William G Carpenter // Shutterstock

U korijenima javnog obrazovanja stoje dva glavna motivatora; jedan je filozofske, a drugi industrijske naravi.

Iz filozofske perspektive, znanje je inherentna vrijednost, a provođenje općeg obrazovanja moralna dobrobit za društvo. Ako je u društvu široko rasprostranjeno poznavanje prirodnih znanosti, matematike, etike, književnosti i umjetnosti, ono je inventivnije i etičnije.

Iz industrijske perspektive, škola postoji kako bi vas pripremila za posao. Budući da su rane napore prema širenju javnog obrazovanja pogonili industrijalisti, ovaj je sentiment ukorijenjen u stvarnoj povijesti dobrog dijela javnog obrazovanja. Njihova su rastuća carstva trebala sve više specijaliziranog radništva za posao srednjeg rukovodstva, pod čime se uglavnom podrazumijevalo računovodstvo. Njihov je plan bio uvjeriti državu da svakoga nauči čitati, pisati i računati kako bi mogao obavljati takve poslove, zbog čega bi bilo lakše popuniti sva predviđena radna mjesta, smanjiti troškove obuke i spustiti cijenu rada koji se temelji na matematici i pismenosti.

Potonji argument imao je veliku moć i utjecaj na oblikovanje obrazovanja u protekla dva stoljeća te je i danas aktualan.

Izvor: slobodnifilozofski.com