Prije nekoliko dana podpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans obavijestio je Sjedinjene Američke Države kako će Europska unija „zaštititi svoju industriju od curenja ugljen dioksida“. Radi se o dugo najavljivanom potezu koji je u stvari i bio neophodan.

Timmermans je iskoristio metaforu „curenje ugljen dioksida“. Ustvari, radi se o nelojalnoj konkurenciji europskoj industriji od strane industrije u zemljama koje vode neodgovornu klimatsku politiku. Dok Europska unija svojoj industriji nameće skupu, ali neophodnu, klimatsku tranziciju, masa zemalja nema takvu politiku i njihova industrija ima prednost po cijeni u odnosu na europsku industriju.

Kako bi se zaštitila od takve konkurencije, Europska unija je odlučila uvesti dodatne poreze i takse na trgovinu sa zemljama koje imaju neodgovornu klimatsku politiku. Izvoz iz takvih zemalja u Europsku uniju bit će praćen uvoznim carinama i drugim preprekama. Najavljeni sistem nosi naziv Carbon Border Adjustment Mechanism - CBAM.

Ne radi se samo o zaštiti vlastite industrije, koja je usred klimatske tranzicije, već i o poticaju drugim zemljama da počnu s odgovornim ponašanjem prema klimi. Dio vanjskih zemalja koje Unija smatra odgovornim partnerima u klimatskoj krizi je izuzet ovog mehanizma: Velika Britanija, Norveška, Island, Švicarska.

Bosna i Hercegovina, naravno, nije izuzeta od primjene CBAM-a. Niti je članica Unije niti je odgovoran partner. Naprotiv, Bosna i Hercegovina pokušava izgraditi termoelektranu na ugalj dok se takve termoelektrane zatvaraju širom Europe.

Svjetski ekonomski forum izradio je 2019. godine indeks klimatske tranzicije koji pokazuje koliko je neka država uspjela prilagoditi svoju ekonomiju nužnoj klimatskoj tranziciji i potrebi smanjenja emisije stakleničkih plinova. Prema ovom indeksu Bosna i Hercegovina je 104. od 119. analiziranih zemalja. Odmah ispod Kambodže, Irana, Zambije i Kameruna, a nešto iznad Benina, Libanona, Ukrajine i Mongolije. Najuspješnija su Švedska, Švicarska, Norveška i Finska, a najneuspješnije Venecuela, Zimbabve, Južna Afrika i Haiti.

Od Bosne i Hercegovine gorih je samo 15 država, a boljih 108. Usporedbe radi, Crna Gora je 55, Hrvatska je 42, Albanija je 38, Slovenija 24. Bosna i Hercegovina totalno je nespremna za neophodnu klimatsku tranziciju.

Do 2021. pitanje klimatske tranzicije bilo je pitanje odgovornosti prema planeti i životu. Bosna i Hercegovina je, uobičajeno, kao noj zabijala glavu u pijesak, a javnost je reagirala militantno, prema svima onima koji su upozoravali kako Bosna i Hercegovina vodi opasnu i neodrživu klimatsku politiku. Aktivisti i stručnjaci su vrijeđani i ismijavani, a vlasti su obećavale gotovo pa renesansu ako se izgradi nova termoelektrana na ugalj. Prvenstveno se to odnosi na pitanje izgradnje Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli koji je predstavljan kao „patriotski projekt“ za „snažnu i energetski neovisnu Bosnu i Hercegovinu“.

Međutim, budući da, očekivano, klimatska politika zasnovana na odgovornosti nije dala potrebne rezultate i da su emisije u 2021. rekordne, baš kao i količina CO2 u atmosferi te da nam prijeti ekološki kolaps, Europska unija počela je s aktivnijom politikom. Klimatski neodgovorne očekuju tarife i carine.

Europska unija najveći je trgovinski partner Bosne i Hercegovine. Samo Njemačka, Italija i Hrvatska čine više od 30% bh. izvoza. I uskoro će upravo to tržište postati teže dostupno zbog novih carina izazvanih upornim odbijanjem Bosne i Hercegovine da započne klimatsku tranziciju.

Frans Timmermans posebno je najavio kako će se CBAM mehanizam odmah u početku odnositi na energiju, čelik, cement, kemikalije i đubriva, a da će biti proširen na ostale robe u narednom periodu. Meta ovog mehanizma su prije svega proizvodi koji čine osnovu bh. izvoza - sirovine i poluprerađevine. I to ne zbog Bosne i Hercegovine koja je za Uniju zanemariv trgovinski partner sa promilima učešća na europskom tržištu, već zbog industrije država kao što su SAD, Kina, Indija ili Brazil. Bosna i Hercegovina je ovdje samo usputna pojava.

Prvih 5 bh. izvoznika u 2020. godini su: AcelorMittal Zenica, Alumina Zvornik, Sisecam Soda Lukavac, Global Ispad koksna industrija Lukavac i Rudnik i Termoelektrana Stanari. Dakle - čelik, kemikalije i energija. Osnova bh. ekonomije odmah će se naći pod udarom carina, a najveće tržište će postati nedostupnije.

