Reisov naklon egipatskim dželatima

Tko se ne boji za svoje mentalno zdravlje pa povremeno otvori rijaset.ba mogao je pročitati čestitku reisu-l-uleme Cerića egipatskom narodu u povodu prve godišnjice egipatske revolucije. Egiptu, koji je vjekovima bio i još uvijek je, utočište dobra, inspiracija narodima koji streme slobodi... reis upućuje svoje najiskrenije čestitke. Zemlju u kojoj pobjednici te iste revolucije na religijskoj osnovi vrše konstanti progon 10 % stanovništva nazvati utočištem dobra stvarno je ironično. Podsjetimo da je prošle godine u Egiptu ubijeno oko 70 kopta, a oko 100.000 ih se zbog progona iselilo. Pa kad nešto takvo izgovori prvi čovjek muslimana u BiH, inače specijaliziran za primanje nagrada za mir po Zapadu, onda je to prava groteska.

            Čestitajući pobjednicima revolucije, reis govori kako će oni koji su na Zemlji bili tlačeni postati vođama. Očito se to odnosi samo na braću muslimane. Duboko suosjećanje izražava on porodicama šehida revolucije, a ranjenima želi brzo ozdravljenje. O ubijenim, ranjenim i prognanim koptima nakon revolucije – ni riječi! Čestitati pobjedu nekad tlačenima koji su sada postali vođe vrlo je lijepo. Nadati se budućnosti u kojoj će oni koji trpe nasilje i tiraniju ponovno dobiti slobodu i dostojanstvo, još je ljepše. Ali pri tome prešutjeti da ti isti nekad-tlačeni-sada-vođe vrše sustavni progon cijelog jednog naroda, licemjerno je do bola.

            Braću u Egiptu on nadalje podstiče da čuvaju univerzitet Al-Azhar, da ga jačaju i omoguće mu razvoj. Taj univerzitet, kaže Cerić, zauzima pročelje među svim obrazovnim ustanovama, školuje ulemu koja poziva čistom islamu, podučava i odgaja u njegovim vrijednostima i načelima tolerancije, suživota i saradnje u dobročinstvu i bogobojaznosti. Nakon lanjskih atentata na kopte Benedikt XVI. je upozorio kako je kršćanima na Bliskom istoku potrebna veća zaštita. Poput kakve francuske sobarice ibretili su se učenjaci s Al-Azhara tim papinim riječima. Uvrijeđeni, izjavili su da zamrzavaju odnose s Vatikanom jer se papa iznova negativno očitovao o islamu i stoga očekuju ispriku. (FAZ, 21. 1. 2011, Str. 5) O položaju kršćana u Egiptu i o žrtvama – ni riječi! Očito je al-azharska tolerancija na jedno oko ćorava!

Javna molitva protiv kršćana
Prvi pogled vara. Slika crkve i ljudi koji klanjaju ispred nje ne prikazuje nikakav međureligijski događaj. Radi se o protestu egipatskih salafija, koji se nasuprot koptske katedrale u Kairu okreću prema Meki i mole protiv egipatskih kršćana. U pozadini policajci čuvaju crkvu.

         Reis Cerić pripada narodu koji je pretrpio jednu od najvećih europskih tragedija nakon Drugog svjetskog rata. Nije mu nimalo nepoznato što to znači trpjeti nasilje i biti progonjen u vlastitoj zemlji zbog nacionalne i vjerske pripadnosti. Zato se njegova riječ na Zapadu pozorno sluša. Jednako pozorno reis i govori: osuđuje netoleranciju, mržnju, rasizam i nasilje, posebno nasilje u ime Božje; izražava sućut zbog žrtava; gnuša se nad negiranjem holokausta i genocida... Međutim, upućene prema Istoku, reisove riječi kameleonski se mijenjaju. Odjednom iz priče iščezavaju žrtve. Ostaju samo pobjednici. A pobjednici su, hvala Allahu, naši – naša braća.

          Ovakvim dvoličnim stavovima reis ponajviše šteti samim muslimanima. Kad on kao njihov autoritet prešućuje progone kršćana u Egiptu, muslimani ostaju bez opravdanja kako se tu radilo tek o političkim progonima. Ti progoni se baš prešućuju jer su religijski motivirani. Kao što je nekad politika zloupotrebljavala religiju za svoje prljave ciljeve, to isto sad religija čini s politikom. B. Welte smatra da je islam trenutno u opasnosti da napusti put učenosti i da se spusti na pučko-polemičko pojednostavljivanje i primitivno izlaganje imama po selima i gradskim četvrtima. Ubojstva kršćana morala bi pobožne i učene muslimane baciti u strah i tjeskobu – u brigu za bit njihove vjere.