Razgovarao: Hrvoje Vranješ

Danas u BiH, ali i drugdje, baviti se politikom je posao u najmanju ruku pod velikim sumnjama u dobre namjere onoga koji se predstavlja da radi za javno dobro svoje zemlje, svoga mjesta. Jesu li te sumnje opravdane i kako Vi gledate iz svoje pozicije, političar ste na čelu općine koju ne zaobilaze trvenja i problemi isti ili slični u čitavoj zemlji, na ovo jedno nepovjerenje prema politici kao gotovo „nečasnom“ poslu?

Bavljenje politikom je po meni iznimno častan posao. Traži strpljenje, razumijevanje, potrebna je sklonost za pomaganje drugima, ali i vizija kako raditi danas da bi sutra bilo bolje. Traži stalni kontakt sa ljudima na terenu, sa javnim institucijama, sa privatnim sektorom, sa ljudima sa socijalnim potrebama. Mi u Rami imamo i stalnu komunikaciju sa projektnim zavodima, sa građevinskim sektorom, jer radimo ono što je trebalo davno raditi – dovodimo narodu pitku vodu i asfalt. Malo vremena ostaje za obitelj i prijatelje, i to je jedino teško.

Ali ima tu i nagrada. Zadovoljstvo je vidjeti sretnog čovjeka kojemu si pomogao, sretne sugrađane jer su dobili pitku vodu, zadovoljne žitelje nekih sela koji nisu ni vjerovali da će nekada dobiti asfalt do kuća.


Prema strategiji razvoja Vaše općine (2011-2020) resursi, okoliš, plansko korištenje prostora, ljudski resursi te izgradnja cestovne infrastrukture temelj su razvoja Općine. Koliko ste dosad bili uspješni u ostvarivanju tih ciljeva, osobito kada je riječ o gospodarstvu, a gdje leže, u tom smislu, najveći problemi?

Tu Strategiju smo radili 2011. i usvojili početkom 2012. Nije naručena od nekih zvučnih agencija već je kreirana od naših ljudi i kao takva nije izložena u vitrini ni skrivena u ladici već se stalno sagledava, prati i realizira. Dobro ste primijetili tri sektorska cilja koji se realiziraju kroz brojne mjere i aktivnosti.

Treba znati da općina Prozor – Rama naseljava oko 14 i pol tisuća žitelja, ima površinu 477 kilometara četvornih, da su naselja udaljena od Prozora kao administrativnog središta i po 25 kilometara, te da imamo 370 kilometara lokalnih putova. I pazite: pitku vodu iz gradskog vodovodnog sustava imalo je samo oko tri tisuće stanovnika Prozora i najbližih naselja, asfaltni putovi su dopirali do vrlo malog broja sela. Gradski vodovod i kanalizacija izgrađeni su prije više od 50 godina i bili su dotrajali. Grad je bio pun ruševnih kuća. Nismo imali gradsku mrtvačnicu, nismo imali uređenu tržnicu, škole su bile u lošem stanju, sjednice Općinskog vijeća održavaju se u zgradi HC. Potrudili smo se to promijeniti i Prozor- Rama je već nekoliko godina veliko gradilište. Dakle, stvari idu nabolje.

I u gospodarstvu radimo velike stvari. Zaustavili smo odvoze strojeva iz ramskih tvornica po čemu smo bili ismijavani širom države. Usvojili smo Prostorni plan Općine i sačinili spomenutu Strategiju razvoja kao dva strateška dokumenta potrebna za omogućavanje razvoja. Imamo utvrđene poslovne zone i zone turizma. Poljoprivreda je usmjeravana ka tržišno prihvatljivoj proizvodnji tako da danas imamo preporođeno stanje u oblasti uzgoja malina, mljekarstvu, a dobili smo posebnu sortu bijelog luka pod nazivom „Ramski bijeli luk“. Razvili smo općinski Program poticaja za zapošljavanje. Primjenom tog Programa potpomogli smo do danas točno 30 poslovnih subjekata i zapošljavanje točno 200 novih radnika. Najviše radnika uposlilo je poduzeće „Rama tex“ koje je sa svojih 125 uposlenih ujedno i najava aktiviranja opustošenih tvorničkih objekata u Prozoru. U suradnji s Franjevačkim samostanom Rama-Šćit, napravljen je dom za starije osobe. Uskoro će biti otvoren.

