Sjećate li se nedavno objavljenog članka o izbornom sistemu u BiH i kompletnoj apsurdnosti tog sistema? Ovi opći izbori i rezultati koje su oni donijeli trebali bi sada svima biti idealan primjer toga koliko je zaista taj sistem u Bosni i Hercegovini zatrovan u svom korijenu i zašto se mora stvarati pritisak na njegovu hitnu izmjenu.

U Republici Srpskoj, bosanskohercegovačkom entitetu koji je gotovo pa etnički čist, rezultati su zahvaljujući ovome nešto „pravedniji“ u odnosu na FBiH – iako riječ „pravda“ u bosanskohercegovačkom riječniku ima sasvim drukčiju i nakaradnu definiciju od civilizacijske. Pobjeda SNSD-a na svim nivoima vlasti koje taj entitet bira uopće nije došla sa nekim velikim iznenađenjem. Iako je situacija i na prošlim općim izborima bila tijesna u redovima za srpskog člana Predsjedništva BiH, gdje je pobjednika odlučivalo par hiljada glasova (kao i za Predsjednika RS-a), Dodik i Cvijanović ovaj put su skupa pobijedili konkurenciju za pozicije za koje su se kandidirali. Uprkos svim skandalima proteklih godina i čitave politizacije ovogodišnjeg slučaja Dragičević od strane opozicije, Dodik je oko svog imena kult ličnosti dovoljan da ga uvijek ponese do pobjede nad konkurentima. Sigurno su njegova posljednja koketiranja sa Vučićem i Rusijom utjecala na izbor građana iz RS-a. FBiH je, međutim, daleko zamršeniji i kompleksniji sistem od RS-a i rezultati koje je taj sistem izrodio su uistinu groteskni i za jednu (kvazi)demokratiju 21. vijeka.

Počnimo od bošnjačkih predstavnika u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti koja se sada mogla direktno birati. SDA i Šefik Džaferović su ove izbore dobili na svim nivoima vlasti i u većem dijelu izbornih jedinica (sa bošnjačkom većinom) na kojima su mogli biti izabrati. Vjerujem da će svima ovdje sada biti zanimljiv podatak koji kaže da je oko 35% birača za bošnjačkog člana Predsjedništva izabralo Predsjednika Džaferovića i za onih (oko) 65% kojih za njega nisu glasali. Bez obzira na činjenicu što su od prošlih izbora izgubili biračko tijelo koje broji gotovo 75.000 ljudi, a koje sada stoji ispred stranaka poput PDA i Nezavisnog bloka i bivših istaknutih SDA-ovaca Mirsada Kukića i Senada Šepića koji ih vode, SDA ostaje vodeća sila u FBiH i u većini kantona u FBiH. Međutim, pad biračkog tijela ove stranke rezultirat će nekim vrlo zanimljivim potezima, prije svega koalicijama, između pobjednika i ostalih stranaka na federalnom i državnom nivou. Ogromni gubitnik ovih izbora je svakako SBB koji je također izgubio ogromno biračko tijelo prošlih izbora na kojim je završio na drugom mjestu. Istodobno, SDP je iskoristio ovo rasulo i pozicionirao se duplo bolje na vlasti u odnosu na prošle izbore. Ipak, ono što se da primijetiti je daleko manji broj glasova za kandidate Predsjedništva iz reda Bošnjaka nego što ih je bilo 2014. godine, iako je izlaznost na izbore gotovo pa identična kao tada. Sada, ovim dolazimo do najkontrovernijeg rezultata ovih općih izbora.

Razlog zbog kojeg je na općim izborima u 2018. godini daleko manji broj glasova za kandidate iz reda bošnjačkog člana Predsjedništva i razlog zbog kojeg je Džaferović pobijedio uprkos ogromnom gubitku biračkog tijela njegove stranke je novoizabrani član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda – Željko Komšić. Komšić je, najjednostavnije moguće rečeno, pokupio bošnjačke glasove koji u ovim izborima u odnosu na prošle nedostaju SBB-u, pa i one koji su se mogli dodati SDP-u i one koji su željeli da glasom za Komšića „ućeraju ustašama“, te tako lansirao SDA u nove četverogodišnje igre izvršne vlasti. Rezultat ovog izbora će sasvim sigurno biti nezadovoljstvo HDZ-a koji će u zakonodavnu vlast u FBiH ući kao drugoplasirana partija, ali će biti i vrlo bitan faktor u zakonodavnoj vlasti BiH. Veliko pitanje će sasvim sigurno biti sami izborni zakon koji je u ovom slučaju bio izrazito nepovoljan za HDZ, ali i za hrvatski narod u FBiH u cjelini jer istina je da Hrvati ogromnom većinom nisu birali Željka Komšića da ih predstavlja u Predsjedništvu. Tok kojim će se kretati priča o eventualnim izmjenama, međutim, nikako neće biti pozitivan. Ipak, ovo je Bosna, kako se to voli u narodu reći. Za pretpostaviti je da će se tražiti da „Hrvati glasaju za Hrvate, a Bošnjaci za Bošnjake“, a kako će se to definirati, ako se uopće bude i definiralo, ostavlja jedan gorak ukus u ustima svakome ko može zamisliti kako bi izgledala ta potencijalna situacija razvrstavanja stanovnika FBiH po krvnim zrncima i daljnja getoizacija i diskrimininacija naroda. Po skromnom mišljenju autora ovog članka, jedino rješenje da sve to izgleda „poštenije“ u FBiH je omogućavanje legitimnog istovremenog glasovanja i za hrvatskog i za bošnjačkog člana Predsjedništva na glasačkom listiću od strane svih građana FBiH.

Već sada, svi građani FBiH mogu glasovati samo za jednu od ove dvije opcije. Iako su Bošnjaci u ogromnom broju, očito, sada iskoristili ovu priliku da glasaju za hrvatskog člana Predsjedništva, ne treba zaboraviti i nastaviti sa potpunim previdom činjenice da su tu istu priliku podjednako legitimno mogli, na svakim izborima do sada, iskoristiti i Hrvati u FBiH oko izbora bošnjačkog člana Predsjedništva. Zamislite, međutim, da možete birati i bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva. Ne bi bilo više Čovića koji bi koketirali sa osuđenim ratnim zločincima iz vremena Herceg-Bosne i kleli se u susjednu državu jer bi po glasove morali ići u Sarajevo i Tuzlu, niti Izetbegovića koji bi otvarali svoje govore sa selamima jer bi ih oni morali držati u Čapljini, Ljubuškom... Zvuči idealistički ipak na prvu, ali bi se ovim putem upravo izrodila određena ideja građanske države u FBiH, gdje bi strah od preglasavanja naroda išao u oba smjera međusobno poništavajući jedan drugog. Ova „građanska opcija“ bi imala daleko benignije dugoročne posljedice na političku stabilnost, prvenstveno Federacije, od ove koja je plasirala Komšića na trenutnu poziciju, iza sebe ostavljajući neizvjesnost u redovima preglasanog hrvatskog naroda i HDZ-a kojeg su oni većinski izabrali u institucije. Rezultati ovih izbora će u sljedeće četiri godine samo pojačati polarizaciju između naroda i udaljiti od realnosti bilo kakav progres države već izvjesnim opstrukcijama kao kaznenim ekspedicijama.

Autor: Damir Omerbegović, Prometej.ba