Down by the Salley Gardens

Down by the salley gardens my love and I did meet;
She passed the salley gardens with little snow-white feet.
She bid me take love easy, as the leaves grow on the tree;
But I, being young and foolish, with her would not agree.

In a field by the river my love and I did stand,
And on my leaning shoulder she laid her snow-white hand.
She bid me take life easy, as the grass grows on the weirs;
But I was young and foolish, and now am full of tears.


Dole kraj vrbova vrta moja ljubav i ja smo se sreli
Prošla je kraj vrbova vrta sa malim snježnobijelim stopama
Tražila je od mene da ljubav uzmem polako, kao što lišće raste na drvetu
Ali ja sam bio mlad i lud i nisam se složio s njom

U polju kraj rijeke moja ljubav i ja smo stali
Na moje pognuto rame položila je snježnobijelu ruku
Tražila je od mene da život shvatim (živim) polako, kao što raste trava
Ali ja sam bio mlad i lud, i zato sada plačem
(doslovni prijevod)


Dolje kraj vrbika sreo sam svoju ljubav
Prošla je kraj vrbika – stopa bijelih trag joj ubav
Reče mi ljubi lako, ko list što na grani raste
No ja se složio nisam, pun mladosti budalaste

Na polju kraj rijeke ljubav mi sa mnom stala
Na rame mi spustila svoj mali bijeli dlan
Reče mi živi lako, ko trava što raste iz tla
No bio sam mlad i budalast, i sada plačem tužan
(Muharem Bazdulj)


Moja ljubav i ja se kraj vrbaka sreli
Prošla je kraj vrbaka stopa snježnobijelih
Iskaše: ljubi polako, ko što lišće pupa
No ja ne mišljah tako, bijah mlad i glupav

U polju kraj rijeke stajasmo ja i mila
Snježnobijelu ruku na rame mi spustila
Kao što raste trava, reče, živi polako
No bijah mlad i glupav, i sada plačem jako

2.b U polju kraj rijeke stadosmo ja i mila
Snježnobijelu ruku na rame mi stavila
Kao što raste trava, reče, živi polako
No bijah mlad i glupav, i sad bih samo plako

2. c Kao što trava raste, reče, polako živi
I zato plačem sada, i ludu glavu krivim

(Omar Brkan)

* * *

Kako Bazdulj vidi „male snježnobijele stope“? Kao stope koje po tlu ostavljaju ubav trag. Ubav = lijep, ali kakve to veze ima sa djevojčinim stopama? Fokus kazivača nije na tragu, već na nogama, stopalima, stopama. Kakve su noge, ne kakav je trag. Logikom, lijepe noge ostavljat će i lijepe tragove, ali kod Yeatsove cure noge nisu lijepe, već snježno bijele. Naravno, ubav je tu da bi se udesila rima sa ljubav, makar taj dvostih bio nategnut kao jediničaru prolazna. U engleskom jeziku fraza „ take it easy“ znači prići nečemu, shvatiti nešto polako, lagano, opušteno, ili žargonski: ohani. Bazduljevo „ljubi lako“ značilo bi da se može ljubiti i teško. Ako je već trebao dvosložnu riječ, puno bliže i ispravnije bi došao pridjev mirno, pa čak i nježno. Polako (bez žurbe, smireno) i lako (sa lakoćom, bez prepreke), valjda, nije isto. Dok polako otvara paketić, Polako je ušao u stan – Bilo je lako saznati gdje živi, ili Lako je riješio zadatak itd. itd.

Ako prva strofa i može proći, ponajviše zbog uspješne rime raste – budalaste, u drugoj rimu ne može pronaći ni teoretičar zavjera. „Na moje pognuto rame snježnobijelu ruku je naslonila“ stoji originalu: Bazdulj kaže da je to bio „mali bijeli dlan“, iako se zna da je dlan bijel ha ovako, ha onako, pa i kod Kongoanca. Kad je već (o)batalio rimu, mogao je, rasterećen, barem značenje prenijeti do kraja. U četvrtom stihu druge stofe, kakav je slučaj i sa prvom, Bazdulju je metar utekao kao divlji zec, pa su ti stihovi ispali maratonski šesnaesterci. Stala – dlan – tla – tužan: ni Mladen Marić, ni Semir Osmanagić, zajedno, u ovome ne bi znali pronači rimu. Ako slijedimo original, shemu a-a b-b, stala bi se trebalo slagati sa dlan, a tla sa tužan; trebalo, ali ako odnekud možda i škilji nešto od rime, to bi onda bilo u stala – tla, što sugeriše shemu a-b a-b, sugeriše, jer šta sa škriputalicom dlantužan?

Na kraju, ali ne za zanemariti: je li moglo ikako drugačije od gnjecavog i tautološkog „i sada plačem tužan“? Dobro, postoje i suze radosnice, ali je kontekstom i tonom pjesme jasno da se subjekt prisjeća mladosti, uviđa pogreške, kaje se, pa je zbog toga prepun suza, a kakav će onda plakati nego tužan? Sretan? Za posljednja dva stiha druge strofe napravio sam tri rješenja: prvo izrazito dosljedno i tečno, drugo nešto manje, a treće slobodnije, mada zadržava sliku i ideju iz originala – čuvajući u sva tri Yeatsovu rimu koju je Bazdulj ko s poslom uhelaćio.

(Omar Brkan)