Taman nakon što su se pojavile špekulacije o tome gdje je nestala hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović budući da se još od Polnoćke nije pojavljivala u javnosti, mediji su jutros prenijeli informaciju da će predsjednica sutra posjetiti turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. Na zvaničnoj stranici ureda predsjednice najavljeno je da će se ona sa turskim kolegom sastati sutra u 16:00 sati, ali nije precizirano o čemu će se razgovarati.

Bit će to njena prva službena ovogodišnja posjeta drugoj državi, a mnogi će, na prvi pogled, zaključiti da se radi o iznenadnom i pomalo neobičnom izboru države s obzirom da posjeta dolazi u trenutku kada hrvatsko društvo razdiru brojni unutrašnji i vanjski problemi: od nezaposlenosti, niskih plata, nepodnošljivo visokih nameta, ovrha, masovnog odlaska mladih ljudi, jačanja ustaštva, pa sve do međugraničnog spora sa Slovencima u Piranskom zalivu kojem se ne nazire kraj.

No, za Dragana Čovića i bosanskohercegovački HDZ predstojeća posjeta Turskoj mogla bi biti pun pogodak(!) za njih. Predsjednica dolazi u pravi čas i na pravo mjesto jer će cilj Kolindinog diplomatskog pohoda na Ankaru navodno biti da Erdogan izvrši pritisak na svog ‘brata’ Bakira Izetbegovića kako bi SDA podržala HDZ-ov prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH prije raspisivanja opštih izbora u narednom oktobru. Ipak, politička računica u ovom slučaju je izuzetno zamršena da bi se u ovom trenutku razaznalo da li će njena misija zaista biti uspješna.

Ako se medijski napisi pokažu tačnim, onda je jasno da se predsjednica ne želi baviti hroničnim problemima u vlastitoj državi, već je odlučila okrenuti svoje političke prioritete u novoj godini sa ciljem spašavanja bh. Hrvata od njihove najveće ‘noćne more’, a to je da im Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Zbog čega bi se odlučila na ovako radikalan potez odlaskom na noge Erdoganu? Odgovor možda leži u tome da se time dodvori krajnje nacionalističkom dijelu hrvatskog HDZ-a koji je sve glasniji, a možda i da time pošalje jasnu poruku Hrvatima u BiH kako ih zvanična politika Zagreba nije zaboravila.

Erdogan je svjestan da, ako prihvati eventualnu Kolindinu inicijativu i interveniše kod Izetbegovića, na kocku stavlja strateško savezništvo njegove AKP partije sa ovdašnjom SDA budući da bi potonja vrlo lako mogla odbiti takav prijedlog, bez obzira što on dolazi iz Ankare. Time bi usijano kvazi ‘bratstvo i jedinstvo’ Bošnjaka i Turaka zbog HDZ-ovog prijedloga Izbornog zakona doživilo hladan tuš i naglo otriježnjenje. S druge strane, prihvatanjem HDZ-ovog prijedloga Izbornog zakona zarad prijateljstva s Erdoganom, Bakir Izetbegović bi kompletnu SDA stavio u izuzetno nezgodnu situaciju jer bi u očima bošnjačke javnosti i glasača to značilo kapitulaciju pred politikom HDZ-a. Zato, postavlja se pitanje:Šta je Bakiru preče, bratstvo s Turcima ili Izborni zakon BiH?

(Edin Redžić)