Bosna i Hercegovina nema izbora glede trgovinskih partnera. Domaća industrija tehnološki i kadrovski je zaostala, kapitala nema, državna ekonomska politika je katastrofalna, a zemlja je prepuna nacionalizama koji izazivaju nestabilnost i rastjeruju investitore. Međusobna mržnja bh. stanovnika direktno proizvodi ekonomsku štetu.

Carine na čelik, kemikalije i energiju teško će pogoditi ionako krhku i zastarjelu bh. industriju zasnovanu na sirovinama i poluprerađevinama. Uz krah industrije, uslijedit će krah energetskog sektora koji će izgubiti najveće kupce, željeznica koje će ostati bez najvećih tereta, pa zatim državnih budžeta koji će ostati bez dijela prihoda. Poseban problem predstavlja to što se radi o trajnom stanju neprilagođenosti. Bosna i Hercegovina nije sposobna započeti klimatsku tranziciju, sve i da hoće. A neće jer ni javnost ni političke elite nisu svjesni klimatske krize i neophodnosti prilagođavanja.

Osnovu klimatske tranzicije čini električna energija. Bosna i Hercegovina se trajno upropastila kreditom za izgradnju Bloka 7 termoelektrane Tuzla u iznosu većem od 1 milijarde KM prema kineskoj Exim banci. Kreditni aranžman je sklopljen i kredit će se morati vraćati, desetljećima. Novca za nove energetske objekte jednostavno više nema. Bosna i Hercegovina nema od čega više graditi solarne i vjetro elektrane ili podizati nove hidroelektrane. O nuklearnoj energiji, preradi biomase, energiji valova ili geotermalnoj energiji da i ne pričamo.

Osim toga, izgradnja Bloka 7 kasni i postoji mogućnost kako će kredit doći na naplatu i prije početka proizvodnje koja je trebala vraćati taj kredit. Najgore od svega, sama od sebe takva proizvodnja električne energije iz uglja će, prema CarbonTracker, biti neisplativa. Pa još na tu neisplativnost stižu carine za izvoz na jedino tržište na koje BiH može izvesti električnu energiju - europsko tržište. Da ne spominjemo postupke koji se vode protiv BiH u okviru Europske energetske zajednice zbog izgradnje Bloka 7, potencijalno mimo prihvaćenih obaveza, koji bi također mogli rezultirati novim kaznama, taksama i penalima.

Kada kredit dođe na naplatu, Bosna i Hercegovina će biti prepuštena na milost i nemilost kineskoj državi. Upravo isto se dogodilo Šri Lanki, Pakistanu i Crnoj Gori. Nedavno je Crna Gora zamolila Europsku uniju za pomoć prilikom otplate kredita prema kineskim partnerima podignutog za izgradnju autoputeva. Unija je odbila pomoći uz obrazloženje kako je na vrijeme upozorila Crnu Goru da ne podiže takav kredit. Sudeći prema komentarima na društvenim mrežama, građani Unije ionako smatraju kako njihov porezni novac ne treba trošiti na saniranje neodgovornih poteza vanjskih država ne-članica Europske unije.

Kina će imati različite izbore šta učiniti sa Bosnom i Hercegovinom kada BiH ne bude mogla vratiti kredit. Jer upravo je federalni budžet garant za kredit, što i izaziva sporove sa Europskom energetskom zajednicom. Šri Lanka je tako ostala bez dijela teritorija koji je na 99 godina ustupljen Kini skoro bez ograničenja. Pakistan je postao potpuno diplomatski i ekonomski ovisan o Kini. U BiH bi Kina mogla kao kompenzaciju zatražiti diplomatske usluge, odaljavanje BiH od Europske unije i NATO-a, zadovoljenje ambicija Srbije koja je pouzdan kineski partner, profitabilne bh. državne kompanije, resurse, koncesije, izgradnju kineskih ekonomskih i vojnih instalacija u BiH i ko zna šta sve ne.

Sve ovo što se desilo danas potpuno je očekivano i predvidljivo već najmanje 5 ili čak 10 godina. Za očekivati je bilo napuštanje uglja kao energenta. Isto tako se moglo očekivati da će države koje su odmakle sa klimatskom tranzicijom zaštititi svoju industriju od konkurencije industrije onih država koje u klimatsku tranziciju nisu uložile ništa.

Isto kao što je prije 10 godina bilo predvidljivo šta će se desiti danas, predvidljivo je kako će Bosna i Hercegovina reagirati sutra na te očekivane posljedice. Zadnje što će prosječan bh. čovjek uraditi jeste prihvatiti vlastitu odgovornost. Za nemogućnost izvoza bit će okrivljena Europska unija, pronalazit će se moralna opravdanja za vlastite promašaje i moralna okrivljenja za tuđe uspjehe. Kao i svaki put do sad u posljednjih 30 godina.

Neće biti promišljanja o vlastitoj odgovornosti, a samim teme neće biti ni samokritike, pa onda ni ispravljanja uočenih grešaka. Bosna i Hercegovina će uz nacionalne aplauze svojih stanovnika nastaviti srljati u ekonomsku propast praćenu tarifama, carinama, kaznama i klimatskim katastrofama. I za sve to naći će krivca u nekome drugom, umjesto u samoj sebi.

Takvi smo kakvi smo i zato nam je tako kako nam jest. Mi uporno uvijek isti, a posljedice sve gore i gore.

Dino Šakanović, Prometej.ba