''Noćna poezija'' otkrivanje je ljubavi u stihotvornom putovanju nakraj noći, poetsko otkriće istine da ljubav - bilo kada da nam se dogodi - zbog iznenadne i snažne preplavljenosti bića potpunom radosti, na koncu (uvijek) dolazi prekasno. Sa tom jedva podnosivom sviješću, pjesnik u postupku osobnog poetskog ispovijedanja s noći na zoru izabire sekundu kao elementarnu mjernu jedinicu vremena u koju bi - dok zora ne zarudi - da sažme samu esenciju doživljaja: obnavljajući ga, produžujući i potvrđujući kao čistu ljubav. Posljedično - a nasuprot osjetilnoj prirodi noći i zato naizgled neočekivano - putenost u ovim noćnim stihovima ne izvire iz ognja sirove strasti; ona tek proviruje kao žudnja tijela, naslućuje kao tjelesni izraz apsolutnog duha ljubavne čežnje. Danak je to - držim - onoj kulturi odgoja u kojoj putenost skrivena je iza velova 'uskih sokaka sa bijelim rešetkama'; otvara se i pokazuje posredno - simboličkim jezikom osnovnih elemenata prirode, s tim što vatra nije raspirujuća strast nego tek metafora za neugasivu čežnju.

Uza svaku pjesmu u ovoj knjižici ide i crtež, ilustracija kao druga strana istog, jedinstvenog umjetničkog postupka: riječ se ostvaruje tražeći crtu ili boju, potez olovkom ili kistom, a crtež upotpunjuje i dovršava verse. Likovi ljubavnika - prikazani pojedinačno ili skupa - puke su konture iscrtane iz bazične slikarske tehnike: ulaze i prolaze jedno kroz drugo, prvo biva drugim, razdvajaju se, prate i stapaju jedno kao drugo, kao riječ i boja, crtež i stih... zgotovljen umjetnički čin.

Po riječima samog autora ova je knjiga poezije priređena u formatu taman "za (tvoj) sto pored kreveta", zahvalna je za čitanje i lagana za držanje. "Osim toga, nije grijeh zažmiriti i osjećati se zanosno".

Autor: Zoran Ljubičić, Prometej.ba