Pravu, životnu golgotu prolazi bračni par Hodžić, rodom iz sela Klek u prozorskoj općini. Teško oboljeli Behaim, njegova supruga Zaha i 26-godišnji sin Aldin žive kao podstanari u bugojanskom naselju Gromile, bez ikakvih primanja. Behaim je srčani bolesnik, prošao je torture logora HVO-a u Hercegovini, ratni je vojni invalid i demobilisani borac Armije RBiH, dok se Zahino zdravlje dodatno pogoršalo nakon nedavnog moždanog udara. I sin Aldin ima zdravstvenih problema, a sada udata kćerka Aldina je bila teško bolesna i doživjela, kako kažu, dva puta kliničku smrt.
Žive bez ikakvih primanja, a o nabavci potrebnih lijekova mogu samo sanjati. Situaciju im pogoršava i činjenica da je od nedavno upitan i njihov privremeni krov nad glavom. Vlasnik im je najavio da se pripreme za skoro isljevananje.
"Pripadam svim ugroženim kategorijama u državi. Obraćao sam se za pomoć brojnim institucijama, ali svi sa sebe skidaju odgovornost, šalju me na druge adrese. Od ove države nisam dobio ništa. Ja se punih 27 godina potucam po tuđim kućama, u Bugojnu mi je ovo već 11 adresa. Tako malo tražim od ove države, a ni to ne mogu dobiti" - ogorčeno priča 49-godišnji Behaim.
Boli ga nebriga društva za ljude poput njega. Napominje kako se u bh. sredinama otvaraju azili za pse lutalice, a on vapi, kako kaže, za samo dvije sobice u kojima bi živio sa suprugom i sinom.
Svi pokušaji njega i njegovog oca, čija su tri sina pretrpjela hercegovačke logore, da dobiju donaciju i obnove porodičnu kuću u Kleku nisu dali rezultata. Razočaran je i u općinsku administraciju u Prozoru.
"Kuću mog oca u Kleku zapalili su pripadnici HVO-a i pet puta je moj otac nakon rata pokušavao da dobije donaciju, ali jednostavno svi su na te zahtjeve ostajali gluhi. Zadnji put mu je rečeno da pripremi 2.500 eura i da će dobiti donaciju" - kaže Behaim, koji je pokušao sudbinu svoje porodice promijeniti odlaskom u azil u Švicarskoj, na osnovu dokumentacije o logoraškom stažu.
"Ni to nisam uspio. Kazali su mi da sam zakasnio, da sam trebao doći prije 18 godina i dobio bi sve. Vratili su me u BiH", zaključuje Behaim svoju priču.
Behaim i Zaha, dok su bili kakvog-takvog zdravlja, radili su na bugojanskoj pijaci, a sad ni to ne mogu. S obzirom da je Behaim srčani bolesnik i već u petoj deceniji niko ga i ne želi primiti na posao. Ostala mu je, kaže on, samo nada u dobre ljude, jer na buđenje svijesti onih, koji su zavaljeni u udobne fotelje, odavno više ne računa.
VIJESTI
Tomislav Nikolić izabran je za novog pr
Predstavnici grada Vrlike i predstavnici
Posljednji dana i mjeseci, da ne kažemo
