U tijesnoj povezanosti s mitskom tradicijom, Heimdall se u ovdje ispripovijedanom događaju javlja kao praroditelj tri staleža koji čine sastavne dijelove nordijskog antičkog društva: robova, slobodnih seljaka i vladara. Smještena u imaginarno vrijeme, koje ipak obiluje realističnim zapažanjima o svakodnevnom životu Nordijaca, ovu pripovijest, prema nekim znanstvenicima, treba promatrati kao kasniju preradu arhaičnih motiva povezanih s drugim božanstvima, objedinjenih kasnije u osobi tajanstvenog Riga.

Bila je zora kada se iskrcao na obalu, došavši tko zna odakle. Njegov je korak bio odlučan i brz, unatoč tomu što nije više bio u mladalačkoj dobi. Opazivši u blizini neku bijednu kolibu, tajanstveni je putnik odlučio uzeti odmora kako bi se oporavio od napora putovanja opterećenog mnogobrojnim odricanjima te je, uzdajući se u dobrotu njegovih stanovnika, zakucao na vrata skromnog doma. Ai i Eda su bili vlasnici ove kuće, a njihova su imena, u nesigurnom i proturječnom jeziku dječijeg tepanja, značila “Pradjed” i “Prabaka”. I zbilja, gotovo kao čudesna podudarnost, radilo se o paru oronulih staraca koji su, napušteni od svih, živjeli u žalosnoj osamljenosti, okruženi sirotinjskim predmetima i obučeni u pohabanu odjeću grubo skrojenu od teške tkanine. Tajanstveni je posjetitelj rekao da se zove Rig te je, gledajući oko sebe s razumljivom tugom, zatražio njihovo gostoprimstvo. Iako mu nisu mogli ponuditi mnogo, starci su podijelili s nepoznatim skromnu večeru: nešto suhog kruha od mekinja i zdjelu vruće juhe bez imalo mesa. Budući da nije bilo drugoga ležaja, njih su troje po svršetku večere legli u jedini krevet koji su imali, neudobniji možda i od gole zemlje.

Pomalo zloupotrebljavajući dobrotu staraca, Rig je bio njihov gost tri dana i tri noći. Konačno, oprostivši se i zahvalivši im na gostoprimstvu, tajanstveni je putnik nastavio svoje putovanje, nestajući na obzorju onako kako se i pojavio. Nakon devet mjeseci, vjerojatno snagom neke čarolije, stara je Eda rodila dijete. S njegovom kosom crnom kao ugalj, dvoje su staraca prihvatili novorođenče kao znak božanske volje što se možda očitovala točno devet mjeseci ranije kroz posjetu onog nepoznatog putnika. Dral, što znači “Rob”, bilo je ime koje su nadjenuli djetetu. Dječak je rastao snažan, ali je njegova koža bila smežurana i gruba. Imao je velike ruke s kvrgavim zglobovima, istaknute pete i veoma ružno lice posve prekriveno užasnim bradavicama. Međutim, mladić je naporno radio, prenoseći na leđima teška bremena i nikada se ne žaleći zbog ovakvoga života. Odrastavši, Dral je osjetio potrebu da svoje svakodnevne brige dijeli sa ženom. Njegov je izbor pao na Tir (Ropkinja), djevojku neugodnog izgleda koja je imala nevjerojatno krive noge, vječito prljava stopala prekrivena blatom i prašinom, ruke opaljene žarkim suncem i prekrivene slojem užasnih krasti i izraslina, zgnječeni nos sličan njušci određenih pasa. Međutim, izvanjsku ružnoću Tir je nadoknađivala urođenom sklonošću prema najtežim i najponižavajućim poslovima te izvanrednom plodnošću. Naime, nakon što su skromnim obredom sjedinili svoje sudbine, ovaj je par dobio brojno potomstvo koje je naselilo svijet ljudima lišenim ljepote, posvećenima najsramotnijim zanimanjima. Stoga se u nordijskom svijetu govorilo da onaj tko skuplja đubrivo ili se bavi svinjama nosi na licu neizbrisive tragove svoga podrijela od ovoga para.

