Sarajevo, glavni grad, nekada jedinstven simbol i primjer multikulturalnosti i multireligioznosti, svakim danom tone u dubiozu zbog novog-starog, ali sve više izražajnijeg i dominantnijeg, oblika funkcionisanja i ponašanja društva u svim sferama. Novi poredak hara Kantonom Sarajevo, kojeg kreiraju i propagiraju „veliki Bošnjaci“, a to su oni čiji patriotizam egzistira u simbiozi sa Islamom, a koji takvu simbiozu fanatično veličaju.

Pomenuta simbioza pretežno je sačinjenja od sljedećeg:

- boravka u inostranstvu za vrijeme ratnih vremena, zaklinjanja i citaranja onih koja su za vrijeme rata aktivno doprinosili odbrani vireći iz trezora ili podruma, zaborava Mirka Pejanovića, Mire Lazovića, Jovana Divjaka, Stjepana Šibera, Bogića Bogičevića, Tatjane Ljujić-Mijatović, Dragana Vikića,

- predstavljanja naroda kao vjerske grupe,

- napuštanja radnih obaveza za vrijeme džume i nepovratak istih na posao petkom poslije završetka pomenute,

- pokušaja preuzimanja sarajevskog univerziteta u cilju kreiranja mahalskog univerziteta za mlade podobne Bošnjake, koji svakim danom skupljaju poene za bolji položaj u stranci gurajući se bliže hodži u džamiji i veličanju velikog vođe, te od konstantne priče o ratu zbog koje sam i ja primoran da ovo napišem u njihovom stilu i jeziku koji je njima bliži, a sve u cilju međusobnog razumijevanja.


STUDENTI, KOLEGE, ZAŠTO NIJEMO ŠUTITE?

Kao student Pravnog fakulteta u Sarajevu, student Univerziteta u Sarajevu, ogorčen sam aktivnim neučešćem mojih kolega za bolje obrazovanje, za univerzitet evropskog ranga, za borbu protiv predrasuda, za prihvatanje drugih i drugačijih, ZA EVROPSKOG GRAĐANINA!

Šta će se desiti ako se ostvari moj najveći strah, oformljavanje nove funkcije u studentskim organizacijama u Kantonu Sarajevo i to STUDENTSKI MUFTIJA, koji će u saradnji sa svojim podređenim biti ovlašten od strane Vlade, stranke i Univerziteta da vodi evidenciju o tome ko od studenata izjašnjenih kao Bošnjaci posjećuje vjerske objekte i doprinosi razvoju takve filozofije života u cjelosti. Također, biće ovlašten i da sprovodi određenu sankciju usmjerenu prema studentima koji ne ispunjavaju određene zadatke koji će biti definisani u novom pravilniku studiranja. Da li ćete se osvijestiti i shvatiti šta je krajnji cilj ovakve propagande, ideologije, ali nažalost i filozofije života u cjelini, kada 50% ocjena iz nastavnih predmeta počne zavisiti od kvaliteta vaše molitve i izvršavanju vjerskih obaveza, a o kriteriju za obnašanje određenih javnih funkcija je suvišno i pominjati? Sjećate li se kada je posljednji put organizovan značajan kulturni događaj ili neka akcija u bilo kojoj sferi, a da su je studenti u značajnijem broju predvodili i na taj način predstavili sebe i našu bosansku zemlju u što boljem svijetlu? (Naravno, ne uzimajte u obzir skupove, manifestacije, događaje podržane i afirmisane od strane bošnjačko-muslimanskih prvaka). Kolege, zar obrazovanje ne treba da bude nezavisno, samostalno, a mi studenti pokretačka i univerzalna snaga ovoga društva za bolje sutra u svakom segmentu, zar vjera, opredjeljenje i religijski svjetonazor ne trebaju da budu sakriveni i ono o čemu će se pričati u najintimnijim razgovorima i odnosima sa najbližima?

Svim srcem želim i nadam se da ćete shvatiti značaj ove tematike, te u što skorije vrijeme krenuti u spas onoga što još nije pokoreno od našeg obrazovanja (prvenstveno uvesti neposredan izbor rukovodstva u Studentskom parlamentu UNSA), a samim tim i naše budućnosti.

Faris Halak, student Pravnog fakulteta u Sarajevu

Prometej.ba