Origen iz Aleksandrije (2./3. stoljeće n.e)., jedan od najutjecajnijih kršćanskih teologa svih vremena, zastupao je nauk o besmrtnosti duše kroz reinkarnaciju, ciklus stalnih ponovnih rađanja, ali je taj nauk na Petom ekumenskom savjetu, Drugom savjetu Konstantinopola, godine 553. odbačen i bačeno je prokletstvo na sve koji vjeruju u reinkarnaciju. Tragove vjerovanja u putovanja duše različitim materijalnim tijelima kroz cikluse rađanja i smrti nalazimo u sve tri monoteističke religije, o tome imamo svjedočanstva u Bibliji, u qabbalističkom učenju, u Kur'anu i u sufijskim učenjima (npr. kod Rumija), ali ih (službena) dogmatika židovstva, kršćanstva i islama zaobilazi. Origen piše:

Duša nema ni početka ni kraja… Svaka duša dolazi u ovaj svijet ojačana pobjedama ili oslabljena porazima svog prošlog života. Njeno mjesto u ovom svijetu kao broda određenog za slavu ili sramotu određeno je njenim prošlim zaslugama ili grijesima. Njeno djelovanje u ovom svijetu određuje joj mjesto u svijetu koji slijedi nakon sadašnjeg.



Denis Diderot (1713-1784) francuski je prosvjetitelj i enciklopedist. Zastupao je materijalizam i ateizam. U pismu upućenom Sophie Volland izražava nadu da se kroz ljubav može dostići besmrtnost duše:

Oni koji su se voljeli za života i koji su se zavještali da ih sahrane jedno kraj drugog, nisu možda tako ludi kao što se misli. Možda se njihov prah prožima, miješa i sjedinjuje... Šta znam? Možda njihov prah nije izgubio svako osjećanje, svako sjećanje na svoje prvobitno svojstvo; možda u njemu nastavlja da tinja na svoj način tračak topline i života... O! Moja Sofija, ostaje mi, dakle, izvjesna nada da ću vas moći dodirnuti, osjetiti, da ću moći da se sjedinim sa vama, da se izmiješam s vama kad nas ne bude više, ukoliko postoji u našem počelu zakon srodnosti i ako nam je suđeno da ostvarimo jedinstvo bića; ja bih mogao, u slijedu vjekova, da budem jedno s vama, a molekule vašeg raspadnutog ljubljenog mogle bi da se uskomešaju, da se razbude i da tragaju za vašim molekulama raspršenim u prirodi! Ostavite mi to maštanje, ono mi dođe kao melem, ono bi moglo da mi osigura vječnost u vama i sa vama...



Friedrich Wilhelm Nietzsche (1844-1900) njemački filozof, jedan je od najgorljivih ateista u povijesti. Proročanski je predvidio osobine modernoga doba. Parafrazirajući Hessea, Nietzche je u svojoj samoći, neshvaćen od drugih, proživljavao ono što danas u našoj civilizaciji proživljavaju tisuće. U Veseloj nauci piše:

Što kada bi ti se, nekog dana ili noći, demon ušuljao u tvoju najusamljeniju usamljenost i rekao: 'Ovaj život kojeg sada živiš i kojeg si živio ćeš morati proživljavati bezbroj puta iznova; i u njemu neće biti ništa novog, ali svaka bol i svaka radost, svaka misao i svaki uzdah i sve neizrecivo malo ili veliko u tvom životu će ti se morati vratiti, sve u istom redoslijedu i poretku - čak i ovaj pauk i ova mjesečina između stabala, čak i ovaj trenutak, i ja sam.' Vječni pješčani sat postojanja je okrenut naopako opet i opet, i ti s njim, zrnce prašine! Zar se ne bi bacio na zemlju, i škrgutao zubima i prokleo demona koji ti ovo govori? Ili si jednom iskusio veliki trenutak kada bi mu odgovorio: 'Ti si bog i nikada nisam čuo ništa uzvišenije.'