Kao duhovito burleskna naracija s grotesknim uzbudljivim mjestima, pripovijest koja slijedi predstavlja Thorovo drugo lice. Iako bradat i nasilan, gospodar groma je ponekad dobroćudan i prijazan do te mjere da poprima obrise istinski komičnog lika. Pa ipak i u ovom slučaju javljaju se kompleksne i slojevite simbolične osnove koje se mogu povezati s drugim dalekim tradicijama (primjerice, motiv presvlačenja božanstva u žensku odjeću).


Iz zbirke nordijskih mitova i razmišljanja o njima, koju je priredio Miroslav Jurešić. Ovo je 37. tekst


Toga jutra Thor je bio veoma nervozan. Tek se bio probudio i nikako nije mogao pronaći svoj malj, čudesni Mjölnir. Slično burnim plodovima neke nabujale rijeke, krv je silovito kolala njegovim žilama. Strahovita navala krvi u glavu činila je još crvenijom njegovu ionako plamenu kosu. Obuzet neizmjernim bijesom i razjaren kao nikada prije, Thor je kvrgavim snažnim rukama mrsio svoju bradu, neprestano je uvijajući i čupkajući. Njegovi su koraci odjekivali čitavim Asgardom, izazivajući strahovite potrese koji su kao odjek božanske srdžbe potresali i Zemlju. Konačno je životinjskim krikom, zvučnim odrazom svoga očajanja, Thor pozvao Lokija, gospodara svake lukavosti i jedinog koji mu je mogao pomoći da otkrije krivca za svetogrdnu krađu. Kao stručnjak za prijevare i dubinski poznavatelj zloće, Loki je odmah shvatio da krivca treba tražiti u Jotunheimu, zemlji gigantâ. Ne gubeći ni trenutka, njih su se dvojica uputili prelijepoj Freyi kako bi od nje zatražili njezin čarobni ogrtač, dragocjeni plašt od sokolovog perja. Obukavši ovu čudesnu odjeću, Loki se mogao podignuti u visinu te, leteći visoko na nebu poput neke moćne grabljivice, stići brže nego ikad u krajeve gigantâ i otkriti lopova. Budući da je veoma dobro shvaćala važnost Mjölnira kao branitelja sigurnosti ljudi i bogova, Freya je rado ustupila svoj ogrtač. Zaogrnuvši se njime, Loki je poletio i uskoro je već nadlijetao neprijateljski teritorij.

Šepureći se sa svojim psima, prekrasnim životinjama sa zlatnim uzicama, na jednom je brijegu sjedio Trim zvani Bučni. Bio je to veoma moćan kralj. Sluteći misiju letećeg istražitelja, Trim je s loše skrivenom ironijom upitao Lokija je li sve u redu tamo gore kod bogova. Lukavi božanski poslanik odmah je shvatio da je pred njim krivac te mu je bez oklijevanja ispričao za Thorovu srdžbu kao i za njegove osvetničke nakane, pokušavajući ga na taj način uplašiti. Međutim, važno milujući glave svojih pasa, gigant mu je povjerio da je zakopao sveti malj u dubinu zemlje na mjestu koje je samo on poznavao. Osjećajući se sigurnim, Trim je nadodao da ga bogovi nikada neće ponovno imati ukoliko mu ne budu dali za ženu Freyu, privlačnu gospodaricu svake ljepote. Lokijeva misija bila je gotova pa je pernato božanstvo brzo odletjelo prema Asgardu, noseći loše vijesti. Još prije nego je sletio, opazio je utučenog Thora kojemu je, nestrpljivom da sazna za rezultat misije, odmah iz visine počeo podnositi izvještaj. Doznavši sve pojedinosti, Thor se zajedno s Lokijem uputio Freyi kako bi je zamolio da prihvati bračnu ponudu. Međutim, božica je veoma rasrđena odbila i pomisao na to. Kako su mogli i pomisliti da bi se ona, najljepša među božicama, mogla udati za giganta? Freya je uistinu bila izvan sebe, uzrujana i ozlojeđena ovom teškom nanesenom uvredom. Čak je i ogrlica Brisingamen, blistavi dragulj koji je krasio vrat božice, poskakivala i pokidala se zahvaćena ovom božanskom vatrenošću.

