i učini taj skok. Većina je i dalje u fazi straha od tuđeg mišljenja, pa olako gubi svoje bez da je i svjesna, pa onda i nije čudno što je patos smatran plafonom.

Ipak, srednjoškolci su nam dali jedno otvorenije gledanje na budućnost u Jajcu i vrijeme je da fokusiramo ideje ka sličnim težnjama.

Jajce je grad u kojem hodajući kroz jednu ulicu možete vidjeti srednjovjekovnu, tursku i austrougarsku gradnju i to sve u 50 metara. To je mjesto gdje se osnovala Jugoslavija, dok je cijela Europa bila pod ratom i gdje se još ne zna odakle tačno potječe naziv grada. Jajce se uspijelo oduprijeti mnogim vojskama dugo vremena kao i onim idejama da se jedan park kraj jednog vodopada u jednom centru grada pretvori u parking za automobile.

Kako god, Jajce ostaje da priča priču svim zaljubljenicima u ovozemaljsku ljepotu i generacijama koje dolaze, na njima svima je da li će je poslušati ili ignorisati, na gradu je da govori, a na vodopadu da šumi.

Rijad Cerić, Prometej.ba

11.11.2017.