Kineski ambasador pri Ujedinjenim nacijama, Zhang Jun, na kritike upućene na adresu Kineske komunističke partije (KKP) od strane američke predstavnice pri UN-u, citiram, “zbog odluka KKP da sakrije porijeklo koronavirusa, umanji njegovu opasnost i suzbije naučnu saradnju”, odgovorio je da su “Sjedinjene Američke Države već stvorile dovoljno nevolja za cijeli svijet”. Zatim, na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, podršku kineskom kolegi odmah je pružio i predstavnik još jedne autokratske države, Rusije, koji je kritikovao optužbe američke predstavnice. Ono što se itekako može primijetiti u čitavom ovom diplomatskom okršaju, svakako je i to da je ogromna većina članica UN-a brže-bolje ili ostala suzdržana ili, uz iskazanu podršku Kini, uputila protestnu notu SAD-u zbog njihovih “neutemeljenih optužbi”. Ako se pitate zašto UN, kao organizacija, ne želi skupa sa SAD jasno osuditi Kinu zbog namjernih propusta oko koronavirusa, odgovor je vrlo jednostavan – Kina danas nedvojbeno ima ogroman utjecaj na međunarodne organizacije i taj njihov utjecaj postepeno i pažljivo raste.

Ova, za mnoge teško prihvatljiva činjenica, postala je i više nego evidentna ove godine, prvenstveno zahvaljujući kineskom utjecaju na Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) koja je upala u žižu javnosti zbog katastrofalnih reakcija na izbijanje, a zatim i globalnu pandemiju koronavirusa. No, WHO je samo vrh ledenjaka ovog kineskog utjecaja na UN. U zadnjih par godina, KKP se sistematski pozicionirala na nekolicinu ključnih mjesta agencija pri UN-u.

U aprilu ove godine, Kina je postavljena u vrlo utjecajan UN-ov Ured za ljudska prava. Imajući u vidu činjenicu da i u trenutku dok ovo čitate KKP doslovno vrši genocid nad Ujgurima u brojnim koncentracionim logorima širom Kine, imenovanje Kine u jedan ovakav Ured pri UN-u je ništa manje do svjesno strateško pozicioniranje u cilju kontrole informacija o dešavanjima u Kini. Tu, međutim, nije kraj odnosa UN-a i Kine oko pitanja Ureda za ljudska prava. Postoje konkretne i utemeljene optužbe koje je jedna UN-ova zviždačica javno iznijela, optužbe u kojima se navodi da UN-ov Ured za ljudska prava Kini redovno prijevremeno dostavlja imena disidenata koji planiraju prisustvovati sastancima te organizacije. KKP dalje koristi ove dostavljene liste kako bi se sva “sporna” imena uredno ušutkala i odstranila sa nadolazećih sastanaka Ureda.

Kina trenutno predvodi 4 od 15 UN-ovih agencija. Qu Dongyu, bivši zamjenik ministra za poljoprivredu Kine, trenutno je na čelu UN-ove Organizacije za prehranu i poljoprivredu. Na prvu, potpuno nevažna opaska i očekivano da jedan iskusni bivši dužnosnik jedne države preuzme birokratsku poziciju u UN-u, no vrlo važno je napomenuti i to da su ova Organizacija i Kina 2016. godine proširili svoju saradnju, citiram, “u cilju poticanja inovacija, sinergije, komplementarnosti u skladu sa kineskim projektom Ekonomskog pojasa puta svile”. Ovaj projekat, uz pomoć kojeg KKP preuzima resurse iz zemalja u razvoju i vodi ih u bezizlazne kreditne zamke kojima potom čak opravdava preuzimanje njihovih teritorija pod svoju jurisdikciju, već godinama unazad se užurbano provodi u djelo. Taj projekat nije zaobišao ni BiH. O tome sam opširnije pisao na ovom linku. Potpuno je (ne)jasno zašto je jedna Organizacija za prehranu i poljoprivredu pri UN-u podržala jedan ovakav projekat.

