Dok Bakir Izetbegović, formalni šef SDA, hrani ribice po Turskoj, dotle Sebija Izetbegović, gospodarica autonomne pokrajine KCUS, uvodi medijski mrak u BiH. Tako izgleda rezime protekla dva dana na političkom nebu BiH.

Prisjetimo se nekih, ako je moguće zapamtiti sve direktive Sebije Izetbegović, koja neumorno, manirom državne domaćice, posprema sve što joj pod ruku dođe. Pospremila je: oko 40 ljekara sa KCUS-a, predsjednika sindikata Suada Rožajca, dekanesu Medicinskog fakulteta Almiru Hadžović-Džuvo, pacijente sa onkologije, ljekarsku komoru. Uštedjela je i na osnovnim bolničkim materijalima, sanirala rasipanja preko grla pacijenata. Ušla je u Savjet za nauku UNSA sa samo jednim ciljem – pospremiti! Razumijete već, neće stati dok ne pospremi sve.

A nakon pospremanja po KCUS-u, koji pripada trima kantonima i cijeloj Federaciji, na red je došla i vlastita medijska slika. Prvo je Sebija Izetbegović dala veliki intervju za Stav, turski desničarski magazin intimno blizak organima SDA, nakon kojeg nije bilo nikakve dvojbe. Jedini zaključak koji o njoj može postojati nakon čitanja tog članka jeste: Sebija Izetbegović je najuspješnija Bošnjakinja u posljednjih stotinu godina!

No, Stav ne čita niko osim pojava poput braće Zahiragić, pa je Sebija Izetbegović dala intervju za državnu televiziju BHT. A zatim je taj intervju glavna politička urednica, Sebija Izetbegović, povukla rukom uredništva pod patronatom Marija Vrankića, direktora BHT, iz programske sheme. Velom tajne je obavijeno šta se desilo. Da li je profesorica Sebija Izetbegović odlučila odbiti autorizaciju, ili se naknadno sjetila šta je pričala, pa pokajnički po uređivačkoj politici udarila, vjerovatno nikad nećemo saznati, jer se rukovodstvo BHRT oglasilo tako što nije reklo ništa, osim da nisu u mogućnosti emitirati. U svakom slučaju, intervju je sniman, što znači da novinari nisu mogli dopisati izjave. Također, intervju je očito bio gotov, jer su najave danima kružile okolo. Sve upućuje na zdrav i vjerovatan zaključak, Prva dama je povukla cenzorski potez, a BHT je zbunjeno dao nemuštu izjavu.

Odličan je to potez. Zbunjujuća situacija u kojoj godinama niti jedan jedini čovjek, niti jedan internet komentator, niti jedan profesor, akademik i vjerski lider nije glasao za SDA, niti izustio da je glasao za njih, donosila je pitanje ko to onda glasa, ko je desnica, i ko se u ovoj zemlji pita i odgovoran je barem za nešto? Sebija Izetbegović je likom i djelom odagnala zbunjenost i potvrdila da se miješa u uređivačku politiku Javnog servisa, koji to nije, osim kada treba tražiti novac od građana za pretplatu. Konačno, neko radi i ne krije. Rad, u ovom slučaju, odnosi se na ovladavanje medijskim prostorom i ekskluzivna prava na stvaranje medijske slike o samoj sebi – po uzoru na totalitarne režime.

Nasuprot takvih praksi stoje medijske slobode. Umjesto klišea o medijskoj slobodi, pogledajmo šta je o tome, svega tri dana ranije, rekla Semiha Borovac, ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH i članica SDA. Ministrica Borovac zaključuje: Očekujemo konkretne zaključke i izradu, eventualno, akcionog plana koji će konkretizirati aktivnosti nadležnih institucija u cilj poboljšanja stanja slobode govora i medijskih sloboda u BiH. Izjava dolazi nakon što je Vijeće ministara, kojim predsjedava još jedan SDA član, Denis Zvizdić, usvojilo Izvještaj Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH o slobodi govora i stanju medijskih sloboda u BiH Semihe Borovac. Stanje se razjasnilo za 24 sata.

