Ovih dana se na Prometeju povela živa rasprava o historičaru Marku Attili Hoareu koji je usporedio rušenje kipova konfederalcima u SAD-u sa rušenjem kulturne baštine u BiH za vrijeme ratova 1990-ih godina. Da je bilo ko sa drugačijom pozadinom usporedio rušenje kipova rasista sa rušenjem džamija, bio bi razapet od strane bošnjačkih nacionalista. Međutim, oni danas brane Hoarea. Kako je to moguće?

Moguće je tako što je Hoare napisao knjigu „Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu“. Čak bi naslov knjige bio sporan kad se ne bi radilo o Hoareu. Lako bi nacionalisti prigovorili: „negira naciju nama Bošnjacima, napisao muslimani, a ne Bošnjaci“.

Prevodilac ove knjige, koju Vedran Filipović naziva „revizionistički pamflet“, bio je Emir Suljagić. I upravo tu počinje čudna zajednica Hoarea i Suljagića u odbrani neodbranjivog.

Emir Suljagić plaćen je od strane ovog društva da čuva uspomenu na žrtve genocida u Srebrenici. Zaposlen je kao direktor Memorijalnog centra Srebrenica. I umjesto da s te pozicije radi svoj posao za koji je plaćen, Suljagić prvi vrijeđa žrtve genocida puštajući da se njihovo stradanje uspoređuje sa rušenjem kipova rasista i robovlasnika.

I nije to ništa čudno ni neobično za Emira Suljagića koji je kroz svoju zaista bogatu karijeru prošao kroz različite ideološke i logičke vratolomije. Pisao je knjigu hvalospjeva o Zlatku Lagumdžiji, sukobljavao se sa reisom Mustafom Cerićem oko pitanja vjeronauka u školama Kantona Sarajevo, da bi na kraju završio kao još jedan ideolog bošnjačkog nacionalizma kome su vrijeđanje i govor mržnje uobičajen način komunikacije.

Suljagić je tako na Twitteru nazvao sve one koji smatraju Hoareovu knjigu revizionističkom „sljedbenicima Miloševića i Tuđmana“, a Hoare ovaj tweet odmah retvitao. U priču se vrlo brzo uključio i Reuf Bajrović koji je kritike na račun Hoarea nazvao „Yutel optužbama“, što je Hoare također retvitao. Šta to ustvari znači? Yutel je bio pokušaj Jugoslovenske televizije da nenasiljem spriječiti rat, putem organizovanja koncerata za mir. Yutel danas u ideologiji bošnjačkog nacionalizma predstavlja opasno uljuljkavanje Bošnjaka u priču o toleranciji, zajedništvu, bratstvu, miru i multinacionalnosti dok se s druge strane Srbi i Hrvati spremaju za rat i nova klanja Bošnjaka.

Po toj logici, najveći Yutelovac je ustvari Alija Izetbegović. Upravo je on govorio: „Spavajte mirno, rata neće biti“, „za rat je potrebno dvoje“ i pozivao je narod u šetnju umjesto u pripreme za rat. SDA bi po toj logici bila Yutel partija.

Magazin STAV iznio je još jednu kvalifikaciju na račun kritičara. Optužio ih je da su islamofobi, to jest da mrze islam. To je u kontekstu našeg društva govor mržnje i poziv na linč. Optužiti nekog da je mrzitelj islama ondje gdje je islam način života za mnoge ljude, i to s pozicija moći, znači pozivati na nasilje protiv optuženog.

Kvartet Suljagić, Bajrović, STAV i Hoare uzeo je sebi za pravo lijepiti mete po ljudima. Ako Hoare i ne zna kakvo je BH društvo, Suljagić, Bajrović i STAV sigurno znaju. Samim time što oni sami proizvode sukob, mržnju i nasilje svojom retorikom.

Emir Suljagić samo je jedan od mnogih pripadnika elite koja je izgradila karijeru zato što je iz Srebrenice i kojoj je za sve opravdanje „ja sam iz Srebrenice“. Pod parolom „I ja sam iz Srebrenice“ se brane stranačka uhljebljavanja, kriminal, govor mržnje, nabavka respiratora, pa evo sad i historijski revizionizam i rasizam. I dok je takva elita svoju tragediju dobro naplatila i još uvijek naplaćuje, ogromna većina žrtava od svoje tragedije ima samo to, tragediju. Bogatstvo pojedinaca koji su se obogatili na Srebrenici bilo bi dovoljno da sve žrtve genocida žive dostojanstveno i da Srebrenica bude poželjan grad za život.

Osnovna logika kojom se vode i Suljagić i Bajrović jeste: „Ima li mene tu?“ Sve ono što ide u korist njihovim interesima je dobro, a sve ono što je protiv njihovih interesa je loše. Tom logikom Zlatko Lagumdžija je bio idol, pa onda neprijatelj. Islamska vjerska zajednica također, samo obratnim slijedom. Tragično je samo to što njihovo djelovanje vrijeđa uspomenu na žrtve.

Suljagić koristi svoju funkciju na čelu Memorijalnog centra Srebrenica za propagiranje jedne nacionalističke ideologije i govor mržnje. I do čega je to na kraju dovelo? Umjesto da osuđuje čovjeka koji uspoređuje ratne zločine u Bosni i Hercegovini sa rušenjem kipova rasistima i robovlasnicima, on takvog čovjeka brani.

Samo što logika Marka Attile Hoarea ima i drugi kraj i vraća se kao bumerang. U Facebook komentarima na Prometejev tekst: „Hoare – sveta krava bošnjačkih nacionalista“, Hoare je objasnio i zašto je protiv rušenja kipova rasistima u SAD-u:

„Moja 'ideologija' je da se načelno protivim rušenju historijskih spomenika.“

Takav stav uobičajen je u SAD-u među desnim političkim spektrom. Uobičajen i promašen jer kipovi nisu historija već nešto podignuto kako bi se dio historije slavio. U slučaju SAD-a slavila se rasna diskriminacija. Kipovi su bili jasna poruka ljudima crne boje kože koje je njihovo mjesto u društvu, ko je elita i čiji je jug SAD-a. I naravno da je takvo glorificiranje rasista kipovima bilo dio šireg pokreta diskriminacije. I naravno da je ta diskriminacija dovodila do linčovanja, ubojstava, paljevina i zlostavljanja.

Idemo to malo preslikati na Bosnu i Hercegovinu, slijedeći logiku Marka Attile Hoarea koju brane Emir Suljagić, Reuf Bajrović i posebno magazin STAV. Ako smo protiv rušenja historijskih spomenika, pa čak i kad su podignuti s jasnim ciljem diskriminacije i slavljenja zločina, onda smo protiv i rušenja spomenika Dragoljubu Mihailoviću u Brčkom, Ratku Mladiću u Kalinoviku ili crkve na posjedu nane Fate.

Svi ti spomenici podignuti su za vrijeme ili nakon rata, baš kao i kipovi rasistima. Podignuti su kako bi slavili zločine i diskriminaciju, baš kao i kipovi u SAD-u. Njihov cilj bio je poručiti čija je to zemlja, baš kao i kipova u SAD-u. Ima li ikakve suštinske razlike između spomenika ratnim zločincima u BiH i kipova rasistima u SAD-u koje spomenuta ekipa brani? Naravno da nema.

I tako smo na kraju došli do toga da Emir Suljagić, Reuf Bajrović, Marko Attila Hoare i STAV, slijedeći njihovu logiku, brane sporne spomenike po RS-u.

Dino Šakanović, Prometej.ba

Stavovi iznijeti u tekstu pripadaju autoru, ne nužno i uredništvu portala Prometej.ba