Foto: Dražen Huterer, Tristotrojka

Moje osobno i iskustvo mnogih mojih kolegica i kolega sa dotičnim arhitektom i postavljačem statusa koje potpisuje svojim imenom, prezimenom i titulom obilježila su tri događaja.

Prvi od njih bio je na proljeće 2018. godine, kada smo partner i ja osvojili nacionalnu nagradu Collegium Artisticum za nove arhitekte. Prilikom predavanja i diskusije internacionalnog žirija povodom izložbe i nagrada u prepunoj sali Asocijacije Arhitekata Sarajevo, Faruk Kapidžić dia je u stojećem položaju i mlatarajući rukama izrazio nezadovoljstvo što njegovi radovi nisu izabrani za izložbu najboljih arhitektonskih ostvarenja prethodne godine. Mnogi prisutni su mu pokušali objasniti da neki izgrađen objekat nije automatski sinonim za arhitektonski kvalitet, i da on ima rijetku privilegiju da su njegovi radovi (bez obzira na njihov kvalitet) izloženi u javnom prostoru kao gotove građevine zahvaljujući investitorima poput Fahrudina Radončića, a ne samo na izložbi.

Drugi događaj se zbio prošle godine. Djelujući kao urednica serijala o savremenom arhitektonskom diskursu za jedno domaće udruženje, neugodno sam se iznenadila jer nisu htjeli objaviti puni tekst kolegice Nine Čačković o pedagogiji u arhitekturi, koji u jednoj rečenici ističe tuzlanski projekat Crystalico kao primjer urbanog planiranja neprimjerenog kontekstu. Autor ovog grandioznog primjera urbicida je arhitektonski studio Faruka Kapidžića, koji je tada obnašao funkciju kantonalnog ministra za prostorno planiranje Kantona Sarajevo, i kao takav potencijalno bio ključna figura za financiranje udruženja koje je htjelo cenzurirati tekst. Serijal i svoju saradnju sa ovim udruženjem sam otkazala, kao i sve moje kolegice i kolege koje su trebale pisati za serijal, jer ne pristajemo na selektivnu kritiku. Ovaj događaj je bio dobar lakmus papir za funkcionisanje arhitektonske scene u BiH, jer pokazuje njenu tragičnu zavisnost od struktura vlasti.

I treći događaj, naposlijetku, nekidan – kao kulminacija svih njegovih javnih oglašavanja otkako je nekako postao predsjedavajući Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH – o kojem je već govoreno i pisano: njegovo prozivanje nepodobnih, a meni naročito bitno, radničkih obitelji i miješanih brakova, potpisano imenom, prezimenom i titulom koju i sama nosim. Pojam radničkih obitelji je vjerovatno trebao da asocira na nepoželjnu Jugoslaviju i socijalizam, a djeca miješanih brakova su oduvijek bila trn u oku jer, kako je napisala Vladana Vasić - kad niste ničiji, kad ste "miješano meso" onda vas niko ni ne posjeduje, nikome ni ne dugujete i možda, možda, to što govorite nije nacionalno/etnički obojeno, već je utemeljeno na sagledavanju stvarnosti.

Faruka Kapidžića (dia) javnost poznaje prije svega kao autora Avazovih tornjeva u Nedžarićima i na Marijin Dvoru. Tako se u javnom glasilu Fahrudina Radončića često mogu vidjeti hvalospjevi o vlastitom projektu, a na njima ne štedi ni Faruk Kapidžić dia, koji je vrlo osebujno opisao proces kojim je Sarajevo dobilo svoju Sauronovu kulu, Avaz Twist Tower:

- Kada smo projekt trebali dati u “eter”, praktično nismo znali šta znači ova visina tornja. Radili smo 3D modele i montaže, ali nikada to ne možeš realno osjetiti. Onda je Fahrudin Radončić, koji, inače, ima super ideje, uzeo balon od helija i zavezao na špagu od 155 metara, kolika je visina tada bila u opticaju, i pustio balon u zrak. Onda smo sjeli u auto i išli okolo, gledali smo na koju se tačku balon podigao, koliko bi visok toranj zapravo trebao biti. Onda smo pustili taj balon i malo više i rekli smo da je to ta visina od 175 metara. Kada je Radončić pustio balon, definitivno sam uvidio da je on interesantan investitor, kakav se rijetko sreće - govori Kapidžić. [1]

Radi se o objektu koji su u vrijeme mog studija arhitekture u Sarajevu profesori isticali kao primjer urbicida na mnogobrojnim predmetima Katedre za urbanizam i prostorno planiranje. Zaglušujuća je zbog toga tišina i nedostatak reakcija akademske zajednice na izbor Faruka Kapidžića dia na poziciju predsjedavajućeg Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH. Znajući kakve je objekte gradio, jasno je da Kapidžićeva izmaštana uloga kao borca protiv građevinskog lobija i visokih zgrada ovisi isključivo o mogućnostima vlastitog oportunizma. U trenutku dok ovo pišem, Faruk Kapidžić dia je protiv izgradnje podzemne garaže na Trgu oslobođenja, a dok je bio kantonalni ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša, dao je podršku i uslovnu saglasnost za njenu izgradnju. U međuvremenu je došao do zaključka da je garažu nemoguće izvesti bez uništavanja zelenila, iako je u trenutku kad je dao saglasnost također bio arhitekt, pa pri tome i svjestan da se ne može graditi trospratna podzemna garaža a iznad sačuvati korijenje visokog drveća. Tada je, međutim, politička klima bila drugačija nego danas.

