1. Direktor sarajevskih Toplana Mevledin Bećirević poslao mi je račun za decembar koji veli da mu “dugujem” novih 65,80 kaemova. Valjda to spada u onih 40 posto koje sam obavezan, i nakon isključenja, Mevledinu plaćati do smrti, jer ne mogu sa Toplanama nekažnjeno raskinuti ugovor koji nikad nisam potpisao. Sad mu “dugujem“ ukupno 1.540 maraka za grijanje. Uz taj račun poslao mi je i dopis u kojem se kaže:

„Obavještavamo Vas da smo redovnim kontrolama, obilaskom korisnika koji su isključeni iz centralnog toplifikacionog sistema, bili onemogućeni pristupiti unutrašnjim instalacijama (priključnom mjestu) za Vaš prostor.

S obzirom na rečeno, neophodno je da nas kontaktirate na broj telefona 033 678 395, kontakt osoba Fikreta Sadiković, radi utvrđivanja termina za provjeru statusa korisnik usluge – isključen korisnik.

Ukoliko se ne budu stekli uslovi za navedenu provjeru, obavještavamo Vas da ćemo, u narednom periodu ispostavljati račun za centralno grijanje po odobrenim tarifnim stavovima za korisnike usluga – domaćinstva/poslovni prostori kojima se isporučuje toplotna enerija, odnosno da ćemo Vaš prostor evidentirati kao ponovo uključen na naš sistem i fakturisati pun iznos mjesečnog zaduženja“.

Mevledin, naravno, laže. Ali ga neću pitati: ko te naučio da lažeš? Znaš li da ne valja lagati? Znaš li da je Kuran zabranio laganje? Ili vjeruješ da nije grijeh slagati vlahu? Neću ga pitati, jer znam da beha vlastodršci laganje smatraju svojom temeljnom vrlinom koje je uslov svih ostalih, a kad susretnu istinu, udare u bezglav bijeg, kao da su ugledali sablast izišlu iz groba, onog u kojem počiva rahmetli Bosna i Hercegovina.

Bećirević laže da su „bili onemogućeni pristupiti unutrašnjim instalacijama (priključnom mjestu ) za Vaš prostor“, jer njegovi tehničari, koji su u maju prepilali cijevi, znaju da se priključno mjesto ne nalazi u mom stanu već na hodniku u kutiji koja se ne zaključava, pored ulaza u stan.

Mevledin voli starca u 73. godini i srčanog bolesnika uznemirivati i na ovakav način, ali jebem ja na kamaru sve balije, na čelu s Mevledinom, koji misle da mogu išta Marku Darinkinu koji se, pod granatama, Dabiću i kumpaniji najebo mile materešine.

Znam da među sarajevskim vlastodršcima ima i ne-balija, onih koji su, na dobrobit prvo vlastitu a onda i svog naroda, bili prisiljeni da sami sebe kao pojedince likvidiraju na nacionalnoj osnovi. Jer nacija je, u nas, kastracija. Individue. Nacija je u nas policijska racija na sumnjiva lica. Nacija je palija u rukama balija.

Mevledin Bećirević, o kome sam prije ovoga, objavio tri teksta, ne spada u te koje koji su, da bi bili upotrebljivi u nacionalne svrhe, morali izvršiti samoubojstvo, jer bi pucao u prazno.

Pa sam, pred svjedokinjom Aišom, nazvao Fikretu Sadiković, koja je bila na pauzi, ali je njena kolegica ljubezno pristala da njoj kažem što imam, a ona će to prenijeti Fikreti. Rekao sam da sam, od Bećirevića, dobio dopis kojim traži pregled priključnog mjesta, da ću sjutra vazdan biti u stanu, a neka mi se tehničari telefonom jave dva sata prije nego što će doći: moram imati svjedoka, jer živim sam. Bećirevićevi tehničari nisu došli.

Sljedeći dan, opet sam zvao Toplane, dobio Fikretu Sadiković i kazao joj da juče njihovi tehničari nisu došli, a da ću ih sjutra od 11 do 12 sati čekati u svom stanu sa svjedokom. Prenijeću im, rekla je Fikreta. Čekao sam ih, sa Šekijem Radončićem, do jedan sat, i nisu došli. Bećirević je znao gdje je priključno mjesto, ali me voli uznemirivati i ovako i slanjem fiktivnih računa za grijanje.

