Bakir Izetbegović mogao bi ući u povijest kao državnik koji je napisao najveći broj srceparajućih pisama evropskim institucijama. Poslije svake krize za koju je odgovoran i sam, ali kulminira odlukama diktatorskog vlastodršca Milorada Dodika, Bakir Izetbegović napiše novo pismo u kojem se tuži evropskim roditeljima što ga istukao zločesti brat Milorad Dodik. Brat po službi, drug po kafani gdje potpisuju dokumente MMF-a, i vječiti pobjednik u borbama protiv Bakira Izetbegovića, Milorad Dodik se pokazao kao vrsni profesionalac destrukcije BiH. Advokat državnorazvodnih parnica koje ne gubi.

Stvari (ni)su očekivane. Milorad Dodik nije omiljena figura u očima EU i Zapada. Službovanje Putinu, militantna retorika koju zapadne diplomate ne vole i kriminalno zaleđe diskvalifikuju ga kao sugovornika. Gledano tako, Milorad Dodik bi trebao biti lagan protivnik u političkom ringu koji nadgleda EU. Pa ipak, ni Bakir Izetbegović nije gost zapadnih diplomata, njegovo ime ne znači ništa u tom svijetu, a posljednji sastanak sa nekim bitnijim predstavnikom Evrope desio se davno. Angela Merkel nije uzela za shodno da razgovara sa njim, što je poruka o političkoj nebitnosti. Tihi islamizam koji potencira Bakir Izetbegović i njegova politička nezrelost dovele su ga na marginu organizacije koja je Bosni i Hercegovini najbitnija, a to je Evropska unija. Situaciju je iskoristio Dragan Čović koji pokušava poručiti EU da je on najbolji partner, što uzimajući sve u obzir, nije netačna poruka. Svakako, ona više govori o nekvalitetu preostale dvojice.

Bakir Izetbegović simptomatičan je primjer, nimalo nov u historiji. Baš kako su sinovi državnika razbaštinjavali države, a podobni kadrovi uništavali sistem, o čemu svjedoči i slučaj Jugoslavije i razmažene oficirske djece, tako i Bakir Izetbegović moguće ne razumije težinu situacije u kojoj se nalazi BiH, ili vjerovatnije, nije sposoban da tu težinu iznese na svojim plećima.

Preostaje kuknjava. Bakir Izetbegović svoju enormnu političku nemoć pred Miloradom Dodikom pokušava suptilno prebaciti na teret strancima pišući pisma i prikrivajući vlastitu nemoć da se nosi sa problemima. U posljednjih godinu dana skoro oko svakog bitnijeg problema Bakir Izetbegović se obraćao PIC-u, OHR-u i apelovao na batinu Evropske unije. Time bi se odgovornost podijelila, a šutnja EU bi se poslije po stranačkim minderima i medijima predstavljala kao urota EU i svijeta protiv Bošnjaka. To je oprobani recept poslije kojeg će svu gorčinu pokusati samo i isključivo Bošnjaci. Naime, esdeaovski spin majstori niti najmanje neće naštetiti zemljama PIC-a, ali hoće Bosni i Hercegovini, kao i Bošnjacima porukom da sami ne mogu uraditi ništa.

I u tom slučaju historija može poslužiti kao učiteljica. Narodi koji nisu sposobni pronaći modus za djelovanje će završiti kao marginalizirano i zaboravljeno geto u evropskom društvu. To je već vidljivo, Srbija je bitniji i primamljiviji partner Evropskoj uniji, ali i Turskoj koja važi za prijatelja Bošnjaka i BiH. Međutim, ekonomija pokazuje stvarna drugovanja Srbije i Turske. Isti pokazatelji pokazuju kako Srbija ekonomski gravitira u njemačkoj sferi utjecaja. Krajni rezultat će biti BiH kao crna rupa koja nema ekonomski šta ponuditi, pa time gubi i svaku političku moć.

U svemu tome ne postoji Bakir Izetbegović čak ni kao usputni partner. Ne postoji ni Dodik Milorad, gospodar života u Republici Srpskoj. Sa nedavnog samita u Trstu BiH je donijela mrvice. Ako znamo koliko je EU ulagala ranije možemo vidjeti i smanjen interes za BiH. Stoga je legitimno pitanje kakav je interes Zapada i Rusije za Bakirova pisamca kojima obasipa PIC svakih nekoliko mjeseci.

Sve što Bakir Izetbegović može ponuditi glasačima i Bošnjacima je nova doza radikalizma i političkog bezumlja. Izetbegović će kratkoročno spašavati svoju poziciju ideološkim pitanjima i skretanjima s opasnom posljedicom da Bošnjake označi kao društvo koje skreće u islamizam. Zapravo, taj izgledni scenarij kao da je pisala velikosrpska agentura kojoj bi islamistički označeni Bošnjaci došli kao as i argument kojim bi opravdavali i prošle zločine. Takvi pokušaji već postoje i nisu naročito uspješni, ali se niko nije tako velikodušno ponudio da im pomogne u tome sa bošnjačke strane kao politička neznalica Bakir Izetbegović.

(Suad Beganović, Prometej.ba)