Nakon dva mjeseca intenzivnih pregovora desetaka eksperata, savjetnika i političara, Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD), Zeleni i Slobodna demokratska stranka (FDP) postigle su koalicioni dogovor.

Takozvanu “veliku koaliciju” između Kršćansko-demokratske unije (CDU) i SPD-a koja je trajala od 2013. godine zamijenit će takozvana „semafor koalicija“ tri stranke, čije su stranačke boje crvena (SPD), žuta (FDP) i zelena (Zeleni).

Angelu Merkel na mjestu kancelara zamijenit će dosadašnji ministar financija Olaf Scholz. Po prvi put Njemačku će voditi koalicija ove tri političke stranke. Nova savezna administracija donijet će mnoge inovacije.

I prije samih izbora, za vrijeme spekulacija o budućoj vladi, „semafor koalicija“ se uvijek pojavljivala kao jedna od opcija, ali su analitičari i komentatori često ukazivali na dva problema. Prije svega, Zeleni su inzistirali na hitnoj klimatskoj akciji, dok FDP kao liberalna stranka sklona biznisu nije bila protiv klimatske akcije, ali je bila naklonjena manje drastičnim mjerama koje ne bi utjecale na ekonomiju i ulaganjima u zelenu energiju više nego taksama na prljavu energiju.

Drugi problem predstavljao je ultimatum predsjednika FDP-a Christiana Linderna da FDP mora dobiti ministarstvo financija ili od koalicije neće biti ništa. Isti ultimatum onemogućio je pregovore o koaliciji sa FDP-a 2017. godine i tada ponovo naveo CDU i SPD na nastavak „velike koalicije“.

Ovoga puta, tri stranke su uspjele postići kompromis i nakon detaljnih pregovora oko 300 eksperata u 22 radne grupe usuglasiti zajednički program rada. Njemački ekonomist Marcel Fratzscher nazvao je novu koaliciju „veoma ambicioznom“ ali i „veoma dobro promišljenom“. Odmah nakon postizanja koalicionog dogovora, po prvi puta u povijesti Njemačke, nova koalicija saopćila je kako je zaštita klime na samom vrhu prioriteta nove vlade i prioritet za apsolutno sva ministarstva. FDP je dobio utjecajno ministarstvo financija i ministar financija trebao bi postati Christian Lindern, lider ove stranke.

Međutim, po prvi puta stvorena je dužnost „super-ministra“ koji će raditi na usklađivanju ministarstva financija sa ciljevima zaštite klime i okoliša. Ovu dužnost preuzet će dopredsjednik Zelenih Robert Habeck. SPD će preuzeti/zadržati ministarstvo rada, zdravstva, unutrašnjih poslova i odbrane.

Kao jedno od najvećih iznenađenja nove koalicije jeste imenovanje Annalene Baerbock, predsjednice Zelenih, za ministricu vanjskih poslova. Baerbock je prva žena na čelu njemačkog ministarstva vanjskih poslova. Naizgled, ne radi se o području koje je usko vezano za ciljeve Zelenih i klimatsku tranziciju. Međutim, to što je baš Annalena Baerbock preuzela ovu dužnost baca novo svjetlo na budući fokus njemačke vanjske politike, a što će se definitivno odraziti i na nas.

Naravno, njemačka diplomacija je ozbiljan i profesionalan sustav izgrađivan desetljećima i ništa se neće „lomiti preko nogu“, mijenjati naglo niti ovisiti od lične volje Annalene Baerbock. Međutim, to što predsjednica Zelenih preuzima baš resor vanjskih poslova dat će njemačkoj diplomaciji novi fokus, a koji neće biti ni Balkan ni Bosna i Hercegovina.

Nakon nedorečenog klimatskog samita u Glasgowu koji je nedavno završen spiskom želja i namjera, ali bez konkretnih obaveza, na državama je ostalo da same definiraju jasne obaveze i konkretne rokove radi ispunjenja ciljeva na koje su se obavezale. Europska unija globalni je lider u ovom procesu. Sama Unija je nakon godina rada i desetaka tisuća strana dokumenata usvojila ili je u procesu usvajanja novih klimatskih akcionih planova.

Osim djelovanja na smanjenju vlastitih emisija CO2, Unija je odlučna potaknuti i druge države na klimatsku akciju u općem interesu. Planirane su carine na uvoz resursa dobivenih ispuštanjem CO2 o čemu smo već pisali. Europska unija također planira zabraniti uvoz proizvoda dobivenih krčenjem šuma i izdvojiti više sredstava za podršku zelenoj tranziciji zemalja u razvoju i nerazvijenih zemalja te ugraditi klimatske klauzule u potencijalne nove sporazume o slobodnoj trgovini sa vanjskim svijetom.

Upravo je to područje na kome će djelovati nova njemačka ministrica vanjskih poslova. Europsku uniju očekuju dugotrajne „borbe“ i sa stranim partnerima i sa državama članicama na postizanju kompromisa o pitanju klimatske akcije i odlučnijem djelovanju. I Unija će u tom poduhvatu trebati podršku jedne od najutjecajnijih država članica – Njemačke.

