Galeb i ja

Prva pjesma od Olivera Dragojevića koju sam čuo bila je Galeb i ja. Nakon toga, sve što sam od njega čuo, a da mi se nekad i nije svidjelo, bilo mu je oprošteno zbog galeba. Ne sjećam se više gdje je i kada to emitovano, pitali su Đorđa Balaševića da li su likovi njegovih pjesama stvarni, ko je, npr., Vasa Ladački, a on je odgovorio: “To je isto kao da ste pitali Olivera Dragojevića o kojem je tačno on to galebu pevao. Šta treba da uradi, da dovede tu ptičurinu u studio i kaže – eh, evo, ovo je taj galeb o kojem sam pevao, ovo je taj…”

Kao odraslom kraj Neretve, uz stalni pogled na galebove, pjesma Galeb i ja nebrojeno puta mi je prošla kroz glavu, uz nju i Balaševićeva dosjetka i moja šaljiva pomisao da je baš možda taj galeb kojeg gledam iznad Neretve onaj o kojem je Oliver pjevao. Kroz to razmišljanje uvijek je išlo i samopotvrđivanje da li sam još na putu te pjesme, koji je za mene bio ono što religiozni ljudi zovu “pravi put”.

*

*

U početku nisam znao šta znači lažina. Mislio sam da je to “plažina”, augmentativ od plaža, malo čudan, ali moguć, trebalo bi plažetina. No, pošto su Dalmatinci, u mojoj dječijoj percepciji, bili ljudi skloni gubljenju glasova, i čitavih slogova, onda su nekako i to “p” i dio augmentativnog nastavka izgubili, pa je ostala lažina. Nevera mi je bila nevjera i bunilo me zašto samo tu riječ pjeva na ekavici i kakve on veze uopšte s ekavicom ima. Zbog te “nevere” pjesmu sam doživljavao kao ljubavnu. Lirskog subjekta je ostavila žena – ni manje ni više. Zato je sam kraj mora, a inače se na moru bude sa djevojkom ili ženom.

U izbjeglištvu, među ikavcima, saznat ću šta je i lažina i nevera i pjesma će doći na svoje. Lažina je vrsta morske trave, a nevera je nevrijeme, obično lokalnog karaktera, ali silovito, da može oštetiti i krovove kuća i oboriti stablo.

E sad, kad više nema žene u pjesmi, stvari su postale zanimljivije. Samoća lirskog subjekta je dobrovoljna, nije potaknuta nekim vanjskim faktorom, bar ga iz pjesme ne možemo dokučiti. Još leži na travi, na nekoj neuređenoj plaži. Izolovan od svijeta i zadovoljan je tim, ističe to u prvi plan. Pjesma je iz ljubavne prešla u socijalnu sferu. I onda je postalo sve jasno. Nevrijeme se može shvatiti doslovno u kontekstu galeba, ali iz perspektive čovjeka može značiti bilo koju tešku situaciju. U mom slučaju to je bio rat. Pomogao mi je da se pozicioniram i da na ljudski bijes gledam s distance. Pa i da mu se rugam. I da za mantru uzmem “Lipo mi je, lipo mi je”.

Kad je došlo vrijeme da se u školi upoznajemo sa simbolom i simbolizmom, radili smo to preko Baudelairove pjesme Albatros. Cijela ta priča o simbolu kako spaja vidljivo s nevidljivim upućivala me na galeba. Na njegovu konkretnu, vidljivu pojavnost koja upućuje na ideju slobode i individualizma.

Nakon čitanja i tumačenja Albatrosa, profesorica je pitala da li se na osnovu onoga što smo učili možemo sjetiti još nekog simbola u poeziji. Ja sam rekao da je galeb Olivera Dragojevića simbol. Dobio sam pet. No, važniji od te petice bio je taj odgojni moment pjesme zbog koje bih je stavio u sve čitanke našeg govornog područja prije nego Albatrosa, iako je Albatros bolja pjesma.

Galeb i ja, iako sam je cijeli život njemu pripisivao, nije Oliverova. Tekst je napisao Tomislav Zuppa. To treba imati u vidu, ali isto tako i da ju je Oliverova izvedba učinila vanvremenom. Zadnji stih pjesme kad ga Oliver otpjeva nije ništa drugo nego kliktaj galeba preveden na ljudski jezik.

Generalno, moć interpretacije je čudo. Brojne su pjesme u svim podnebljima i svim žanrovima koje su postale popularne tek u izvedbi drugog, trećeg, četvrtog interpretatora ili interpretatorke. Oliver ne pjeva nijednu takvu. Niti jedna njegova pjesma nije postala popularnija u nečijoj drugoj izvedbi. To govori o njegovom senzibilitetu, da ih je birao u skladu s njim. I da je ova pjesma i njegova identifikacija s galebom i želja za slobodom. Zbog toga mi se sviđao i kao čovjek, iako ga nikad nisam upoznao. Otud i neka neobjašnjiva tuga na vijest o njegovoj smrti.

Autor: Amer Tikveša, Prometej.ba