Da je vlasti u Republici Srpskoj stalo do smisla, 7. maja na Trgu RS u Banjaluci bile bi otkrivene biste maršala Georgija Konstantinoviča Žukova i književnika Petera Handkea. Maršal Žukov bio bi postavljen u cijeloj figuri, kao da Handkeu poručuje: „Mak’ se odavde“. Naspram Žukova bila bi bista Petera Handkea, s rukama u džepovima i ljubaznom porukom Žukovu: „Kome ti bolan mak’ se, nisi se ti za ovo borio, nego ja“.

Peter Handke je u Banjaluci ostao uskraćen za takav susret sa maršalom Žukovim. Ipak, za privid tog susreta, makar privremeno, pobrinula se vlast koja je Handkeu dodijelila orden Republike Srpske. I to je referenca koja mu u zvaničnom izdavaštvu RS može značiti taman koliko i nagrada „Ivo Andrić“ i počasni doktorat Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

U narednih nekoliko godina, dok Handke posve savlada srpski i kada RS uloži novac u otkup književnih djela, odbije li koje dijete u osnovnoj školi da čita Handkea jer je blizak sa Dodikom, direktor škole upozoriće ga da je Handke i na strani opozicije i na strani srpskog naroda u cijelosti. A kad to dijete utvrdi da njegovu bistu u Banjaluci nije otkrio Draško Stanivuković koji nije ni pozvan da razgovara sa velikim nobelovcem, više neće biti nikakve dileme da je Peter Handke bio uz vlast, a nipošto uz opoziciju. No, pitanje spektakularnog sjedinjavanja i razdvajanje nije - u najkraćem - kako će opozicija dospjeti do direktorskih fotelja iz kojih će nepoćudnu djecu usmjeravati na ljubav prema novosrpskom Nobelovcu. Bez obzira što im - rekao bi share - nije naklonjen ni blizu koliko oni njemu.

Ili će opozicija pokazati zube Peteru Handkeu i svom vlastitom, političkom, ideološkom tutorstvu devedesetih i dvijehiljaditih, ili će otkupiti sva Handkeova književna djela, do posljednjeg primjerka i tako subvencionisati turizam negiranja genocida. Čekajući da ljubitelji pisane riječi slavnog austrijskog i, naravno, novosrpskog nobelovca u redovima jedan po jedan iznajme sobu s jedinstvenim pogledom. Ili će taj novac i novac za novi hotel Integral Inženjeringa, koji bi mogao osvanuti baš u Andrićgradu - čim bude gotova bista Petera Handkea – morati preusmjeriti u neke druge tokove, a s istom svrhom. Recimo, u antifašizam s naličjem maršala Žukova: sovjetsko oružje i njegova dalja preprodaja.

Postavljanjem figure Petera Handkea i portreta maršala Žukova, Banjaluci je osigurana dobra pozicija da razmišlja o daljoj, doglednoj budućnosti i monumentalnosti javnog prostora. Interpolacijom maršala Žukova u Trg palih boraca osigurano je, takođe, da daleko iza nedogleda, u potpunoj nevidljivosti, ostane partizansko spomen groblje narodnih heroja i heroina palih za slobodu otadžbine, za bratstvo i bolji život naših naroda.

Prigodnim govorom banjalučkog gradonačelnika Draška Stanivukovića i ruskog ambasadora Igora Kalabuhova, Trg palih boraca označen je još jednom, prigodno, slavom borcima palim za slobodu srpskog naroda i – izgleda – ekonomsku saradnju srpskog i ruskog naroda. Slavni konstruktor instucionalizovanih predstava novog identiteta Emir Kusturica pomogao je da se još jednom odgovori na pitanje čiji je naš Ivo Andrić i čiji je naš Peter Handke, ko se bori za slobodu otadžbine, čija je to otadžbina. A Univerzitet u Istočnom Sarajevu profilirao se kao obrazovna institucija čiji je počasni doktorand poznati nobelovac, kao institucija čiji nivo nije baš adekvatan za one koji ne žele stati uz jednog takvog alumnija.

Otkrivanjem dva skulptorska rada istog dana, Banjaluci je osigurana prilika da uživa u još jednom layeru svoje monumentalnosti. U tom i takvom javnom prostoru u kojem je, u proteklih nekoliko dana, na mjestu okupljanja uz robnu kuću Boska, osvanula konstrukcija/instalacija ispuštenog, palog megafona. Kao još jedan odgovor na pitanje ko smo mi, zbog čega smo tu gdje jesmo i – od presudne važnosti – kuda i kako dalje. Kao odgovor na pitanje zbog čega bi bilo koji performans i bilo koji performer u javnom prostoru dobili više publiciteta od spektakla koji u javnoj i masovnoj sferi proizvodi udruženi poduhvat vlasti i opozicije. I gdje, kad ni - eto - ni najnoviji novosrpski nobelovac - naše zlato, naše srebro, trebalobikaodajeste bronze - nije dogurao dalje od privatnog hotela u vlasništvu Integral Inžinjeringa, čime je Nova varoš, ili Centar 2 postala zvanično centar Banjaluke.

Bude li namjere da RS ispravi ovu nepravdu, zvanične vlasti štampaće ubuduće samo Handkeove govore u odbranu Miloševića i negiranja genocida. Naravno, nije riječ ni o kakvom pamfletu ili propagandnom, agitirajućem materijalu, već dakako o suštoj konvergenciji.


Ljupko Mišeljić, Prometej.ba