U vrijeme političke trakavice u Kantonu Sarajevo na relaciji SDA i sateliti versus Četvorka, mnogobrojni botovi tada vladajuće etnonacionalne opcije su isticali Faruka Kapidžića kao nestranačkog stručnog ministra sa pedigreom. Pitavši šta je taj pedigre, odgovor mi je dao intervju (iz Avaza, logično) - da je njegov angažman na Avazovom tornju posljedica toga što je i njegov otac, također arhitekt (pa zato – pedigre, valjda), projektovao zgradu Oslobođenja koju je Avaz kupio. Nasljedni sistem oblikovanja gradskog prostora u kombinaciji sa investitorskim urbanizmom ukazuje na jedan od gorućih problema arhitekture i urbanizma u BiH: nedostatak stručnih i javnih arhitektonskih konkursa. Zato se dalji graditeljski razvoj odvija uglavnom putem konekcija, poznanstava, političke i etničke pripadnosti i drugih pedigrea neradničkih i nemiješanih obitelji.

Iz vremena ove političke trakavice bitno je izdvojiti još jednu izjavu Faruka Kapidžića dia, apologiju kvarnog sistema koja je toliko bizarna u nedostatku ikakve mjere i istovremeno veoma korisna za detektovanje njegovih „nestranačkih“ stremljenja:

To što su oni (SDA, op. a.) u proteklom periodu također odgovorni za poslijeratno haotično planiranje i gradnju, isto tako može da znači, da su jedina politička stranka koja ima snage i to može da popravi.[2]

Političku opciju koja je - da navedem tek jedan od mnogo problema - direktno odgovorna za bespravnu gradnju koju potiče svojim kontinuiranim legalizacijama, a koja je u mnogim dijelovima grada za posljedicu imala infrastrukturne probleme vodosnadbijevanja, Faruk Kapidžić dia svodi na njen potencijal u budućnosti. Možda to i ne bi trebalo čuditi, obzirom da je radio kao savjetnik SDA načelnika općine Centar Nedžada Ajnadžića do 9. 9. 2020. (dakle, i u vrijeme dok je bio ministar, što je konflikt interesa). Ajnadžića su građanke i građani kaznili na izborima najviše zbog loših postupaka na građevinsko-razvojnom planu – da li su pritom bili iz radničkih i miješanih porodica, pitanje je za njegovog bivšeg savjetnika.

Reakcija koju pišem ne može biti odmjerena, jer sam ljuta. Iz tog razloga sam u tekstu navodila konkretne informacije i vlastite izjave Faruka Kapidžića dia, iako bih imala još mnogo toga napisati o sistemu kojem on doprinosi, a zbog kojeg smo mnoge kolegice, kolege i ja napustile Bosnu i Hercegovinu, privremeno ili stalno. On je dio sistema koji cijeni podobnost, pedigre, netoleranciju - a ne stručnost, što nastoji opovrgnuti potpisujući svoje izjave sa „s poštovanjem“ (kojeg ne pokazuje) i „dia“ (diplomirani inžinjer arhitekture), kojim obezvrjeđuje arhitektonsku struku stavljajući je kao pečat svojoj ksenofobiji i oportunizmu. Moju reakciju dijele i mnogi drugi, što je jasno vidljivo iz mnogobrojnih dijaloga na društvenim mrežama, ali razumijem da oni koji ovise o sistemu nemaju luksuz da ga javno i glasno kritikuju. Za državu i entitet koje su dugo vremena vodila dva arhitekta (Bakir Izetbegović i Denis Zvizdić), arhitektonska scena (i akademska, i praktična, i subkulturna) je zabrinjavajuće degradirana, i zabrinjavajuće apatična.

Faruku Kapidžiću dia od srca želim da pronađe u sebi vrijednosti koje će je unaprijediti i aktivirati, i time plati ogroman dug društvu na kojem parazitira.

Ena Kukić

(titule ću ostaviti za sebe, dijete radničke i miješane porodice)


[1] https://avaz.ba/vijesti/25-godina-avaza/257855/faruk-kapidzic-radoncic-ce-graditi-dok-je-ziv-a-ja-vec-imam-plan-za-novi-toranj

[2] https://www.klix.ba/vijesti/bih/ministar-faruk-kapidzic-svojim-radom-sam-razoruzao-opoziciju/201105091