Ovih dana su PR Naše stranke i novinar portala Vijesti.ba na društvenim mrežama organizirali pravu hajku na urednika Prometeja, uz optužbe karakteristične za negdašnjeg Fatmira Alispahića koje su rezultirale prijetnjama fizičkom silom od strane jednog komentatora i prijatelja. Ništa neobično, reklo bi se na prvi pogled, jer ovdašnje društvene mreže prepune su jezika mržnje, najgorih oblika stigmatizacije i demonizacije. Poznato je široj javnosti da su tzv. velike partije angažirale čitave vojske botova koji imaju zadatak da govorom mržnje usmjere diskusiju na društvenim mrežama i natjeraju čitatelje da društvenu stvarnost gledaju njihovim očima. Tako Bakirova SDA uopće ne skriva takvu praksu, pa je nedavno u javnost procurila naredba iz centrale te stranke upućena mladim članovima da na društvenim mrežama daju podršku partijskom vođi, nakon što je on slagao javnost da agent Softić ima legitimitet pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.

Prije nekoliko dana je fejsbuk profil portala Bošnjaci.net, koji inače kontorolira bivši reis Cerić, osoba s enormnim političkim ambicijama i krajnjom nekompetentnošću u političkom polju, organizirao hajku na televiziju N1. U odbranu te televizije stala su novinarska udruženja, a vođstvo te kuće podnijelo i tužbu protiv osoba koje uređuju pomenuti profil.

Zakonske procedure u ovoj zemlji nisu na valjan način regulirale kažnjavanje jezika mržnje na društvenim mrežama, a to omogućuje političkim partijama i njihovim plaćenim mrziteljima beskrajni prostor manipulacije. Istodobno, takva zakonska praznina daje šansu frustriranim osobama da u mrziteljskim komentarima na fejsbuk profilima zasluže svojih pet minuta medijske slave.

Hajka koju je pokrenuo PR Naše stranke i novinar Vijesti.ba potpuno se uklapa u ovakav okvir jezika mržnje na društvenim mrežama. Tu je, naravno, u prvom planu zahtjev da se medijski prostor do kraja politički instrumentalizira, a onda i najgore moguće kvalifikacije urednika Prometeja i njegovog glasila. Povod za hajku ova dvojka našla je u odličnom, veoma argumentiranom tekstu Nevena Šimića Lijevi nacionalizam. Šimić poput čitavog niza drugih intelektualca i komentatora društvenih zbivanja primjećuje da ljevica u BiH nije sposobna artikulirati viziju postdejtonske BiH kao multietničke zajednice, te da ona počesto manipulira patriotskim i nacionalnim osjećanjima masa. Taj lijevi nacionalizam i populizam i čini ljevicu nemoćnom pred izazovima bosanske traumatične sadašnjosti i nagovještajima gorke budućnosti. Šimić piše dobrohotan tekst u kojem se apelira na promjenu političke paradigme na tzv. lijevoj sceni. Jednom riječju, taj tekst je dobro došao nominalno, ali ne i ideološki opredijeljenim lijevim političkim partijama u trenutku u kojem je očigledna njihova ideološka kriza. U pripremi za naredne izbore, te stranke se nipošto ne bi smjele boriti s nacionalistima na njihovom terenu lažnog patriotizma i traumatičnog nacionalizma.

Hoće li te stranke slušati i uvažavati dobronamjerne kritičke glasove, ili će poput PR-a Naše stranke krenuti u hajku na kritičare? Argumentima da je svaki kritičar apsolutni demonski neprijatelj, PR Naše stranke pokazao je raskošnu sposobnost recikliranja stavova koji su služili Fatmiru Alispahiću za odstrel kritičara negdašnjeg reisa Cerića. Prometej proglašen islamofobnim portalom, a PR se poziva na kuranske ajete u osudi njegovog urednika. Uz to, urednik je ustaša, čovićevac, isti kao Nino Raspudić, te je demonski neprijatelj Bosne, a eto objavljuje tekstove koji podržavaju Dragana Čoviće, njegov HDZ i stajališta o federalizaciji zemlje. Objede su garnirane i prijetnjom o lomljenu vilica, a sva kasnija tobožnja izvinjena PR-a i njegovog partnera u jeziku mržnje - naprosto su smiješna.

Svojedobno je Zlatko Lagumdžija naređivao uredniku vijesti na Federalnoj televiziji kako će spakovati prilog na dnevniku. Javnost je gledala kako Lagumdžija instruira urednika: imaš to i to, a prikaži tako i tako. PR Naše stranke ne naređuje, nego ljaga, a potom njegovi hajkači prijete. Hoćemo li to u skoroj budućnosti morati slušati prijetnje, ucjene, objede, ako npr. kažemo da Naša stranka tolerira jezik mržnje svojih članova, dok druge partije proziva za nacionalizam? Ili ćemo pristati na idiotski stav – mislite našom glavom, u protivnom bit će proglašeni za islamofobe, ustaše, četnike, pa ako treba polomit ćemo vam i vilice.

Enver Kazaz