Senaid Memić, čovjek kojem ne treba ničija saglasnost za bilo što (Foto: Radio Sarajevo)

Prvi čovjek Općine Ilidža Senaid Memić ne prestaje zabavljati ovdašnju javnost svojim suludim i nadrealnim izjavama. Nakon što je svečano obećao da će tramvajska pruga do Hrasnice biti izgrađena do oktobra, Memić sada ide korak dalje i smjelo traži da se ova općina nadomak Sarajeva, nije šala, proglasi gradom. Svaki grad na svijetu je izgrađen od mnoštva raznih znamenitosti koje ga čine specifičnim i posebnim u odnosu na druge, a materijalna kulturna baština je svakako nosilac liste tih znamenitosti. Bez njih bi svako iole poznato mjesto bilo prazna ljuštura bez ikakvog civilizacijskog značaja. Mjesto u koje hiljade turista ne bi dolazilo da se divi ljepotama gradnje i arhitekture.

A u tu ljušturu se polako pretvara Ilidža koja je zatrpana divljom neplanskom gradnjom bogatih Arapa i domaćih tajkunskih skorojevića koji su u dubokoj sprezi s lokalnim vlastima. Stanje kulturne baštine na području ove općine nikada prije nije bilo gore nego danas. I to zahvaljujući destruktivnoj politici njenog načelnika koji je krenuo u barbarski i nezakoniti rušilački pohod objekata od neprocjenjivog kulturno-historijskog značaja. Ono što su SDA za dva desetljeća i Memić za svoja dva i po mandata uspjeli unakaziti, to nisu uspjela ni dva svjetska rata i posljednji koji se vodio početkom '90-tih godina. Ilidža se tako našla u paradoksalnoj situaciji, dok s jedne strane Memić neosnovano insistira na statusu grada, on istodobno uništava sve ono što čini jedan grad.


Istorija počela sa njima

Samir Avdić, vijećnik SDP-a u Općinskom vijeću Ilidža u razgovoru za naš portal ističe da je Memićeva inicijativa da se ova općina proglasi gradom samo još jedan trik ovog SDA-ovog mudraca.

“U trenutku kada smo protiv njega pokrenuli krivičnu prijavu zbog izdavanja dozvole za nelegalnu gradnju, u trenutku kada se suočava sa tužbom za nezakonito rušenje zgrade Topole, u trenutku kada mu se SDA raspada, bilo mu je potrebno da skrene pažnju na neku drugu temu. Tako je nastala senzacionalna inicijativa Ilidža – poseban grad”, napominje Avdić.

On dodaje da tu inicijativu ne prati nikakva ozbiljna analiza uticaja, niti plan u vezi sa načinom kako će se urediti školstvo, zdravstvo i sve ostalo što je trenutno ingerencija viših nivoa vlasti.

“Ljudi, koji su se obogatili devedesetih, često misle da je istorija počela sa njima, a da prije njih nije postojalo ništa. Otuda, između ostalog, potiče takvo nerazumijevanje važnosti kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa naše zemlje”,


Na Listi peticije

Jedan od zadnjih objekata koji se našao na meti Memića je Stara osnovna škola u Hrasnici. Ova škola je zbog nemara nadležnih općinskih vlasti od završetka rata ostala devastirana, pa je općinska Urbanističko-građevinska inspekcija sredinom decembra prošle godine izdala nalog za njeno rušenje pod izgovorom da ona predstavlja opasnost za građane.

Iz Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo za Prometej ističu da je ova škola evidentirana separatom zaštite koji je urađen za potrebe izrade Regulacionog plana “Hrasnica” u aprilu 2012. godine čime je procijenjena kao objekat koji ima ambijentalnu, skromnu arhitektonsku i dokumentarnu vrijednost. Škola je, ističu iz Zavoda, izgrađena u austrougarskom periodu i posjedovala je elemente karakteristične za period gradnje u kojem je nastala.

“Materijal od kojeg je izgrađena bio je dominantno kamen, u čemu se i ogledala specifičnost ovog objekta. Istim dokumentom propisane su mjere zaštite: sanacija, zadržavanje originalnog izgleda fasade objekta, osnovnog gabarita, volumena i materijalizacije, a planirana namjena objekta bila je kulturna ili poslovna. Objekat se od 2003. god. nalazi na Listi peticija za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom BiH”, napominju iz Zavoda.

