Mirna luka na obali Vrbasa, sa svojim drvoredima i zelenilom na svakom koraku, oduvijek je bila poznata i po drugim bogatstvima kojoj je priroda podarila – termalnim vodama. Tako je luka postala i banja, još u rimskom periodu. Iz ovog ugla, reklo bi se da su Rimljani znali mnogo više da koriste taj prirodni dar, o čemu svjedoče ostaci banja iz tog perioda, kao i rimskih bakarnih novčića koji su pronađeni na tom području.

Za Banjaluku bi se moglo reći da sva “leži na vodi”. Na samom području grada, najpoznatija trenutna izvorišta termalnih voda su u na području naselja Gornji Šeher, dok su i na području susjedne opštine Laktaši nadaleko poznate i korištene ljekovite termalne vode u zdravstvene svrhe – kako u samoj banji “Laktaši”, tako i u banji “Slatina”.

Plaža “Vrućica”, pored rijeke Vrbas, nalazi se oko pet kilometara od centra Banjaluke, u podnožju Banj brda ili “Šehova”. Plaža se nalazi u naselju Gornji Šeher i u ljetnjim, a i zimskim danima je omiljena destinacija kako Banjalučana, tako i turista. Temperatura vode se kreće oko ugodnih tridesetak stepeni Celzijusa. Na plaži se nalazi nekoliko geotermalnih izvora: banja "Direklija", "Kraljičina banja", kao i ljekoviti izvor "Šugavica".

"Banja Direklija” je posebna vrsta atrakcije, jer se nalazi u stijeni i izgledom podsjeća na pećinu. Dobila je ime po dva kamena “direka”, koji datiraju još iz rimskog perioda. Direk je služio kao putokaz (miljokaz) po kojem su se putnici orjentisali - jedan je u međuvremenu uništen, dok se drugi nalazi na tvrđavi Kastel u Banjaluci. Voda iz banje "Direklija" je ljekovita za srčane bolesti, "Kraljičina ilidža" (banja) je ime dobila po legendi da su se u njoj kupale kraljice, Ljekoviti izvor "Šugavica" se danas koristi kao pomoć u slučaju kožnih i očnih oboljenja.

Takođe, prostor plaže “Vrućica” predstavlja i stanište jedna rijetke vrste paprati – Viline vlasi (Adiantum Capillus Veneris), koja je preživjela ledeno doba i jako je rijetka u kontinentalnom dijelu Evrope. Zbog toga je plaža “Vrućica” po regulacionom planu proglašena botaničkim vrtom.

O plaži, termalnim izvorima i banjama brine uglavnom grupa entuzijasta - udruženje "Eko kultura", bez čijeg bi truda i rada izvori bili zapušteni i zaboravljeni. Upravo su oni otkrili još jedan izvor na plaži i nazvali ga “Rajska banja”, a postojale su i ideje da se taj izvor nazove “Banjaluka”. Izvori su dostupni svima i svi mogu da ih koriste besplatno. Udruženje je izradilo i projekat “Kolijevka Banjaluke” sa ciljem uređenja i iskorišćavanja potencijala termalnih izvora i banja – i oko kojeg bi se angažovali stručnjaci iz svih oblasti. Cilj projekta je da se realizuje jedinstveno besplatno liječilište i da se cijeli prostor prilagodi kako građanima Banjaluke, tako i turistima, koji bi mogli da bolje upoznaju istoriju Banjaluke i bolje se upoznaju sa blagodetima koje izvori pružaju.

U samom naselju Gornji Šeher se nalazi oko desetak banja, od kojih se neke koriste, neke ne, a pojedine se čak nalaze i u privatnim kućama. U ljetnom periodu, banje posjeti oko 100-200 ljudi dnevno. Banje na plaži “Vrućica” zaštićene su u sklopu graditeljske cjeline - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru. Ovu graditeljsku cjelinu osim njih čine i ostaci Ebinog hauza, Maslin hauz, banja u sastavu kuće Bisere Šeranić, tri banje sa termalnom vodom u kući Demirovića, Osmančevića banja, Trokića vrelo i ostaci banje Žbana. Šeherski ljekoviti termalni izvori spadaju u najljekovitije vode na ovim prostorima, a Agencija za zaštitu nacionalnih spomenika BiH je 2004. godine tople banje proglasila nacionalnim spomenikom.

Riječ „hauz“ je arapskog porijekla i znači „natkriveni bazen“, pa je tako Ebin hauz poznat po tome što pomaže kod psihičkih oboljenja, a Šeranića hauz kod reumatskih tegoba i išijasa. Kuća Šeranića je oronula i trošna i ništa ne upućuje na to da se na tom mjestu nalazi nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Tek neprimjetna ploča upućuje prolaznike da se u kući nalazi banja sa ljekovitom izvorskom vodom. Voda praktično teče ispod kuće i u podrumu je bazen koji ima svoje redovne goste. Stepenice su oronule, ali ono što je najbitnije je da je voda ljekovita i da pomaže ljudima. Neke od kuća u kojima se nalaze banje, datiraju još iz šesnaestog vijeka.

Na području cijelog grada, potencijal termalih voda nije nikada dovoljno ispitan. Prema nekim pretpostavkama, pravo neistraženo bogatstvo se nalazi na dubinama od 2,5 do 3 kilometra u zemlji. Postojale su inicijative od strane jednog islandskog preduzeća 2012. godine za daljim istraživanja, ali se u međuvremenu odustalo od ovog projekta. Do nekih ozbiljnijih analiza ostaju nam samo naslijeđena znanja i izvori koje treba održavati, čistitit i čuvati.

Pa i u nešto lošijem stanju, mjesto gdje je Banjaluka nastala je danas mjesto relaksacije, odmora, druženja, ljekovito je i – besplatno.


Dušica Stevanović, Prometej.ba

Napišite reportažu o svom gradu!