U međuvremenu, nastavivši sa svojim putovanjem, tajanstveni je lutalica imenom Rig stigao do jedne lijepe drvene kuće, čvrste građevine u čijem se središtu nalazilo ognjište. Budući da su vrata bila odškrinuta, ušao je unutra i zatražio gostoprimstvo. Pored vatre sjedio je neki čovjek lijepog izgleda i dobro održavane kose i brade. Obučen u skromnu, ali čistu odjeću čovjek je pravio razboj, vješto režući drvo. Njegovo je ime bilo Afi (Djed) i živio je s ženom imenom Ama (Baka) koja je upravo u tom trenutku nešto tkala. I na temelju njezinog odijevanja mogla se naslutiti određena briga oko vlastitog izgleda što je jasan pokazatelj materijalnog blagostanja utemeljenog na radu. Gospodari su kuće ponudili skromnu večeru svomu gostu. Iako nisu mogli postaviti lijepe tanjure ili fino ukrašene stolnjake, ipak mu nije uskraćen dobar komad telećeg mesa. I ovaj je put Rig spavao zajedno s bračnim parom koji ga je ugostio. Zatim je nakon tri dana, poštujući običaje koje je otprije utvrdila tradicija, pozdravio ovo dvoje supružnika i zahvalio im na njihovom gostoprimstvu, nastavljajući svoje putovanje.


Iz zbirke nordijskih mitova i razmišljanja o njima, koju je priredio Miroslav Jurešić. Ovo je 39. tekst


Nakon devet mjeseci od posjeta ovoga tajanstvenog gosta, Ama je donijela na svijet lijepog dječačića rumene boje kože, punih obraza te živih i svijetlih očiju. Dijete, kojemu je dato ime Karl što znači “Seljak”, rastao je zdrav i snažan, ujedinjujući izuzetnu inteligenciju sa svojom tjelesnom ljepotom. Karla je lako bilo poučiti tajnama poljoprivrede i tehnikama pomoću kojih se postizala obilna žetva i urod. Za kratko vrijeme mladiću je pošlo za rukom snagom vlastitih ruku steći plug i volove, sve više uvećavajući prihode zemlje. Konačno je plodovima svoga rada uspio kupiti skromnu, ali gostoljubivu kuću, teretna kola i žitnicu.

I za Karla je došao trenutak kada je trebao misliti na budućnost te pronaći pametnu ženu i zasnovati obitelj. Smatrao je da je Snor (Nevjesta), zdrava djevojka bez mušica u glavi i izuzetno vješta u kućanskim poslovima, prikladna supruga za njega. Ne gubeći vrijeme, razmijenili su prstenje i započeli zajednički život. Njihov je život bio sretan, dodatno blagoslovljen mnoštvom sinova koji su također bili neumorni poljoprivrednici. Karlova i Snorina djeca raspršila su se po svijetu, pretvarajući močvarna zemljišta u izorana polja, nagomilavajući ogromne količine žita u svoja skladišta. Okruženi blagostanjem, umnožili su se potomci ovoga prvoga para seljaka. Prema starim Nordijcima, od njih potječu vrijedni radnici koji su se posvetili obrađivanju zemlje.

U međuvremenu je Rig, slijedeći svoj osobni simbolični put, nastavio putovanje, stigavši do jedne veličanstvene nastambe. Kao i obično, tajanstveni je lutalica zakucao na vrata i kao čarolijom našao se u velikoj dvorani koja je bila raskošno namještena s uistinu kraljevskom rafiniranošću i skladom. U kutu ove prostorije nalazio se mlad i elegantno odjeven čovjek koji se zabavljao s lukom i strijelama, simulirajući odlučne pokrete drevnog lovačkog umijeća. S vremena na vrijeme Fadir (Otac), kako se zvao ovaj muškarac, davao je komplimente svojoj supruzi, nasmijavajući je i nježno je gledajući. Obučena u odjeću fino ukrašenu dragim kamenjem i nakitom, žena je s profinjenom koketnošću promatrala vlastite ruke tanke i bijele poput snijega. Njezino je ime bilo Modir (Majka) i odlikovala se blistavom ljepotom. Njezino je tijelo izgledalo kao da su ga bogovi isklesali, objedinjujući u mesu i krvi tajnu šifru visokih ideala ljepote i duševne dobrote.