Iz Zavoda upozoravaju da općinska služba, u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju Kantona Sarajevo, nije mogla izdati odobrenje za rušenje građevine bez saglasnosti nadležne institucije za zaštitu spomenika kulture.

“Saglasnost nikada nije izdata, niti je zatražena. Zavod nije obaviješten o planiranom rušenju objekta”, kategorični su iz ove institucije.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH za naš portal ukratko pojašnjava da se -prema odredbama Aneksa 8. Dejtonskog mirovnog sporazuma - sve strane moraju suzdržati od bilo kakvih aktivnosti do donošenja konačne odluke o proglašenju škole nacionalnim spomenikom i to najduže godinu dana od podnošenja peticije.

“O čemu su obaviješteni svi nadležni organi i institucije na čijem se području nalaze predložena dobra. Režim zaštite za ovo dobro je produžen 2005. godine”, kažu iz Komisije.

Interesantno, u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove ukratno nam je rečeno da oni uopšte nisu upoznati sa ovim slučajem. Evo prilike da djeluju.


Integralno dobro

Još jedan čuveni simbol Ilidže kojeg je stigla ruka Memićeve rušilačke inspekcije jeste 133 godine stari hotel Topola. Iako načelnik u medijima uporno tvrdi da je sve urađeno po zakonu, iz Zavoda podsjećaju da se ovaj hotel nalazio u obuhvatu zaštićenog prirodnog područja Vrela Bosne, te napominju da je spomenik prirode “Vrelo Bosne”, kao integralno dobro baštine, upisan u Registar zaštićenih prirodnih dobara Kantona Sarajevo. Oni pojašnjavaju da integralnu baštinu, u smislu člana 6. Zakona o zaštiti kulturne baštine, čine definisani prostori prirodnog naslijeđa zajedno sa nepokretnim dobrima koja posjeduju historijsku, arhitektonsku, ambijentalnu ili neku drugu kulturno-historijsku vrijednost.

“Iako je usvojenim Zakonom o proglašenju Spomenika prirode “Vrelo Bosne” težište na zaštiti parkovskih površina i prostora hidrološke raznolikosti, pozicija svih javnih objekata i objekata stanovanja unutar definisane zaštićene cjeline, posebno objekata koji imaju kulturno-historijski značaj kakav je i hotel “Topola”, podrazumijeva primjenu Zakona o zaštiti baštine prema kojem se dobro baštine ne smije uništiti, oštetiti, niti mu se umanjiti neko od njegovih svojstava, kao i izričitu primjenu člana 24. istog zakona koji jasno kaže da je za sve intervencije na dobrima baštine neophodna saglasnost nadležne službe zaštite”, upozoravaju u Zavodu.

Osim toga, u Zavodu napominju da je ovaj hotel evidentiran kao dobro baštine prema Regulacionom planu “Banjsko-rekreativnog kompleksa Ilidža” donesenom 1991, te prema njegovim izmjenama i dopunama iz 2007. godine. Kako ističu iz ove institucije, ovaj planski dokument predviđa očuvanje ukupnog hotelskog kompleksa iz austrougarskog perioda i mjere zaštite koje podrazumijevaju rekonstrukciju i restauraciju sa ciljem vraćanja autentičnog izgleda i karaktera objekta. I to uz obavezno pribavljanje saglasnosti Zavoda tokom postupka dobivanja dozvole za rekonstrukciju, adaptaciju ili sanaciju objekta.

S obzirom da se radilo o objektu koji je uživao višestruku zakonsku zaštitu kako na osnovu njegovih historijsko-arhitektonskih, ambijentalnih i dokumentarnih vrijednosti, tako i na osnovu njegove lokacije unutar granica zaštićenog spomenika prirode, Zavod je u dva navrata tokom 2015. godine Službi za prostorno uređenje Općine Ilidža dostavio smjernice za njegovu rekonstrukciju i obnovu.

“Prvi put dostavio je informaciju sa detaljnim podacima o vrijednostima i značaju historijseke građevine, njenim stilskim karakteristikama i mjerama zaštite za vraćanje objekta u izvorno stanje, a potom, stručno mišljenje u kojem je istaknuto da je obnova objekta neupitna i da je prilikom izrade projekta sanacije, restauracije i rekonstrukcije neophodan stručni pristup kome moraju prethoditi istražni radovi”, kažu nam iz Zavoda.

