Iako je pojam „sapunica“ u zadnje vrijeme poprimio poprilično negativne i pejorativne konotacije, treba istaći najprije da to nije niti spriječilo niti umanjilo gledanje sapunica.

Rodom Hercegovac iz Orahovca kod Trebinja, dr. Jovan Deretić je profesor nove srpske književnosti i zastupnik srpske "alternativne istorije". Nakon što su u prvome dijelu predstavljeni mnogobrojni zanimljivi rezultati Deretićevih istraživanja, ovdje se među ostalim pokazuje da je Prometej bio Srbin, da je Djevica Marija bila Srpkinja i da je Vatikan glavni uzrok teškog života na Balkanu.

Bez obzira gledamo li sapunice i bez obzira što mislili o njima, one su postale bitan (i nažalost neizbježan) dio naše svakodnevice. Mnogima od nas je nametanje popularnosti i gledanja sapunica stanovništvu ove regije postalo krajnje degutantno: dnevne novine i portali bilježe svaki korak zvijezda sapunica koje se smiješe s plakata na ulicama, ili uživo kao gosti televizijskih ili trgovačkih kuća; pokrenute su i posebne mrežne stranice i tiskovine koje se bave isključivo zbivanjima oko glavnih likova i sadržajem sapunica.

Nedavno sam na jednom malom forumu vidio postavljeno pitanje Hrvatima, Bošnjacima i Srbima što najviše zamjeraju jedni drugima, a što najviše cijene jedni kod drugih. Među raznim subjektivnim i ponešto objektivnim, duhovitim i neduhovitim, dobronamjernim i uvredljivim odgovorima, dalo se iščitati kako je jedna od stvari koju Hrvati i Bošnjaci najviše i složno zamjeraju Srbima njihova težnja za prisvajanjem tuđeg, od teritorija, književnika do tuđih sportskih medalja.

| Autor: Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta Ivo Pilar u Zagrebu |

'Mit o uskrsnuću kod drevnih naroda u tijesnoj vezi je sa slavljenjem ponovne pojave vegetacije na zemlji, i to svake godine, jer im je o njoj kao ratarskim narodima ovisio život. Sljedećih nekoliko božanstava, koje ćemo ovdje prikazati, zrcale zapravo težnje onih koji su ih „izmišljali“ a sve zato da bi olakšali i osmislili svoj svakodnevni ratarski život.'