Međutim, ovo je samo jedna UN-ova agencija. Zhao Houlin je na čelu UN-ove Međunarodne telekomunikacijske unije. Zhao je svoju poziciju redovno koristio da promovira 5G telekomunikacijsku opremu koju proizvodi Huawei (kineska kompanija u rukama KKP, kompanija koja sada zvanično predstavlja prijetnju po nacionalnu sigurnost SAD). Liu Zhenmin je šef Odjela za ekonomska i socijalna pitanja UN-a, Odjela koji bi se navodno trebao baviti pitanjima poput klimatskih promjena i društvene jednakosti. Ovo je još jedan u nizu apsurda za koje se vežu odnosi između Kine i UN-a, imajući u vidu da je upravo Kina država koja ima najveće stepene emisije štetnih gasova i u samom je vrhu liste zemalja sa najvećom stopom ekonomske nejednakosti. Tu je još i Fang Liu koja predvodi UN-ovu Organizaciju međunarodnog civilnog zrakoplovstva. Ova Organizacija je početkom ove godine namjerno sprječavala dijeljenje informacija o koronavirusu sa Republikom Kinom (Tajvanom).

Problem utjecaja KKP na međunarodne organizacije nije samo limitiran na UN. Prošlog mjeseca, Duan Jielong je izabran za sudiju Međunarodnog pomorskog suda, Suda zaduženog za nadzor pomorskih sporova. On je drugi kineski sudija ovog Suda, bez obzira na to što je predviđeno da on ima 21 sudiju iz 21 različite države. Izbor drugog kineskog sudije je izazvao ogromne proteste, ponovno, samo SAD-a. Imajući u vidu da je jedan od glavnih političkih i ekonomskih fokusa KKP rješavanje nevjerovatno kompleksne situacije u izrazito dragocjenom Južnom kineskom moru kojeg KKP smatra potpuno svojim vlasništvom, vrlo lako je za zaključiti zašto (vrlo bitno za napomenuti – potpuno nelegalno) postepeno postavljaju dodatne sudije u ovoj međunarodnoj organizaciji.

KKP je provela desetljeća postepeno povećavajući svoj utjecaj u UN-u i ostalim za njih relevantnim međunarodnim organizacijama. Uz pomoć Ekonomskog pojasa puta svile, godinama unazad doslovno kupuju zemlje u razvoju, nudeći im novac i financijsku “podršku” - poput otpisa njihovih dugova. U zamjenu za ovo, te države pružaju podršku Kini na međunarodnoj sceni. Možda i najbolji primjer ovoga je Mađarska, država u kojoj je posljednje spomenuti infiltrator KKP u međunarodne organizacije, Duan Jielong, bio kineski ambasador. Do 2017. godine, Kina je u Mađarsku uložila preko 4 milijarde dolara, a te iste godine je Mađarska zauzvrat spriječila EU da doda svoj potpis na protestno pismo o mučenju uhapšenih advokata, a koje je bilo adresirano upravo na adresu KKP. Čak je i mađarski predsjednik Viktor Orban proteklih godina u više navrata u svojim javnim nastupima podsjećao sve da Mađarska dobija veću pomoć od Kine nego od EU. No, da Mađarska nije jedina država članica EU u kojoj je Kina učvrstila svoj utjecaj, svjedoči i činjenica da je nedavno u Dubrovniku, i to pred američkim državnim tajnikom Mikeom Pompeom, Republika Hrvatska, u kojoj Kina gradi Pelješki most, odbila potpisati zajedničku deklaraciju s SAD-om o sigurnosti korištenja 5G mreže usmjerenu protiv kineskog Huaweija, već se obavezala da će zauzeti stav kao i još jedan veliki ekonomski partner Kine u EU – Italija, te samo primiti na znanje američke sugestije o "štetnosti" korištenja kineske tehnologije.

Damir Omerbegović