Tema ovog intrigantnog filma, prožetog sablasnom i apsurdnom satirom, je tiranija ugnjetavanja i uparivanja samaca. Riječ je o debitantskom filmu na engleskom jeziku redatelja/scenarista Yorgosa Lanthimosa, nositelja grčkog „novog vala“, za kojeg je scenarij napisao skupa sa suradnikom Efthymisom Filippouom. Namijenjen je za ljubitelje intrige, koja je u ovom slučaju ujedno i magična i smiješna.

Nalazimo se u distopijskoj budućnosti u kojoj ljudi samci bivaju primorani na višemjesečni boravak u luksuznom hotelu, predvođenom veoma strogom upraviteljicom koju igra Olivia Coleman, za vrijeme kojeg su obavezni flertovati i pronaći odgovarajućeg partnera. Ne uspiju li u predviđenom vremenskom periodu bit će pretvoreni u životinju po vlastitom izboru, te pušteni u prirodu. Također, hotel ima čitav niz pravila koja se moraju poštivati, inače nastupaju raznorazne kazne od strane upraviteljice. Hotelski „gosti“ mogu zaraditi i dodatne dane u „dating areni“ (hotelu) za vrijeme sesija lova, tijekom kojih pokušavaju uhvatiti u šumu odbjegle samce. Svako hvatanje znači potencijalno važan dodatni dan u areni – za upoznavanje budućeg partnera. Svaki od „gostiju“ govori sa nedostatkom emocija, kao da su svi od reda kiborzi pod sedativima.

Nakon jezivog i smiješnog početka film doživljava zaokret. Njegova konstrukcija i kontura gube svoju nit i strogoću. Film odjednom gubi interes za svojom nesvakidašnjom idejom pretvaranja u životinje, te odustaje od početnog fascinantnog ambijenta hotela; a sve to u korist nove hrpe likova na novoj lokaciji. Kao da je pisan iz dva međusobno kontradiktorna dijela. Novi protagonisti, pak, imaju drugačiji odnos kako prema samcima, tako i prema nesamcima.

Colin Farrell glumi Davida, nježnog muškarca sa brkovima, koji se u hotelu pojavljuje sa svojim psom (zapravo ranije preobraženim vlastitim bratom), gdje upoznaje mnoge druge nesretne „dejtere“. Životinja koju je izabrao, u slučaju faila, je jastog – zato što žive stotinu godina i ne gube plodnost. Muškarci se u pokušaju pronalaska partnerice krenu pretvarati, glumiti karaktere koje nisu, samo kako bi se spasili, što ih dovodi do novih bizarnih sukoba i nesporazuma. Međutim, Davidova sudbina nije u hotelu, nego sa drugom skupinom likova koja boravi u šumi, u čudnoj i neusklađenoj zajednici, koja je totalna suprotnost hotelu. Ipak, likovi iz šume i oni iz hotela u nekim trenutcima izgledaju kao međusobni odraz u ogledalu.

Lobster dovodi u pitanje cjelokupnu ideju slobodnog vremena pojedinca, te luksuznog hotela kao sekularnog raja, nečega za čim čeznemo i čemu težimo. Ovaj hotel je noćna mora „izgubljenih duša“. Naveo me na razmišljanje o stajalištima zajednice na ljubavni život njihovih pojedinaca u različitim dijelovima svijeta.

Nekako mi se čini kao da bi se mogla povući paralela između prvog dijela filma, i odnosa spram neudatim ženama, uglavnom, u bliskoistočnim i istočnim kulturama. Naime, u filmu se ugnjetavaju samci, a stvarnom svijetu tih kultura uglavnom žene. Općepoznato je izrugivanje neudatih žena, pa čak i djevojaka od dvadesetak godina u mnogim kulturama Zemlje. Točno se zna koje su godine djevojke predviđene za udaju djevojke, a samo ih se nekolicina uda svojevoljno. Pritisci na djevojke su različiti, a ljudska mašta bujna. Tako imamo suočavanje djevojaka sa ugovorenim brakom, odricanjem obitelji od nje u slučaju odbijanja braka, ili pukog nepoštivanja prahistorijskih normi i načela, i slično.

Drugi, pak, dio mogao bi se usporediti sa odnošenjem prema istospolnim brakovima, i to širom planete. Dakako, na Zapadu je seksualna orijentacija mnogo slobodnija od Istoka, gdje je u većini zemalja to još uvijek tabu tema. Međutim, ako rasprave o seksualnoj orijentaciji stavimo sa strane, dobivamo prilično identičnu sliku javnog odnošenja prema spomenutoj problematici.

Krajnje je vrijeme da se ljudi suoče sa činjenicom življenja u 21.stoljeću, te prihvate ljudsku slobodu i pravo na samoodređenje kao aksiome življenja.

Izvor: theguardian.com

Preveo i prilagodio: Krešo Ban