Na globalnom planu, najveći proizvođači uglja (Kina, Indija, Australija) se protive brzom prestanku korištenja uglja i čine tek neke korake u tom smjeru, poput odluke Kine da postane klimatski neutralna do 2060. i prestane financirati izgradnju elektrana na ugalj u inozemstvu već ove godine. Brazil se pod radikalnim desnim predsjednikom Jairom Bolsonarom opire prestanku uništavanja Amazona i tek je nedavno nakon međunarodnog pritiska i zaustavljanja pregovora o slobodnoj trgovini obećao zaustaviti ilegalnu sječu prašume.

Unutar Unije, sve države se načelno slažu sa klimatskom tranzicijom, ali se ne slažu u brzini. Posebno Poljska, koja se zalaže za sporije odbacivanje uglja. Dodatan problem predstavlja nedavna prijetnja Poljske kako će blokirari „Spremni za 55“europski klimatski plan ako Unija ne popusti u sporu o nezavisnosti pravosuđa u Poljskoj.

To je samo dio izazova sa kojima će se nova ministrica morati suočiti. Njemačka diplomacija fokusirat će se na koordinaciju i kompromis među državama članicama Europske unije, promicanje zelene energije, energetsku transformaciju, nove zelene trgovačke sporazume, zaustavljanje krčenja šuma, razvoj zelene budućnosti i pretvaranje deklaracija iz Glasgowa u obaveze i rokove.

Fokus definitivno neće biti Milorad Dodik, vječna kriza u Bosni i Hercegovini, ljudska prava u Srbiji, kosovsko-srpski sukobi ili nestabilnost u Crnoj Gori. Tim stvarima će se baviti nižerangirani diplomati. Nemamo razloga očekivati nikakvu novu pomoć od strane Njemačke, neke nove inicijative ili neko posebno naprezanje radi rješavanja postojećih problema, pogotovo u Bosni i Hercegovini.

Jedina novost koju mi ovdje možemo očekivati od nove njemačke ministrice vanjskih poslova je jača konfrontacija naših država s Njemačkom i Europskom unijom zbog sulude i samoubilačke ideje izgradnje novih termoelektrana na ugljen na Balkanu, dok čitav svijet odbacuje ugalj usljed klimatske krize s kojom se suočavamo. Annalena Baerbock neće doći u Bosnu i Hercegovinu i galamiti na nas jer se ne planiramo odreći uglja. Ali će staviti pritisak na tu činjenicu.

Balkanske države, uključujući Bosnu i Hercegovinu, su potpisale Pariški klimatski porazum, različite druge konvencije i sporazume, svojevoljno. I onda su taj potpis ostavile kao „mrtvo slovo na papiru“, ne čineći ništa da preuzete obaveze ispune. Odgovornost se najčešće završila formom potpisivanja.

Kao ilustraciju, iako se obavezala reformirati energetski sektor, Federacija BiH je gotovo pa jedina administracija u Europi u kojoj je nemoguće operateru mreže prodati struju iz vlastite male solarne elektrane. To u praksi znači da vlasnici objekata nemaju mnogo interesa postavljati solarne panele. Paneli bi samo podmirivali dio njihovih potreba preko dana, a višak struje bi poklanjali elektroprivredama. Po noći bi morali kupovati struju po istoj cijeni kao da i nemaju solarne panele koji po danu poklanjaju struju elektroprivredama.

Bosni i Hercegovini će od strane nove njemačke administracije biti suptilno poručivano u čemu je problem dok bude ostajala bez fondova, preporuka, podrški, investicija, grantova. Niko nama silom neće ništa nametati, ali će jasno biti vidljive posljedice zbog inzistiranja na nastavku kopanja uglja i proizvodnje struje iz uglja. Ako se ijedna država članica Europske unije bude zalagala da Unija prekine uvoz struje proizvedene iz uglja, bit će to Njemačka.

Mi danas možemo zamaštavati šta hoćemo, pričati o povijesti, pravdi, moralu, vrištati i čupati se za uši ako nam je baš želja, ali to neće promijeniti stvarnost. A u toj stvarnosti je klimatska tranzicija.

Njemačka se obavezala postati klimatski neutralna, to jeste ispuštati CO2 onoliko koliko ga i usisa iz atmosfere, za 24 godine, odbaciti upotrebu uglja za 9 godina, zabraniti motore s unutrašnjim izgaranjem i prestati proizvoditi energiju iz plina za 20 godina. Planirano je da za 9 godina obnovljivi izvori energije dostignu 80% od ukupno proizvedene energije.

To znači da će Njemačka, Europska unija, svijet, a sa njima i mi, za 10-ak godina počinjati živjeti u društvu bez automobila na benzin, dizel ili plin i u svijetu bez rudarenja uglja, svijetu zelene energije, zelene industrije i zelenog transporta. A to će samim time polako za nas počinjati značiti zabranu izvoza električne energije koja nije proizvedena iz obnovljivih izvora, zabranu prelaska granice sa automobilom koji ima motor sa unutrašnjim izgaranjem, carine na prljavu energiju i industriju, kazne, sankcije i pogotovo zabranu izvoza uglja i struje proizvedene iz uglja.


Dino Šakanović, Prometej.ba