Ako išta karakterizira zemlje nastale raspadom stare velike države i prethodno smrću velikog vođe, onda su to male vođe malih novih državica i njihovo cirkusantsko populističko javno ponašanje. U moru raznih novih miloševića, tuđmana, vučića, troglavih BiH aždajića, đukanovića i drugih, teško da ijedan od balkanskih vođa i vođica unazad zadnjih nekoliko godina može nadmašiti hrvatsku gaf predsjednicu. Ako je išta obilježilo trenutni mandat Kolinde Grabar Kitarović, onda su to prvoklasni javni gafovi koji, umjesto na političku zbilju i potencijale, svakodnevno ipak skreću pozornost na politički gotovo irelevantnu, no politikantski veoma relevantnu predsjedničku instituciju.

Predizborna kampanja za novog hrvatskog predsjednika ili predsjednicu još nije ni počela, a vrla predsjednica KGK zadnjih tjedana se trudi iz petnih žila dati nagovještaj da se na istoj funkciji vidi i u idućih pet godina. Naravno, kako bi to i postigla, odabrala je metodu koju svjesno ili nesvjesno koristi svoj čitav mandat – metodu gafa.

Krenemo li nekakvim kronološkim redom, jedino obećanje koje je u prošloj predizbornoj kampanji KGK dala je bilo da će premjestiti predsjednički ured iz velebnih Banskih dvora u neki skromniji, pa ipak ni to nije uspjelo iz sigurnosnih razloga. Potom je u svom orgazmičnom govoru nakon pobjede na izborima „obećala“, sasvim doslovno, da će Hrvatska „biti među najrazvijenijim zemljama Europske unije i svijeta“. U međuvremenu su iz Hrvatske iselile stotine tisuća mladih ljudi, a na koji je način predsjednica htjela ispuniti svoje obećanje u skladu sa svojim ovlastima – kojih osim mjesta glavne zapovjednice oružanih snaga nema – to nikome nije jasno.

Na prvi radni dan je zatim objavila svoj životopis na službenoj predsjedničkoj stranici u kojem je sasvim ozbiljno pisalo da je kao dijete često „upadala u grmlje kopriva, vidajući plikove, a i susreti s poskocima nisu bili rijetki, no na sreću uvijek su završavali dobro. Uvijek sam instinktivno znala kako se ponašati u blizini zmija.“ Nakon salve reakcija na ovaj živopisni životopis, KGK ga je na svoju sreću zamijenila onim formalnijeg tona. Dogodila se u međuvremenu i 'afera jogurt' koja je razotkrila da je glavna zamjerka KGK na komunizam bila što ne može birati „između više vrsti jogurta“ u dućanu. Dogodilo se i cirkusiranje na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji prošle godine kojim je osvojila srca mnogih nogometnih fanova širom svijeta. Uspješna i sposobna kakva jest, upisala je predsjednica i doktorat na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu poručujući time koliko je ozbiljna i zahtjevna predsjednička funkcija. Dogodio se prije dva tjedna i kobni intervju za ženski magazin Glorija u kojem je predsjednica, ponosna katolkinja koja nekoliko dana prije toga pjeva crkvenu pjesmu na Hrvatskom katoličkom radiju, priznala da svakodnevno prakticira jogu, i tako vjerojatno izgubila podršku jednog dijela katoličkih vjernika.

Dogodili su se bezbrojni drugi gafovi dok si je KGK svom snagom gradila kult ličnosti i dok se ulizivala svakoj strani kojoj stigne kako bi si priskrbila popularnost naivnih i zavodljivih. No povod ovog osvrta nisu cirkuski gafovi predsjednice, kojih je ovdje spomenuto tek nekoliko, već je to kulminacija recentnih gafova koji na najbolji način uprizoruju politikantsko licemjerje i dvoličnost. Počelo je to prošli tjedan kada za vrijeme posjete Izraelu predsjednica Bosnu i Hercegovinu naziva veoma nestabilnom zemljom, kako prenosi The Jerusalem Post, koju su u nekim aspektima preuzeli ljudi bliski Iranu i terorističkim organizacijama. Ona je te navode naravno demantirala, no oni ipak još stoje u tekstu objavljenom na njihovoj stranici. Povrh toga, samo nekoliko dana poslije, eto predsjednice koja s visoka docira susjedima Bosancima kako je akcija „Oluja“ spasila BiH od nove Srebrenice i kako susjedi to nikad ne bi trebali zaboraviti. Kao što ona uporno zaboravlja koliko su 'dobra' za tu istu zemlju učinili stranački joj idol doktor Tuđman, na kojeg se stalno poziva, i Šušak-Boban linija koji su podjelom BiH i nekom uvrnutom logikom valjda isto htjeli učiniti tu zemlju jednom od najprosperitetnijih u svijetu onako kako je ona htjela Hrvatsku.

Posljednji u nizu recentnih sramoćenja vrle predsjednice dogodio se na proslavi akcije „Oluja“ u Kninu prije dva dana kad se u svom podužem hrvatsko-engleskom govoru, očigledno uz koju čašicu previše, groteskno ulizivala američkim vojnim atašeima te izjavila, između ostalog, da je i sama tih dana htjela staviti pušku na rame. No, nema sumnje da su ministarske kancelarije tih dana bile ipak puno udobnije jer ju osim toga ništa nije sprječavalo da to i učini.

Za kraj se možemo upitati gdje je tu politika? Ozbiljne politike tu naravno nema i ovakva predsjednička funkcija je simbolični politikantski cirkus koji nas svakodnevno podsjeća da naše gaf države mogu i moraju bolje. Prvi korak? Ukinuti predsjedničke funkcije ili ih skrenuti potpuno na političku marginu. U protivnom će, u ovom slučaju Hrvati unutar ili izvan zemlje, nastaviti osjećati duboko susramlje zbog nebitnih institucija – izgrađenih na gafovima, patetici i licemjerju – koje ih navodno predstavljaju u svijetu.

Goran Stanić, Prometej.ba