Dvoje su supružnika bili sretni što mogu ponuditi gostoprimstvo nepoznatom posjetitelju pa su ga pozvali da večera s njima. Pripremljena je gozba dostojna jednog boga. Modir je prostrla bogato izvezen stolnjak od bijeloga lanenog platna, srebrne tanjure i pehare koje su izrezbarili najvrsniji zanatlije. Zatim je na stol postavljen bijeli kruh od čiste pšenice i poslužavnik napunjen ukusno ispečenom divljači. Dragocjeni vrčevi sadržavali su najslađe vino porijeklom iz dobro njegovanih vinograda. Osim toga, razgovor je za stolom tekao prema ljubaznim propisima gozbenih normi, nikada ne upadajući u vulgarnost ili banalnost. Na koncu, nakon što je uputio komplimente Modir, Rig je izrazio želju da se povuče na počinak. Iako je to bilo neobično, budući da je bilo dovoljno kreveta, dvoje su mu supružnika ponudili da spava zajedno s njima. Nakon uobičajenog trodnevnog boravka, Rig je otputovao, a nakon devet mjeseci, kao čudna podudarnost, Modir je porodila svoga prvoga sina kojemu su nadjenuli ime Jarl što znači “Plemeniti”.

Jarl

Rođenje prelijepog dječaka proslavljeno je velikom svečanošću. Njegovi su mu plavi uvojci nježno padali niz mekani i bijeli vrat. Imao je oštre i prodorne oči poput zmije, te živ i širok osmijeh. Jarl je primio odgoj dostojan imena koje je nosio. Naučio je rukovati oružjem i jahati, vješto se kretati u svim konjaničkim umijećima, plivati i trčati poput pravog prvaka. Osim toga, posebna je pozornost posvećena tomu da ga se odgoji u vjeri njegovih predaka kroz pripovijesti o čudesnim pothvatima Thora i Odina, te kroz obuku u svetim obredima.

Jednoga dana, dok se u šumi vježbao u rukovanju lukom i strijelom, mladom se Jarlu približio neki starac. Nepoznati mu je rekao da se zove Rig te mu je, gledajući ga pravo u oči, prenio tajne koje je čuvao. Od toga trenutka pa nadalje mladić je poznavao mudrost runa, čarolije povezane sa slovima koja su sposobna dati život ili smrt. Osjećajući duhovnu bliskost s ovim prvakom savršenstva, Rig mu je rekao da će se ubuduće zvati kao i on te da će osvojiti mnoge zemlje i dvorce, za veoma kratko vrijeme postajući gospodar kojega će se mnogi plašiti i poštovati. Napustivši očeve posjede i uzevši ime Rig, Jarl je započeo lutanje svijetom, zaodijevajući se slavom, pobjeđujući čitave vojske i boreći se u dvobojima protiv najboljih junaka. Glas o njegovim pothvatima stizao je i u najudaljenije kutke zemlje i svi su znali za rasipnost mladoga gospodara, spremnog da se bori isključivo za slavu, ostavljajući plodove svojih osvajanja ratnim sudrugovima i poklanjajući im cjelokupno svoje blago, dragulje i drago kamenje u izobilju.

Vrijeme ljubavi došlo je i za Jarla-Riga. Djevojka imenom Erna, što znači “Kreposna”, kći Hersira (Gospodar), postala je protagonistica njegovih snova. Djevojka je u svemu odgovarala ovom moćnom ratniku koji bi se ozario od sreće i blaženstva svaki put kad bi ugledao njezine nježne crte lica i skladne pokrete. Osim toga, Hersir je posjedovao ogromne teritorije i mnoge dvorce tako da su se materijalna bogatstva savršeno uklapala u duhovne kvalitete djevojke. Prinčevi glasnici nisu trebali dugo čekati, budući da je djevojka već vidjela mladića te se, kao u nekoj love story, odmah u njega zaljubila. Ne zalazeći u tisuće pojedinosti raskošne kraljevske ceremonije, dvoje su mladih okrunili svoje ljubavne snove i živjeli sretni i zadovoljni. Naravno, iz njihovog su braka rođena najljepša djeca na svijetu. Kao stvoreni za vladanje, oni su bili preci vladara i hrabrih ratnika koji su se nalazili na vrhu nordijskog društva.

Pripovijedajući o Rigovim pothvatima, stari nordijski pripovijedači nikada nisu propuštali istaknuti da se iza tajanstvenog lutalice krio onaj kojega su oni nazivali “Bijelim bogom”, blistavi čuvar mosta Bifrosta imenom Heimdall.