„Da mu složiš krivičnu prijavu zbog uzemirivanja?“ – kaže Šeki.

„Premali je Mevledin za to. Pisac sa 35 objavljenih knjiga ne bi se sucki ganjao sa Bakirovim kepecom koji visinu kobile na kojoj jaše smatra svojom prirodnom visinom. Iz djetinjstva pamtim Milića Simovića. Nije se skidao sa konja. Nikad ga nisam vidio na zemlji. Jer je bio mali ko škanj, ovdje bi rekli ko šamrla. Bakirovi mameluci većinom su milićisimovići“.


2. Jednom pravniku sam pokazao listing Elektroprivrede koji dokazuje da se od 2013. godine grijem električnim konvektorima, a on je rekao:

„Direktor Toplana nema ugovor sa tobom, i može te uhvatiti za hašimagu. Ne znam na osnovu čega bi mogao da te tuži, jer sudi se po dokumentima, a ne po izvještajima njegovih službenika“.

„Ne službenika no robova. U Bihi vlada feudalizam sa elementima robovlasničkog sistema. Mevledin Bećirević je organ koji je prošli režim, na samrti, zavještao ovom režimu, kako veli jedan aforizam“.

„I ne znam kako bi te bilo koji sud mogao natjerati da mu ‘dug’ platiš. A što se tiče onih četrdeset posto koje bi trebalo da mu plaćaš…“

„Jer u dvoetažnom stanu, koji je na posljednjem spratu i na uglu zgrade, s jednim košmijom dijelim isti zid!“

„To je komedija. Sutra ću ti dati sudsko rješenje u kojem se pominju tih četrdeset posto. Rješenje u kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine zalijepio vruć šamar Vrhovnom sudu Federacije“.


3. Evo te presude koja je dokaz da direktor Toplana, koje su zlatna koka Bakira Jamibegovića, nije na sudu nepobjediv, kako su mi rekle njegove žrtve. Kazano jezikom Tribjun Ferala, u ratu između direktora Bećirevića i građanke Eme Hodžić, Ustavni sud BiH ponudio je lulu mira i Bećirević popušio.

Više neće moći da božanski lahko građanima Sarajeva bakirovsku demokratiju ućeruje u kosti. Nastaviće sa ućerivanjem, jer mu je Allah podario basnoslovan talenat za tu rabotu, a veliki broj mojih sugrađana su ovce koji pojma nemaju o svojim pravima, ali više neće moći da sudove upotrebljava kao pendrek pravljen lično za njega. Apelaciju Eme Hodžić koju je Ustavni sud BiH prihvatio smatram početkom bune protiv dahija na vlasti.

U obrazloženju presude, dugom 17 stranica, Ustavni sud BiH je temeljito analizirao obrazloženja presuda Općinskog suda, Kantonalnog suda i Vrhovnog suda Federacije BiH i priopćio pravorijek koji je, po ustavu BiH, konačan i obavezujući, pa se Bećirević može žaliti jedino sudu u Strazburu, sa punim pravom, uostalom, jer je pogaženo njegovo neotuđivo ljudsko pravo da Sarajlije prca u zdrav mozak.

A u meni se probudila moja pokojna baba-Staka, čuvena kontra-vještica, to jest narodna vidarica koja je građanima sela Papa salivala stravu. Pa ću, da svojim sugrađanima rašćeram stravu od Bećirevića, kazati da više nisu obavezni biti Mevledinovi mrtvi podanici, jer ih na to ne prisiljava ni ustav BiH, ni Protokol uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava. Naprotiv.

Nije da ih ne razumijem: duh podaništva je ovdje pomno njegovan, kao zumbul, za sultanske vladavine, za cara Franje Josifa, za Karađorđevića, za Pavelića, za Tita i za dinastije Izetbegović, zato je doveden do savršenstva.

Marko Vešović, Prometej.ba

(20.1.2018.)