Budući da prelijepa Freya nikada ne bi tako nešto prihvatila, trebalo je sazvati božansku skupštinu i smisliti neki plan za povratak Mjölnira. Kada se sveti zbor okupio, mudri je Heimdall, najbistriji među Asima, predložio Thoru da se obučen kao Freya uputi među gigante te, iskoristivši prigodu koju mu nudi ovo preoblačenje, ponovno uzme ono što je nepravedno prisvojeno. Gospodar groma nije bio baš oduševljen prijedlogom jer se bojao podrugivanja kad bi njega, snažnog Thora, vidjeli odjevenog kao ženu. Međutim, Loki, koji je pomoću svoga izvanrednog poznavanja klopki shvatio kako je ovo jedini način da se ponovno zadobije malj, savjetovao mu je da pristane na to. Kako bi ga uvjerio, ponudio se da ga prati tako što će se i on obući kao žena i biti njegova “djeveruša”. Nakon dugotrajnih rasprava i žrtvujući svoju reputaciju za opće dobro, Thor je prihvatio Heimdallov prijedlog. [1]

Tom je prigodom viđen jedan uistinu neobičan prizor Thora graciozno odjevenog u žensku odjeću (slika dolje). Dugačka tunika fino naborana na njegovom mišićavom tijelu dosezala mu je do koljena, skrivajući nakostriješene crvenkaste malje koje su resile njegove ne baš ženstvene noge. Na bokovima su visjeli ključevi kuće, zveckajuće obilježje ženskih kreposti. Božanska gusta kosa bila je obuzdana bogato urešenim vrpcama i dragim kamenjem. Kompletirajući bračnu “urešenost”, na Thorovom se vratu, prošaranom gustim i nabreklim žilama, nalazila Freyina ogrlica. Režija je bila potpuna. Dvije su se “djevojke”, nespretne i sputane u kretnjama – premda se Loki, naviknutiji na ovakva lukava presvlačenja, kretao neočekivanom gracioznošću – popele na kočiju koju su vukla dva jarca i krenule prema zemlji gigantâ.

Uskoro su stigli na Trimov dvor koji je, naivno i sretno, prihvatio obećanu zaručnicu i njezinu djeverušu. Zatim je, želeći se prikazati u lijepom svjetlu, dao pripraviti raskošnu gozbu, kiteći stolove kraljevskim sjajem. S radošću u srcu, počeo je davati i prve komplimente svojoj zaručnici. Rekao je da posjeduje cijela krda goveda s crnom kožom i zlatnim rogovima, te druga nebrojena bogatstva, ali da se ništa od toga ne može usporediti s blistavošću njezine ljepote. U međuvremenu, gozba je počela. Na veliko gigantovo iznenađenje, “djevojka” je u tren oka progutala cijelo govedo, osam lososa i planinu drugih poslastica, sve obilno zaliveno s tri bureta medovine popijene u samo jednom gutljaju. Budući da nikada prije nije viđeno da jedna ljupka gospođica može proždrijeti toliku količinu hrane, kralj je otvoreno pokazao svoje iznenađenje i sumnje u “ženstvenost” zaručnice. Međutim, “sluškinja” – lukavi Loki – bila je spremna te je, posegnuvši za svom svojom prepredenošću, rekla da zaručnica čitavu sedmicu nije ni taknula hranu jer je bila toliko uzbuđena i počašćena zbog bračne ponude takvog jednog gospodina. Zadovoljan i ponosan zbog ovoga “dokaza ljubavi”, Trim se primaknuo ljubljenoj, nastojeći joj ugrabiti jedan slatki poljubac. Međutim, dok je odmicao veo koji joj je skrivao lice, kralj se prestrašio pogleda očiju crvenih poput užarenih ugaraka. Trim je odskočio unatrag. I ovaj je put smjerna djeveruša ponudila laskavo objašnjenje. Nestrpljiva da upozna svoga zaručnika, “djevica” čitavu sedmicu nije ni oka sklopila zbog čega su njene oči tako pocrvenile.

Zahvaljujući Lokijevoj besramnosti, prijevara nije bila otkrivena. Nakon što se gozba primakla kraju, Trim je izdao naređenje da se započne ceremonija vjenčanja. Napokon je donesen sveti malj Mjölnir koje je, prema prastarim običajima, trebao biti stavljen u krilo mladenke kako bi joj se na taj način poželio napredak i plodnost. Ugledavši svoj malj, Thor se nasmijao i objema ga rukama zgrabio. Odbacivši svoju žensku odjeću, počeo je sijati smrt i uništenje svud unaokolo. Prvi smrtonosni udarac bio je rezerviran za neopreznog Trima, nasamarenog i kažnjenog zbog njegove arogancije i naivnosti.


[1] Možda u ovoj epizodi treba uočiti odraz stvarnog obrednog sjedinjenja između Freye i Thora, budući da su oboje zaštitnici života i plodnosti. Tim se sjedinjenjem željelo osigurati plodnost ljudi, životinja i usjeva. Ukoliko se prihvati njegov aspekt darovatelja života, Thor bi u ovoj epizodi mogao simbolično predstavljati “onoga koji oplođuje.”