S odlukom američkog predsjednika Trumpa o priznavanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela, stari san većine Izraelaca se za bitan korak približio svom ostvarenju. „Ujedinili smo Jeruzalem, podijeljeni glavni grad Izraela. Vratili smo se na svoja sveta mjesta, kako se nikada više ne bismo od njih odvojili“, još 7. lipnja 1967. je govorio legendarni ministar obrane Izraela Moshe Dajan. Pod njegovim vodstvom su izraelske trupe u šestodnevnom ratu osvojile istočni dio grada i kasnije ga anektirale od Jordana – s čvrstom namjerom da tamo ostanu.

Ova aneksija do dan danas nije međunarodno priznata. S Trumpovom nedavnom odlukom SAD su napustile konsenzus međunarodne zajednice po tom pitanju. Od UN-ovog plana o podjeli, koji je Palestinu 1947. trebao podijeliti u jednu državu za Arape i drugu za Židove, Jeruzalem vrijedi kao – državnopravnom terminologijom rečeno - Corpus Separatum, dakle kao teritorij odvojen od okolice grada pod posebnom upravom. Konačni status grada bi se trebao razjasniti tek nakon mirovnih pregovora između Izraela i Palestinaca.

Premijer Benjamin Netanjahu argumentira pravo Izraela na Jeruzalem 3000 godina starom židovskom poviješću. Bar u jednom ima pravo: tko god se bavi sadašnjim konfliktima oko ovog grada, mora se opširno pozabaviti i njegovom poviješću. Iako Jeruzalem izvorno znači „Ir shalom“, grad mira – mir je u protekla tri tisućljeća rijetko vladao u ovom gradu: 118 puta su različite vojske vodile bitku za ovaj grad ili u njemu, 44 puta je grad bio osvajan, 23 puta opsjedan. Ovdje su 1000 godina vladali Židovi, 400 godina kršćani, 1300 godina muslimani. Za sve tri monoteističke svjetske religije je ovaj grad svet: za Židove je Jeruzalem Cion, centar židovske religioznosti; za muslimane Al Quds, Svetinja; za kršćane grad pasije i smrti Isusove.


U starom dijelu grada Jeruzalema povijest je opipljiva kao nigdje drugdje u svijetu

Nigdje drugdje se povijest tako intenzivno ne komprimira kao u starom dijelu Jeruzalema, koji se proteže na površini od svega jednog kvadratnog kilometra i koji je omeđen gradskim zidinama iz 16. stoljeća. Četiri ovdašnje četvrti, muslimanska, kršćanska, židovska i armenska podsjećaju na vremena kada su te grupe još uvijek živjele strogo odvojene jedne od drugih. No ni dan danas nema mnogo kontakta i razmjene među ovim četvrtima.

Priča počinje s kraljem Davidom prije 3000 godina, koji je Jeruzalem osvojio i proglasio glavnim gradom prve židovske države. Njegov sin, kralj Salomon, podigao je prvi hram, koji je kasnije uništen, baš kao i drugi hram. Ostaci zapadnog potpornog zida antiknog platoa hrama danas čine Zid plača.

Brdo hrama, oko kojega danas tinjaju mnogi konflikti i nesuglasice, za muslimane je „Al Haram al Sharif – Plemenito svetište“. Prema muslimanskoj predaji je ovdje prorok Muhamed uzašao na nebo. Na Brdu hrama stoji pored Kupole na stijeni džamija Al-Aqsa, poslije Meke i Medine treća najvažnija džamija u islamu.

Godine 1099. su kršćanski križari osvojili Jeruzalem. Nedavno renovirana Bazilika svetog groba, koja stoji na mjestu za koje se vjeruje da je na njemu razapet Isus, jedno je od najvažnijih svetišta kršćanstva. No već 1187. sultan Saladin je ponovno uspješno protjerao križare iz grada koji su oni smatrali centrom svijeta.


