Refren jednog postdejtonskog muzičkog evergrina, korigovan, kaže: “Ja svoj život život živim, što da sebe krivim, ti bio si mi sve što sada nisi, kad sklopim oči opet ćeš meni doći, ući tiho u naš san, nikada odsanjan…”.


Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine je jedina politička partija u BiH koja je odlučila da predsjednika stranke i predsjednike nižih nivoa organizovanja bira direktnim izborom. Izbori, kao jedini takvi privukli su pozornost brojnih medija u BiH. Zvanično iz SDP-a kažu: “Standard ‘Jedan član – jedan glas’ sada uvodimo u procese kandidatura, upravljanja strankom i donošenja svih važnih stranačkih odluka”[1]. Od uvođenja ovog principa, članstvo nije imalo priliku da donese ni jednu važniju odluku od prijedloga vlastitog kandidata za člana predsjedništva, na unutarpartijskom referendumu [2], dok naznaka da su članovi donosili odluke poput: formiranja vlasti, odabira kandidata za načelnike i gradonačelnike, kompenzacijskih liste, koalicija, raspolaganja imovinom i sl. – nema. Stoga, možemo zaključiti da SDP-ov “standard” jedan član – jedan glas predstavlja samo način izbora predsjednika stranke, jer se izbor predsjednika nižih nivoa organizovanja planira revidirati na predstojećem kongresu. Ostale odluke koje bi članstvo u jednoj demokratskoj stranci trebalo donositi su zanemarene.


Koliko su dobri izbori po ovom principu?

Svakako da su izbori lidera stranke direktnom demokracijom relativno mladi, te da dva izborna ciklusa ne mogu dati puno nagovještaja o tome da li će unutarstranačka demokratija rezultirati i podizanjem demokratskih standarda u državi. Povlačenjem paralele između unutarpartijskih izbora i građanskih izbora, možemo reći da neće, odnosno da su i pored ideološke bliskosti, unutarpartijski kandidati ipak protivnici. Proces je pokazao da su kandidati nastojeći zadržati poziciju moći skloni činjenju istih izbornih prekršaja kao i stranke na općim izborima. Stoga, ne iznenađuje činjenica da su kandidati koji ne brane poziciju predsjednika imenovali 143 posmatrača na izborima [3]. Partijska izborna komisija nije (kao i ona na općim izborima) otklanjala nepravilnosti [4], od kojih su neke od njih fizički napadi na posmatrače ili ubacivanje više listića u kutiju [5]. Ipak u svakom procesu koji uključuje transfer položaja moći, neregularnosti su očekivane. Demokratski princip izbora predsjednika stranke možda nije idealan, ali odgovornost i učešće u takvom procesu snosi veći broj pojedinaca, što je bolje od bilo kojeg drugog sistema.


Šta je ishod izbora?

Ishod izbora unutar organizacije u kojoj se prepliću razni interesi i različite vizije, nije samo odabir predsjednika. Ishod izbora je i odabir politika kojima će se voditi stranka, kadrovskih rješenja, kao i anketa članstva kako bi njihova partija trebala izgledati u budućnosti. Treći izlazak članstva SDP-a na glasanje dao je najmanji odziv do sada, prvi put na izbore se odazvalo 75% članova, odnosno 20 od 25 hiljada članova partije u tom trenutku, drugi put na referendum, 29 od 42 hiljade članova odnosno 69% i posljednji put svega 49%, odnosno većina članstva nije izašla na posljednje stranačke izbore.

Brojčano SDP ima 20.000 članova više, a samo oko 2.000 glasača više. Dakle, porast članstva nije dao proporcionalan porast u izlaznosti, što može biti indikator smanjenog interesa članova za dešavanja u stranci. Na osnovu distribucije glasova, moglo bi se zaključiti da su članovi partijskih organizacija koje ostvaruju značajnije rezultate na izborima delegitimirani glasovima onih sredina gdje je kandidat za predsjednika dobio više glasova nego stranka na općim izborima. Npr. u Bratuncu, Nermin Nikšić je osvojio 547 glasova, dok je na općim izborima koalicija od 7 stranaka u kojoj je bio i SDP BiH osvojila svega 97 glasova. U Banjaluci, Nikšić osvaja 269 glasova, što je više od bilo bilo kojeg kandidata na prethodnim izborima, a mnogo različita situacija nije ni u Rogatici, Han Pijesku, Doboj Jugu, Zapadnoj Hercegovini i drugim sredinama gdje bi broj glasova za Nikšića pomnožen sa 2 člana porodice bio veći od ukupno ostvarenog rezultata na Općim izborima 2018. godine [6]. Novi stari predsjednik osvojio je 57% glasova onih koji su izašli na izbore, odnosno 28% ukupnog biračkog tijela, uz preko 3000 glasova u sredinama gdje stranka nije parlamentarna. Ukoliko se doda da ponovo izabrani kandidat za predsjednika Nermin Nikšić nije imao nikakvu kampanju, nije se pojavljivao u debatama, za razliku od ostalih kandidata, ovakav rezultat ili predstavlja rezultat interesne stranačke infrastrukture, koji “izazivač” mora pobjediti, u demokratskom standardu SDP-a ili je naznaka budućeg ogromnog rasta SDP-a u Republici Srpskoj.


Jedanput kao Neka, drugi put kao Zlaja...

Mnoga pitanja lijevog političkog spektra u BiH svakako bi bila otvorena pobjedom bilo kojeg od kandidata, na koja novi predsjednik i predstojeći kongres SDP BiH, moraju dati odgovore. Da li će SDP BiH, kao još uvijek najveća politička stranka lijeve orijentacije biti faktor okrupnjavanja i postati alternativa? Da li će se desiti novo usitnjavanje na lijevoj političkoj sceni ili će umjesto reaktivne opozicije ljevica početi baviti socijalnim problemima? Odgovore na ova pitanja, imaćemo u skoroj budućnosti, nadati se ne poput historijskih ličnosti koje se ponavljaju, prvi put kao tragedija drugi put kao farsa [7].

Miralem Zlatar

Prometej.ba

[1] - http://www.sdp.ba/jedan-clan-jedan-glas/

[2] - http://ba.n1info.com/Vijesti/a262915/Zvanicno-Den...

[3] - https://www.radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-herc...

[4] - https://www.faktor.ba/vijest/sdp-bira-predsjednik...

[5] https://www.radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-herc...

[6] - http://www.izbori.ba/rezultati_izbora?resId=25&la...

[7] – Marks, Karl 2017. Osamnaesti brimer Luja Bonaparte, Novi Sad: Mediterran Publishing, str. 11.