Na današnji dan, 2. svibnja 1992. godine službeno je počeo rat u Sarajevu. JNA, kojom su rukovodili velikosrpski ideolozi, pokušala je zauzeti najvažnije institucije u gradu, a samim time i grad. Teritorijalna obrana uspješno se oduprijela napadačima. Ovaj događaj bio je uvod u opsadu grada koja je trajala gotovo tisuću i pol dana. Ubijena je 11 541 osoba. Povodom ovog događaja, donosimo jednu priču fra Ljube Lucića o stvarnom događaju iz ljeta 1992. u opkoljenom Sarajevu. Pričom želimo skrenuti pozornost na patnju običnih ljudi, jer se njihove sudbine najčešće zaboravljaju. Oni postaju uglavnom samo hladni statistički podatak.

Mladenci sarajevski bez sveće i pomena (Mirko Đorđević, Pescanik.net)

Osvanuo je Uskrs i Crkva o tome ćuti i ne pominje ih ni u poslanici u osvit dana nade ljudske i slave života. Bilo kako bilo, Uskrs će ostati dan nade onima koji nisu zaboravili da se nadaju.

Hercegovina je pokrajina u državi Bosni, a Bošnjaci moraju imati svoju bošnjačku državu. Ovo je, u najkraćem, nova poruka reis-ul-uleme Islamske zajednice u BiH Mustafe Cerića, koju je poslao preko Nedžada Latića i njegovog magazina “PanBošnjak”. Nema dvojbe, radi se o izjavi, zapravo ponovnom reisovom  stavu i zahtjevu koji će dodatno radikalizirati situaciju u BiH i izazvati nove političke i druge  sukobe koji ničeg dobrog ne mogu donijeti državi, nego samo zakomplicirati odnose i stanje nacionalističke pripravnosti podići na viši stupanj.

Sa onim tipičnim samozadovoljstvom političara domaćeg ovdašnjeg, sa izrazom lica punim ponosa zbog vlastite dosjetljivosti i arhimedovskom (Eureka!) intonacijom, Božo Ljubić, predsjednik HDZ-a 1990, kazao je prošle sedmice da su mu dragi Sejdić i Finci, ali da mu je draži hrvatski narod. Kontekst se ticao njegove tvrdnje da se u provedbi presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić - Finci, a kad je riječ o izboru članova Predsjedništva BiH, mora insistirati na rješenju po kojem će se članovi Predsjedništva BiH birati posredno (u Parlamentarnoj skupštini BiH), a ne direktno (na izborima).

Piše: Branka Trivić | slobodnaevropa.org

Nikakvog vrednosnog, etičkog i estetičkog otklona od duha Miloševićevog vremena koji oličava kraljica turbo-folka Ražnatovićeva za ovih dvanaest godina posle njegovog pada nije bilo, što kulturolozi i psiholozi objašnjavaju time da se vrednosni sistemi vrlo teško menjaju. Posebno, ako nema ni konsenzusa da ih treba menjati.