Poetsko veče koje se održalo u „Udruženju za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono“ na Obali Maka Dizdara u Sarajevu 1. 2. 2020. godine, a na kom smo učestvovali Almin Kaplan i ja, bilo je propraćeno uz muziku koju je za nas odabrao i spremio slikar i pesnik iz Stoca, zajednički nam prijatelj Igor Borozan. Važno mi je to bilo... Hrabrili su me ti tonovi koje je Igor odabrao za nas. No u svom tom adrenalinu i uzbuđenju, jer to je bilo prvo poetsko veče koje sam imao u svom životu, ja nisam obratio pažnju na muziku, nisam bio skoncentrisan na te pesme i melodije. Deset dana nakon toga, u svom malom stanu u Novom Sadu u kom provodim dane čitajući i pišući, a koji se nalazi u ulici slavnog slovenačkog pesnika Valentina Vodnika, shvatio sam da sam ja zapravo dobio jedan primerak tog diska... Kompakt-disk na kome je bila muzika koja je pratila čitanje, a koji je Igor za nas spremio, tj. „spržio“ kako je to Almin rekao.

Kompakt-disk se nalazio u papirnoj vrećici u kojoj se obično stavlja koštunjavo voće, razni bademi, orasi, lešnici i suvo grožđe nakon što ga pazariš u nekoj prodavnici zdrave hrane, a za tu papirnu vrećicu postoji i jedan lep naziv u Vojvodini, a to je „štanicla“. Uglavnom, taj disk se nalazio u štanicli, i ja sam ga sav začuđen izvadio iz nje kao kakav sveti artefakt... Na njemu je pisalo crnim flomasterom „Zvono 1. 2. 2020.“

I dok slušam tu muziku srećan sam, jer ona me sada desetak dana nakon same poetske večeri opija i ja zatvaram oči i tonem u njenim dubinama. Zamišljam brzi tok reke Bregave, mislim o ćupriji sa koje sam prvi put ugledao tog sjajnog čoveka i umetnika, Igora Borozana. Ali ima još nečeg lepog a vezano je za ovaj disk. Naime, kada sam ga prebacio u Winamp koji i dalje koristim za slušanje muzike iako je verovatno zastareo program i slabo ga ko koristi danas, pesme su mi bile označene kao „Track 1, Track 2, Track 3“ i sve tako do „Track 22“. Dakle, ja ne znam koju to muziku slušam, koji su to bendovi što je izvode... Samo slušam, sedim zatvorenih očiju i uživam u njenim vokalima, gitarama, bas deonicama, činelama. Tada shvatam da nije ni bitno ko ju je stvorio, uz ove melodije ću se lako pomiriti sa svojim neznanjem i prepustiti se ritmu. Bitno je da imam tu štaniclu i u njoj disk... Disk koji je za mene zbog štanicle u kojoj se nalazio poprimio mirise koštunjavog voća, i svirao muziku koju slušaju bademi, orasi, lešnici i suvo grožđe. Koštunjavi kompakt-disk.

Srđan Sekulić, Prometej.ba