Leinster House, dom irskog parlamenta, inspiracija za vašingtonsku Bijelu kuću

Ako ste bili na ovom svijetu devedesetih ili ranije, znate za jednu irsku stranku: Sinn Féin. Bile su to dvije nezaobilazne riječi na irskom u svakoj priči o mirovnom procesu na Sjeveru, uz prepoznatljivi lik Gerryja Adamsa (čije su ime naši novinari čitali vukovski, Geri), dugogodišnjeg kontroverznog lidera stranke.

Sinn Féin („Mi sami“ na irskom) je stranka koja djeluje na cijelom otoku, najjača stranka ljevice u Republici i najjača nacionalistička stranka na Sjeveru. SF postoji od 1905, mada je u svojoj povijesti doživio mnogobrojna cijepanja, baš kao i organizacija uz koju se tako često vezao, Irska republikanska armija (IRA). Od početka su bili za stvaranje irske republike, i kad je došlo do potpisivanja anglo-irskog sporazuma, odmah su mu se usprotivili. SF je tako, odmah po nastanku nove države, počeo s politikom bojkota parlamenta u Dublinu. Oni koji su bili za sporazum formirali su stranku Cumann na nGaedheal (Irsko društvo) iz koje će nakon decenije djelovanja nastati Fine Gael (Irski klan), a oni koji su se protivili politici bojkota parlamenta, predvođeni de Valerom 1926. godine formiraju stranku po imenu Fianna Fáil (Vojnici sudbine).

Bojkot parlamenta u Dublinu, Belfastu i Londonu se nastavio. Dijelovi stranke koji su željeli prekinuti bojkot sedamdesetih su se izdvojili u Radničku partiju. Osamdesetih pod Gerryjem Adamsom većina ipak odlučuje odustati od bojkota, bar onog u Republici. Dio stranke koji se i dalje s tim nije slagao izdvaja se u Republikanski Sinn Féin, a ostatak se okreće parlamentarnom djelovanju. SF nije bio atraktivna politička opcija za glasače u Republici do kraja devedesetih i završetka mirovnog procesa na Sjeveru. Tad dobijaju prve zastupnike u dublinskom parlamentu (Dáil), a priznaju i novi sjevernoirski parlament (Stormont) i uključuju se u njegov rad. Jedini parlament u koji i dalje ne ulaze je londonski, kategorički odbijajući zakletvu na odanost Kraljici.


Ovo je 15. tekst u zapisima iz Irske Haruna Šiljka, Uzvratna posjeta Hubertu Butleru


Kroz priču o Sinn Féinu smo uspjeli spomenuti i dvije najjače stranke u Republici: Fine Gael (FG) i Fianna Fáil (FF). Obje predstavljaju stranke desnog centra, i nikad nije bilo vlade koju nije vodila jedna od ovih stranaka. FG je, rekosmo već, nastala ujedinjenjem Cumann na nGaedheal s Partijom nacionalnog centra i plavim košuljama Eoina O'Duffyja. Duffy, spomenut u sramnoj epizodi o Krvavim maslinama, po osnivanju postaje i prvi predsjednik stranke. FG je gotovo uvijek Irskom vladala kao dio koalicije, u čiji sastav je redovno ulazila Partija rada, ona koju su 1912. osnovali Larkin, Connolly i O'Brien (pričali smo o tome u limeričkoj epizodi). I tad rekosmo, a i sad vidjesmo — irski Labour je jedina važnija stranka koja u porodičnom stablu nema SF. I mada nikad nije bilo vlade koju je vodila irska ljevica, to ne znači da Irska nema stranaka na lijevom krilu. Uz pomenuti SF i Labour, kao i manjih partija poput radničke (Workers') i u Maslinama spomenute komunističke, danas na listićima možemo naći i Stranku zelenih, kao i Solidarnost—Narod ispred profita, te socijaldemokrate.

Poželimo li vidjeti ljevicu na odgovornoj funkciji u Irskoj, parlament i vlada su pogrešna adresa. Vrata na koja trebamo pokucati su ona na Áras an Uachtaráin, predsjedničkoj rezidenciji u dublinskom Phoenix parku. Predsjednici i predsjednice Irske su obično dolazili iz redova FF (nikad iz FG!), ali uz dva bitna izuzetka: partija rada je dala Irskoj prvu predsjednicu Mary Robinson, i trenutnog predsjednika, Michaela D. Higginsa.

Mary Robinson, bivša visoka komesarka UN za ljudska prava i današnja kancelarka Univerziteta u Dublinu, svojim je izborom i svojim djelovanjem na poziciji predsjednice bila jedna od pionirki promjena u modernoj Irskoj. Prva je pobijedila FF na predsjedničkim izborima, ali je prva pobijedila i patrijarhat.

Higgins je pjesnik, vrlo omiljena ličnost u zemlji i uvjereni ljevičar koji svaku priliku koristi za poziv na socijalnu pravdu, prava radnika i siromašnih, te za prisjećanje na klasnu borbu i sindikalne napore. Ovih dana se očekuje da potvrdi svoju kandidaturu za još jedan mandat. Ako ne bude drugih kandidata, izbora neće ni biti (a ako bude, kandidat će vjerovatno doći iz redova SF).

Sljedeći put u Uzvratnoj posjeti nastavljamo o politici: pričat ćemo o tome kako ljudi dolaze u irski parlament i šta tamo rade.

Harun Šiljak, Prometej.ba