Na njegovim pustolovnim putovanjima u zemlje gigantâ, Thora je često pratio Loki, najlukaviji i najzlobniji od bogova. I ovoj je epizodi kao protagonista prethodio podmukli Loki koji je zbog svoje drskosti završio u pandžama jednog giganta. Nakon što je dugo vremena navaljivao, koristeći se svim svojim dodvornim načinom govora, Lokiju je konačno pošlo za rukom ostvariti jedan od svojih snova, uvjerivši Friggu, Odinovu ženu, da mu posudi svoj čarobni ogrtač od sokolova perja. Maskiran u opaku grabežljivicu, mogao je bez suvišne opasnosti nadlijetati zemlje gigantâ i istraživati njihove posjede. Slijedeći svoju skrivenu radoznalost, pernati je bog uskoro letio i uživao u opijenosti ovom novom nebeskom dimenzijom, kada je opazio palaču Geiroda, moćnog kralja gigantâ. Osjećajući se dovoljno zaštićen svojim prerušavanjem, Loki se pojavio na prozoru kraljeve palače te je, privučen raskošnim izgledom dvora, ušao u ogromnu dvoranu, smatrajući da ga, ako bude letio visoko, možda nitko neće ni primijetiti.

Međutim, ova neobična i nespretna ptičica sigurno nije mogla proći neprimijećena. Upravo ga je Geirod prvi opazio i odmah naredio da ga uhvate. Tada je jedan sluga, pravi-pravcati gigant, počeo ganjati čudnu pticu. Međutim, kao apsolutni gospodar izazivanja, Loki se zabavljao bježeći mu tako što je prelijetao s jedne na drugu stranu beskonačne dvorane i na taj način svoga progonitelja bacao u očaj. Gigantu je na koncu ipak pošlo za rukom pogubnim zahvatom uhvatiti boga za noge, kojemu sad više nije bilo do smijeha. Nakon što je uhvaćen i učinjen posve bezopasnim, tajanstveni je uljez doveden pred Geirodovo lice. Gigantski je vladar s visine pogledao prema dolje na sputanu pticu i istoga trenutka shvatio da se radi o nekoj magiji, čaroliji koja je krilima obdarila ovo biće koje je došlo tko zna odakle. Prijetećeg izgleda i ponosan, kralj je počeo ispitivati zarobljenika, ali je Loki odbijao odgovoriti mu i s krajnjom drskošću zabavljao se i sprdao s njim. Iziritiran i uvrijeđen, Geirod ga je dao zatvoriti u jedan kavez, te ga je bez trunke milosti zatočio u ovaj skučeni zatvor na tri mjeseca bez ikakve hrane.


Iz zbirke nordijskih mitova i razmišljanja o njima, koju je priredio Miroslav Jurešić. Ovo je 36. tekst


Nakon iscrpljujućeg zatočeništva i prisilnog posta, Loki je izgubio veliki dio svoje obijesti, ali ne i lukavosti. Otkrio je kralju svoj pravi identitet te mu je, postavljajući pritom zamku koju je dugo pripremao, obećao na njegov teritorij dovesti Thora, glavnog neprijatelja gigantâ, kojega će tom prigodom moći uhvatiti. Smatrajući da bi lako mogao likvidirati Thora ako bi on kročio na njegovo područje, Geirod je dao osloboditi Lokija. Za to vrijeme, veličanstveni gospodar groma, kojega je Loki pozvao, već je krenuo i odavno je prešao granice Jotunheima. Umoran od puta, zatražio je i dobio gostoprimstvo kod jedne svoje prijateljice, gigantice imenom Grid, majke Vidara zvanog Šutljivi. Gigantica, koja je gajila duboku simpatiju prema bogu plamene kose, upozorila je svoga gosta na kraljeve podmukle planove. Osim toga, potaknuta prirodnom antipatijom prema Geirodu, gospodarica kuće mu je darovala i čudesne predmete: magični pojas sposoban udvostručiti fizičku snagu onoga tko ga nosi; par željeznih rukavica, mekanih i udobnih za nošenje; te na koncu, jedan veoma tvrd štap, čuveni Gridarvoir, što znači “Gridin štap”.