I na području turističke ponude imamo neke rezultate. Osnovan je veslački centar "Rama". Na Ramskom jezeru redovito vježbaju veslači iz Hrvatske, a povremeno i iz drugih zemalja. Nedavno su se pripremali hrvatski reprezentativci za Olimpijske igre.

Dakle, imamo rezultate, imamo preduvjete i za bolje rezultate. Izostanak boljih rezultata najviše pripisujemo stanju u BiH kao državi. Naime, radno pravna i politička nesigurnost otežava dolazak stranih investitora. Razgovaramo sa mnogima. Svima se sviđaju općinski poticaji ali se boje ulagati u BiH. S druge strane, lokalni poduzetnici su nejaki i teško se odlučuju na veća zapošljavanja. Ali, ima najava da će se i to promijeniti nabolje.


Što znači za razvoj Općine njezina sadašnja 'neovisnost' od Mostara, kakvu ulogu u tome ima osjetno povećanje proračuna u Općini Prozor-Rama?

Meni ali i mnogim našim ljudima odavno je jasno da se vrijednosti iz Rame crpe na štetu Rame a u korist drugih centara. Odredili smo se za borbu za „neovisnost od Mostara“, pri čemu je Mostar sinonim za sve one političke centre koji uporno uzimaju prava i nadležnosti malim općinama, uzimaju i novac a guraju nam sve veće obveze.

Najveći, iako ne jedini, je primjer elektroprivrednih poduzeća preko kojih se ostvaruje to iscrpljivanje. Ukazivali smo im greške pri obračunima koje su činili pri obračunu naknada za općine na kojima se nalaze akumulacije, pokušavali dogovoriti. Takav pristup je bahato odbijan, pa smo primijenili drugi – putem suda smo zatražili novac za koji smo tvrdili da je naš. Presude su bile u našu korist, pa smo uz glavnicu od oko 7 milijuna od elektroprivreda u Mostaru i Sarajevu dobili i 5 milijuna kamata. Taj novac je svakako pripadao Rami, uložen je u velike projekte koji će značajno poboljšati život ljudi u Rami.

A sjetite se da su svi dosadašnji načelnici općine Prozor – Rama završili na dobro plaćenim poslovima u Elektroprivredi HZ HB u Mostaru. I ja sam mogao biti manje neovisan, mogao sam podilaziti Mostaru i sada bi bilo sve mirnije a mene bi čekao dobro plaćen posao. Nisam se dao kupiti time, odlučio sam se na traženje pravde i uspio sam. Neću se poslije načelničkog mandata zaposliti u Elektroprivredi, ali će Rama, temeljem zakona i presuda koje smo izboriti u proteklom periodu, trajno imati oko 5 milijuna KM više u svom proračunu.


Zadnjih godina povećana je migracija stanovništva Vaše općine, kako u Hrvatsku, tako i u zapadne zemlje, ona je zatim posve druga vrsta migracije u odnosu na odlazak stanovništva prije rata i u poraću. Gdje leže glavni uzroci odlaska ljudi iz Rame, a gdje je odgovornost politike i političara za takvo stanje, odnosno snosite li i Vi, kao čelni političar, svoj dio odgovornosti?

Ne bježim ni od kakve odgovornosti. Rama je područje koje je davno upoznalo pojam migracija i posebno odlazaka u Njemačku i Hrvatsku. Dijelom se to nastavilo i u današnje vrijeme, a potpomognuto je statusom koji Hrvati imaju u okviru Europske unije. Siguran sam da iseljavanje nije nikakav hir već potreba ljudi da prežive. Ali sam siguran da sam na toj ljestvici odgovornosti zadnji – ljudi bježe od ovakve države, od nesigurnosti za budućnost, od straha. Lista potpora koje mi pružamo narodu je povelika, od izdvajanja za novorođeno dijete, za upis u prvi razred, plaćanja troškova prijevoza i osnovcima i srednjoškolcima, potpore učenicima za njihove projekte, studentskih stipendija koje dajemo za oko 300 studenata iz Rame, sustavu volontiranja kroz koji pomažemo završenim studentima jednogodišnje radno iskustvo na teret Općine, pa do potpore zapošljavanju.

