Želio bih ponuditi kratko objašnjenje u odnosu na odlomak koji je časni gospodin citirao iz dijela mojeg spisa, koji se čini manje pristojan nego što bih to želio da bude, kada je riječ o jednoj velikoj stranci. Ono što sam rekao je, da je Konzervativna stranka, po zakonu njenog konstituisanja, nužno najgluplja stranka. Sada, ne povlačim ovu tvrdnju; ali nisam imao namjeru reći da su konzervativci* uglavnom glupi; htio sam reći da su glupi ljudi uglavnom konzervativci.

Vjerujem da je ta činjenica toliko očigledna i neosporna da se teško može naći ijedan časni gospodin koji će je osporavati. Sada, ako bilo koja stranka, izuzev onoga što bi mogla dobiti u sposobnosti društvenog organizovanja, posjeduje njenu skoro pa cijelu glupost, bojim se da takva stranka, prema zakonima vlastitog konstituisanja, mora biti najgluplja stranka. I ne vidim zašto bi časna gospoda smatrala da je ta pozicija uopće uvredljiva za njih; jer takva pozicija osigurava njih kao vječno moćnu stranku. Znam da sam podložan očiglednom odgovoru, i pošto ne želim da ijedan časni gospodin uzme zasluge za njega, sam ću ga izreći.

Može se reći da, ako glupost ima tendencije ka konzervativizmu, intelektualni pretencionizam i poluznanje imaju tendencije ka liberalizmu. Pa, gospodo, moglo bi se i o tom reći ponešto, ali to uopće nije tako jasno kao prvo. Postoji izvjesna nesigurnost kod poluobavještenih ljudi. Na njih ne možeš računati. Ne možeš reći kakav je to njihov način razmišljanja. Mijenja se iz dana u dan, možda s posljednjom knjigom koju su pročitali i stoga je jednako moguće da će se pokazati konzervativcima koliko liberalima i liberalima koliko konzervativcima. Oni su manje brojniji,ali i nesigurniji. Ali postoji tvrđa sila u čistoj gluposti, s kojom nekolicina vještih ljudi, uz tu silu koja ih gura, osiguravaju pobjede u mnogim borbama; i mnoge pobjede Konzervativna stranka duguje upravo toj sili.

*članovi stranke

Michael St. John Packe, The Life of John Stuart Mill 454 (1954) Public and Parliamentary Speeches by John Stuart Mill, November 1850 - November 1868, at 83 (John M. Robson & Bruce L. Kinzer eds.) (speech on May 31, 1866).

Pripremio: Kenan Muminagić