Postoji još jedan katarzičan momenat. Ljevica i intelektualci nisu ludički izmišljali bajke o cenzuri koja vlada ovim društvom. Potez Sebije Izetbegović potvrdio je njihove stavove o društvu koje svakim danom sve dublje tone u medijski mrak, kojim vladaju režimski urednici, novinari i političke partije, ogromnom većinom nacionalističke orijentacije. I kada se u takvom društvu medijskim slobodama bavi SDA, tada dolazimo u situaciju da te kadija tuži, potom sudi, i o tome sam izvještava.


Erdoganski maniri

Prva dama Bakira Izetbegovića, izložbenog političara koji ovih dana vodi čudnu predizbornu politiku po Turskoj kandidujući Aliju Izetbegovića kroz niz serijala o njemu, njeguje erdoganske manire i poglede na medije.

Erdogan je u proteklih godinu i kusur dana zatvorio trocifren broj novinara, nekoliko desetina novinskih kuća, radio postaja itd. Erdogan, osim što je pohapsio skoro sve koji su dio opozicije, hapsio je i one koji su pisali o ratu protiv Kurda. Ni tu se nije zadovoljio, medijski istupi su uniformisani i svi govore istu stvar o pokušaju vojnog udara i herojstvu sultana Erdogana. No, i takvo što je bilo nedovoljno Erdoganu, pa je uhapšen i Murat Çelikkan, čija je krivica u tome što je potpisao pismo za oslobađanje uhapšenih novinara i gušenje medijske slobode.

Sebija Izetbegović živi ono što Bakir Izetbegović sanja. Sultanskom rukom naredbuje KCUS-om, a pismenim fermanima, po pisanju privatnih medija, dokida emisije na Javnom servisu.


Nacistička terminologija

Sebija Izetbegović snajperskom preciznošću pogađa zacrtane mete. Bez promašaja, svaka njena zamisao došla je do svog realizatorskog kraja. No, počev od ismijavanja ekavice novinarke Al Jazeere, preko svakog drugog istupa, Sebija Izetbegović pokazuje da nije žena od riječi, nego od djela. A riječi mogu donijeti istinu, zato ih treba izbjegavati.

Tako u najavi najslavnijeg neobjavljenog intervju u bošnjačkoj historiji, generalna direktorica KCUS-a izjavljuje sljedeće: A gdje su otišli ljekari? Dva kilometra daleko od Kliničkog centra. Nisu oni otišli nigdje. Oni su samo prešli u drugo agregatno stanje.

Ko ne zna govoriti, taj treba da uči od drugih, propagandnih majstora i, sasvim slučajno, vladara smrti u nacističkim logorima. Britki, menadžerski okretni i precizni, operirali su jednakom terminologijom agregatnih stanja. Nije, dakle, Sebija Izetbegović, jedina koja ljude vidi kao agregatne oblike bez mase, koje treba izoblikovati tako da liče na prave ljude.

Potrefilo se da dinastiji Izetbegović i SDA stranci ne treba nikakav neprijatelj, a kojeg oni iznova vide u svemu što ne misli poput centrale SDA, jer sami su sebi dovoljni. Otme se njihovim jezicima tako da sami kažu najpogubnije stvari. Narodni rečeno: hoće jezik pravo. Tako Bakir Izetbegović govori, pored amaneta i svakojakih izjavica, o borcima uzdignute glave, Skaka govori o pobjedi nad antifašizmom, a Sebija Izetbegović koristi terminologiju obezljuđivanja, tako uklopivu u nacističku vizuru svijeta, specifičnu u toj mjeri da se malo kome omakne da je ponovi, ali se i to desi kad totalitarno vladaš, pa ti govor počne pratiti nazore.

Suad Beganović, Prometej.ba