Kantonalna inspekcija je, sredinom ovog mjeseca, na osnovu zaprimljene prijave pokrenula inspekcijski postupak u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturne baštine.

“U tu svrhu zatraženo je izjašnjenje Općine Ilidža, uključujući i Službu za inspekcijske poslove Općine Ilidža. Na osnovu utvrđenog stanja, odlučiće se o daljem postupanju”, pojašnjavaju iz inspekcije i dodaju da je zakonska procedura u ovim slučajevima podrazumijeva najavu rušenja objekta odnosno pribavljanje stručnog mišljenja od Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa KS-a.


Nema saglasnosti

Neposredno prije samog rušenja objekta, Služba za inspekcijski nadzor Općine Ilidža je 15. decembra prošle godine Zavodu dostavila Zapisnik kojim se predviđa hitno rušenje objekta koje je bilo zakazano za tri dana kasnije. U odgovoru Zavoda, koji je proslijeđen faksom, upozorili su da se radi o dobru baštine, te da se rušenje ne može izvršiti bez saglasnosti nadležne službe zaštite, kojoj prethodi izrada projektne dokumentacije o rušenju.

“Ova oblast regulisana je Zakonom o prostornom uređenju. Članom 127. tog zakona utvrđeno je da odobrenje za uklanjanje građevine donosi opštinska služba nadležna za poslove prostornog uređenja na zahtjev vlasnika objekta, koji između ostalog, mora pribaviti saglasnost i službe zaštite. Ova saglasnost nikada nije izdata, niti je zatražena”, ističu u Zavodu dodavši da je o nezakonitom rušenju hotela obaviješten kantonalni inspektor za zaštitu dobara od kojeg je zatraženo da postupi.


Rodna kuća

O tome kako se lokalna, ali i više razine vlasti ophode prema svojoj prošlosti i tekovinama antifašističke borbe najbolje pokazuje očajno stanje u kojem se nalazi rodna kuća narodnog heroja iz Drugog svjetskog rata Ognjena Price koga su ustaše strijeljale 9. jula 1941. u Dotršćini. Ovaj objekat je uslijed ratnih dejstava teško devastiran i čeka bolje dane već 23 godine.

Iz Zavoda podsjećaju da je nekadašnja Komisija za društvenu djelatnost, opštu upravu i budžet na prijedlog Gradskog zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo 24. juna 1985. godine donijela Rješenje kojim se rodna kuća Ognjena Price proglašava spomenikom Narodno-oslobodilačke borbe (NOR). Danas ova kuća uživa status proglašenog dobra baštine.

“Radi se o objektu iz austrougarskog perioda, sagrađenom između 1890. i 1896. godine u kojem je prvobitno bila smještena žandarmerijska stanica”, kažu iz Zavoda.

S obzirom da se kuća nalazi u ruševnom stanju, postavlja se pitanje da li će ona - pod krinkom kako predstavlja opasnost za građane - biti sljedeća na udaru Memićeve rušilačke kampanje?


Date smjernice

Građevine kojima je ozbiljno narušen autentični vanjski izgled tokom Memićeve vladavine su hoteli Austrija i Bosna. Vlasnik hotelâ Alija Budnjo je između ova dva zdanja u proteklih nekoliko godina nezakonito izgradio potpuno novi objekat kojim su ovi hoteli međusobno spojeni.

Čitav kompleks hotela iz austrougarskog perioda, napominju iz Zavoda, ima status evidentiranog dobra baštine i upisan je na Listu evidentiranih, prethodno zaštićenih i zaštićenih kulturno-historijskih i prirodnih dobara KS-a. Kompleks je također, nastavljaju u Zavodu, smješten u prostoru Centralnog parka koji je evidentiran kao integralno dobro baštine zajedno sa svim pratećim objektima iz austrougarskog perioda. Osim toga, hoteli na Ilidži su zaštićeni i Zakonom o proglašenju spomenika prirode “Vrelo Bosne” kao javni objekti od kulturno-historijskog značaja sa utvrđenim mjerama zaštite.