Uz pomoć navedenih potpora mi smo spriječili još veći odlazak stanovništva. Nisam siguran da bi neka druga politička opcija tako uspjela, jer bi novac morali ostavljati „Mostarima“ pa ne bi imali novca za demografske i razvojne potpore.

Mi smo čak početkom godine organizirali tematsku sjednicu Općinskog vijeća na kojoj smo raspravljali o iseljavanju. Na žalost, ljudi koji predstavljaju Hrvate na višim razinama ne vide tu problematiku. Njima su važnije kladionice, važna im je mreža ljudi u nadzornim odborima i upravnim vijećima u javnom sektoru, dakle oni su važni sami sebi a narod im služi samo kao alibi. Zato bih i vama novinarima preporučio da slobodnije istražujete tu temu i pozivate na odgovornost one koji su stvarno najodgovorniji.


Što ćete uraditi da mladi ostanu živjeti u ovom mjestu?

Nabrojao sam najvažnije potpore koje dajemo i koje se dosta tiču i mladih. Radimo na tome da se otvori još poneki proizvodni pogon jer bez posla nama ni opstanka. To će ići toliko brzo koliko poduzetnici budu hrabri i sposobni za kreiranje novih radnih mjesta. Jasno da od države puno ne očekujemo ali vjerujem da poticajne mjere koje Europa najavljuje mogu potpomoći otvaranju novih radnih mjesta. Vjerujem da će dobar dio mladih ostati i vjerujem u budućnost Rame.


Je li itko krivično odgovarao za devastaciju prijeratnih tvornica koje su bile nositelji ekonomskog razvoja u Rami?

Na žalost ne. A to je dokaz da se radilo o organiziranom kriminalu, kako smo uvijek i tvrdili. Jer, dobiti tvornicu koju je kroz rat očuvao HVO, koja se mogla pokrenuti za par mjeseci i zaposliti par stotina radnika, bila je privilegija koju smo trebali iskoristiti. Umjesto toga, za jedan euro je ustupljena „investitoru“, a on je sve vrijedne i manje vrijedne strojeve sistematski iznio iz tvornice i prodao, pa onda podigao kredit na zgradu i izjavio „Ne mogu ja više. Odoh nazad.“ Takav scenarij je bio na više mjesta u okruženju i svima je jasno da je to scenarij pljačke, podjele opljačkanog među suradnicima, i da je taj scenarij imao potporu visoke politike. I zato nema nikakve kaznene odgovornosti.


Što znači u jednoj takoreći 'mješovitoj' zajednici kakva je općina Prozor-Rama biti načelnikom svih njezinih građana? Smatrate li sebe takvim načelnikom?

Apsolutno se smatram načelnikom svih građana, i time sam ponosan. I Bošnjaci i Hrvati ovdje žive uz iste probleme, imaju uglavnom iste ili slične potrebe. Sa zadovoljstvom pomažem svima, susrećem se sa ljudima, razgovaram sa njima i iznalazimo rješenja.


Znam da postoji projekt pomirenja čije se aktivnosti provode na području čitave Bosne i Hercegovine u koji je uključena i općina Prozor-Rama. Što Vi konkretno radite na procesu pomirenja u Vašoj Općini i ima li pomaka u približavanju ljudi jednih drugima bez obzira na njihovu etničku, nacionalnu i vjersku pripadnost?

Iskreno, projekte međunarodne zajednice na tom polju puno i ne doživljavam. Znam da kroz svaku aktivnost koju mi u Općini provodimo, kroz svaki poziv za dodjelu sredstava vodimo računa da su ravnopravno zastupljeni i Hrvati i Bošnjaci. Evo jednog primjera: kad smo davali potporu za organiziranje tvornice „Rama tex“ investitoru koji je iz Hrvatske dali smo zadaću da uposli i Bošnjake i Hrvate, što je on i prihvatio. Danas ta tvornica radi uredno, kvalitetno, proizvodi joj se nalaze po europskim trgovačkim centrima, plaće su redovite, radnici su uglavnom zadovoljni. Uprava nekako nađu način da se proslave i Božić i Bajram, i sve funkcionira dobro. To je za mene proces pomirenja i siguran sam da smo na dobrom putu.

(Hrvoje Vranješ, Prometej.ba)