Oboružan svojim novim oružjem, Thor se sutradan uputio prema Geirodovoj zemlji. Tijekom puta morao je prijeći rijeku Vimur, koja je označavala granicu sa gigantovim posjedima. Pomažući se Gridarvoirom, snažno zabijenim u riječno korito, Thor je ušao u njezine ledene vode, suočivši se s podmuklim strujama. Stigavši na sredinu rijeke, Thor je opazio da se razina vode iznenada strahovito popela, prijeteći da će i njega povući sa sobom. Okrenuvši se prema planini kako bi otkrio uzrok ovog naglog jačanja pritiska, ugledao je Gjalp, jednu od kćeri kralja gigantâ, koja je opkoračena sjedila nad vodenim tokom. Možda pretjerujući, pripovijedalo se da je ova ogromna djevojka mokrila, a bilo je i onih koji su prihvaćali jednu drugu verziju priče prema kojoj je ona, kao vrhunac gadosti, izlijevala u rijeku svoje obilno menstrualno pranje. U svakom slučaju, Thorova srdžba uskoro se pokazala u svoj svojoj snazi. Bog je zgrabio jedan ogromni kamen s riječnog dna te ga je, izvikujući neponovljive uvrede, bacio na nepristojnu djevojku. Zatim se, nastojeći se spasiti iz vodene mase koja ga je preplavljivala, uhvatio za granu jedne oskoruše nadvijene nad rijekom i brzo se izvukao na suprotnu obalu. Upravo je zbog toga, kao providnosni spasitelj boga, oskoruša bila predmet posebne pobožnosti među Thorovim štovateljima. Osim toga, spominjući ovu epizodu, stari su nordijski pjesnici običavali nazivati ovo drvo “Thorovim spasiteljem”.


U nastojanju da dokuči uzrok nastanka i postojanja određenih društvenih ili prirodnih fenomena, antički je čovjek uglavnom pribjegavao stvaranju različitih mitova i legendi kao svojevrsnih “interpretacijskih ključeva” za njihovo iščitavanje i razumijevanje. S obzirom na to, ni nordijska mitologija nije izuzetak od ovoga pravila


Svladavši prvu zamku koju mu je postavio Geirod, bog je groma konačno stigao na gigantov dvor. Čini se da Thor nije bio prihvaćen s dužnim počastima s obzirom na njegov rang. Kao konačište ponudili su mu jedan bijedni ovčinjak gdje su ga sigurno čekale druge zamke. Međutim, prihvativši ovaj prešutni izazov, Thor se uputio u konačište koje baš i nije bilo prikladno za jedno božanstvo. U njemu je, kao nedostojan krevet, pronašao samo jednu neudobnu i tvrdu stolicu na koju je, iako veoma sumnjičav, iscrpljeno klonuo. Nakon nekog vremena, teška se stolica kao čarolijom počela brzo podizati. Vjerojatno je bila riječ o podlo smišljenoj strategiji da se nespremni gost zdrobi o tavanicu. Ipak, Thor je odmah uočio užasni plan te se, opasavši se čarobnim pojasom koji mu je dala Grid, odupro štapom o grede tavana, uspjevši na taj način onemogućiti smrtonosni uzlaz. Kada je svom svojom težinom ponovno pao na stolicu, Thor je začuo užasnu tutnjavu i krike koji lede krv u žilama. Ispod stolice su bile skrivene Geirodove kćeri, Gjalp i Greip, koje su u ovom užasnom stroju smrti imale funkciju ogromnih poluga od krvi i mesa. Međutim, protuudar uzrokovan ponovnim Thorovim padom razmrskao je leđa zlikovačkih atentatorica. (U djelu Gesta Danorum Saxa Grammaticusa postoji aluzija na ovu epizodu gdje junak imenom Odur ubija jednu giganticu slomivši joj kičmu bačenim kamenom.)

Kao da se ništa nije dogodilo, kralj je sutradan pozvao Thora da obiđe njegovu palaču. U ogromnoj prijestolnoj dvorani gorjele su velike posude ispunjene žari. Na njih su bile postavljene teške poprečne željezne motke koje su kao usijano oružje služile za dokazivanje hrabrosti i snage odvažnih ratnika. Ugledavši ove vatre, Thor je pomislio da je gigant odustao od svojih podlih zasjeda pa ga je namjeravao samo izazvati na utrku ili zatražiti da se bori protiv jednog od njegovih prvaka. Obuzdavši na trenutak svoje nepovjerenje, crveni se bog približio prijestolju. Međutim, potvrdivši još jedanput svoju podlost, Geirod je iznenada snažno bacio na svoga gosta jednu užarenu motku, pokušavši ga uhvatiti nespremna. Ipak, Thorovi su refleksi bili brzi poput munje. Zaštićene željeznim rukavicama, njegove su ruke uhvatile teški projektil, blokirajući ga odlučnim zahvatom. Sad već obuzet panikom, gigant je iz temelja palače iščupao jedan željezni stup i bacio ga na boga. I ovaj je put Thor onemogućio udarac pa je, već umoran i zgađen, dograbio objema rukama masivni stup i hitnuo ga u kut gdje se kralj sakrio. Nikada prije nije se u tim zemljama čuo tako užasan tresak. Ogromna se palača srušila, pokopavši u moru ruševina nerazboritog kralja koji se usudio izazvati najsnažnijeg od Asa.