“Obzirom na navedeni status dobra baštine, saglasno članu 24. Zakona o zaštiti kulturne baštine, nisu smjeli biti izvođeni radovi kojima bi se neposredno ili posredno mogao izmijeniti izgled, autentičnost, izvornost ili drugo svojstvo tog dobra baštine bez saglasnosti ovog Zavoda. Isto tako, Zakonom o prostornom uređenju definisano je da u postupku donošenja urbanističke saglasnosti opštinski organ, po službenoj dužnosti, dostavlja projektnu dokumentaciju buduće gradnje i pribavlja saglasnost na projekat od nadležne ustanove zaštite. To u konkretnom slučaju nije učinjeno”, pojašnjavaju u Zavodu i dodaju oni nikad izdali saglasnost za izvedene radove između ova dva hotela.

Zavod je na zahtjev Službe za prostorno uređenje Opštine Ilidža 2010. godine izrazio svoj stav da novoizgrađena veza između ovih hotela ne smije promijeniti arhitektonsku sliku naslijeđenih objekata.

“Tada su date smjernice, uslovljeni mogući gabariti i mogući izgled budućeg objekta - međuhotelske veze, koji su u izvedenom projektnom rješenju grubo prekršeni. O nezakonitoj gradnji obavijestili smo kantonalnog inspektora za zaštitu dobara baštine i zatražili njegovo nadležno postupanje”, ističu u Zavodu koji je zbog sve ugroženijeg kulturno-historijskog naslijeđa u više navrata upozoravao i dostavljao informacije Općinskom vijeću Ilidže o ovoj problematici.

Tako se u aktu, dostavljenom Općinskom vijeću u novembru 2016. godine, između ostalog konstatuje da Ilidža više od deset godina nije planirala, niti izdvojila sredstva za zaštitu kulturne baštine.


Ključ kod načelnika

Avdić napominje da se ova informacija Zavoda nikada nije našla na dnevnom redu Općinskog vijeća.

“Očito je ostala u nekoj od ladica čiji je ključ kod načelnika Memića. Rukovodstvo Vijeća, na čelu sa Muhamedom Omerovićem iz SDA, bilo je dužno upoznati nas sa spomenutom informacijom, ali to nije učinilo. To je samo još jedan od dokaza da trenutni vladari Ilidže žele samo svoju, a ne i vladavinu zakona”, kaže Avdić.

Zbog neobavještavanja Općinskog vijeća o ovoj problematici, Avdić će zatražiti da se ova informacija konačno stavi na dnevni red, te će nadležnima postaviti pitanje zašto o informaciji ranije nisu obavješteni vijećnici.

“Nedavno je srušena ilidžanska Topola, slična sudbina izgleda čeka i Staru željezničku stanicu, Spomen kosturnica je postala tabla za ispisivanje glupavih grafita. Arheološki lokalitet u Butmiru ugrožen je i želi se pretvoriti u građevinsko zemljište, Rimski most, Semizova kuća, lokalitet Aqua S i ostali spomenici zanemareni su i prepušteni različitim štetnim uticajima, od glupavih vandala do gladnih graditelja”, kategoričan je naš sagovornik.

Iz Kantonalne inspekcije ističu da su polovinom prošle godine zajedno sa predstavnicima Zavoda i nadležne Općinske inspekcije pokrenuli nadzor nad izvođenjem radova na ovim hotelima. Tada je, ističu oni, utvrđeno kako je sanacija i rekonstrukcija hotelâ izvršena bez potrebne saglasnosti Zavoda, pa je inspektor za zaštitu dobara baštine izdao prekršajni nalog za pravno i odgovorno lice Društva hoteli Ilidža d.d.

“Pored toga, doneseno je i Rješenje o obustavi radova. Nakon što je kontrolom donesenog rješenja utvrđeno da po istom nije postupljeno, ponovo se djelovalo izdavanjem prekršajnih naloga”, pojašnjavaju iz inspekcije.

Potom je, kažu iz ove institucije, vlasnik zatražio sudsko odlučivanje. Na ročištu je vlasnik hotela priznao krivicu, pa mu je sud izrekao, zamislite, kaznu ukora(?).

“Kantonalna uprava za inspekcijske poslove će putem ovlaštenog zastupnika izjaviti žalbu na prvostepenu sudsku presudu. Sudsko odlučivanje za odgovorno lice još nije održano”, zaključuju iz inspekcije.

Edin Redžić, Prometej.ba

28.2.2018.

Napomena: Nakon tehničkih problema usljed kojih su neki tekstovi nestali sa portala, ponovo postavljamo dio tih tekstova. Zbog toga su moguće greške koje su nakon prvog postavljanja na portal bile ispravljene.