Izrael stvara uvjete za priznavanje Jeruzalema kao „vječnog i nepodijeljenog“ grada

Prije skoro točno 100 godina britanske trupe osvajaju Jeruzalem. Nakon Prvog svjetskog rata London od Lige naroda, prethodnika UN-a, dobiva mandat za Palestinu. Britanci su trebali organizirati osnivanje židovske države. No tek što je 1948. formalno osnovana država Izrael, još u noći osnivanja države trupe iz Egipta, Saudijske Arabije, Jordana, Libanona, Iraka i Sirije su napale Izrael. Palestinski rat, nazvan još i izraelski rat za nezavisnost, okončan je primirjem 1949. Za iscrtavanje granica je korištena zelena tinta, zbog čega je za nove vanjske granice Izraela ostao uobičajen naziv Zelena linija. Ta Zelena linija se od strane Palestinaca i dan danas smatra graničnom linijom njihove buduće države.

No Izraelci više ne priznaju Zelenu liniju kao granicu, pozivajući se na šestodnevni rat iz lipnja 1967. Dotada je zapadni dio grada bio pod izraelskom kontrolom, a istočni Jeruzalem, uključivo sa židovskom četvrti i sa Zidom plača, te sa zemljom zapadno od rijeke Jordan, bio je pod kontrolom Jordana. Godine 1967. Dajan osvaja istočni dio Jeruzalema i daje svoju poznatu izjavu o ujedinjenju Jeruzalema.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća su oba dijela grada zakonski spojena i Jeruzalem je proglašen „vječnim i nedjeljivim glavnim gradom“ Izraela. Predsjednik države, Knesset (parlament) i premijer imaju svoje sjedište u Jeruzalemu. Kako dosada nijedna država nije priznala ovo zaposjedanje i aneksiju Jeruzalema, strane ambasade imaju sjedišta u Tel Avivu. Samo kratkotrajno je 16 ambasada imalo sjedište u Jeruzalemu, no iste su ubrzo premještene. I Vijeće sigurnosti UN-a traži povlačenje Izraela iz istočnog Jeruzalema.


Jordan se brine za islamska svetišta

Do danas je Jordan čuvar islamskih svetišta u arapskom dijelu istočnog Jeruzalema. Plato Brda hrama s dvjema džamijama pod upravom je jednog muslimanskog vakufa. Zbog toga se Jordan i angažira tako intenzivno u aktualnom sporu oko Jeruzalema. Kralj Abdullah je u studenom boravio čitav tjedan dana u Washingtonu i pokušavao spriječiti Trumpovu odluku.

Palestinci su nakon sporazuma u Oslu 1993. vidjeli priliku da dobiju vlastitu državu. U Abu Disu, gradu istočno od Jeruzalema, su tada počeli s izgradnjom parlamenta. Danas su od tog parlamenta preostale samo ruševine. Da se pod američkim predsjednikom Trumpom situacija neće promijeniti nabolje, bilo je jasno već s njegovim izbornim obećanjima.

Treba reći i kako je Izrael proteklih godina u i oko Jeruzalema već stvorio pretpostavke za takvu Trumpovu odluku. U istočnom dijelu Jeruzalema već godinama se ne izdaju građevinske dozvole. Zbog toga rastu cijene stanova i time su mnogi Palestinci prisiljeni iseliti u jeftinije četvrti na rubu grada ili u Transjordaniji.

Za to vrijeme Izrael je konstantno gradio nova naselja na palestinskom teritoriju. Danas se od Gila na jugu do Piskaz Zeeva i Neveh Yaakova na sjeveru proteže prsten židovskih stambenih četvrti oko istočnog dijela grada. S onu stranu tzv. Zelene linije u istočnom Jeruzalemu trenutno živi već 200.000 Židova pored 270.000 Palestinaca. Udio ultrareligioznih Židova u gradu je prema procjenama narastao na 20%. To je potpuno promijenilo atmosferu u metropoli. Najekstremniji ultraortodoksni Židovi se okupljaju u samoprozvanoj „Jeruzalemskoj frakciji“.

Prema se Amerikanci i dalje izjašnjavaju otvorenima za rješenje s dvije države, za Palestince s Trumpovom odlukom zacijelo propada san kojega je nekoć formulirao Nabil Shaath, savjetnik predsjednika Mahmouda Abbasa: dvije države, dva glavna grada i dva Jeruzalema – istočni Jeruzalem kao glavni grad Palestinaca i zapadni Jeruzalem kao glavni grad Izraelaca.

Autorica: Alexandra Föderl-Schmid, Süddeutsche Zeitung

Preveo: Marijan Oršolić, Prometej.ba