PRIČA: O MRAVIMA (I LJUDIMA)

Piše: Marijan Oršolić

Bijahu jednom u jednom šumarku tri mravinjaka. U prvom mravinjaku življahu crni mravi. U drugom mravinjaku življahu crni mravi. I u trećem mravinjaku življahu – crni mravi. Šumarak bijaše prostran, moglo je u njemu živjeti ne tri, nego deset puta tri mravinjaka. Mravi dugo vremena nisu znali jedni za druge.

U svakom od mravinjaka postojala je skupina najsposobnijih mrava koji su nalazili nove izvore hrane za svoje mravinjake, koji su bili pioniri istraživanja okoline i koji su svojim idejama učinili da svaki mravinjak napreduje. Ti su mravi lutali izvan uobičajenih mravljih staza i istraživali sve oko sebe. Išli su kraćim i duljim putovima, penjali se na vlati trave i grančice, otkrivali su nove izvore hrane, utabali nove staze, dok su se drugi mravi držali starih staza i izvora hrane. Jednoga dana oni su otkrili da u šumarku postoje drugi mravi. Čim se za to čulo u prvom mravinjaku, najveće bitange, ništarije, nitkovi i neradnici među mravima počeše širiti glasine o ugroženosti i prijetnji koja dolazi iz drugih mravinjaka. Preplašeni mravi ih izabraše za vođe.

Šumarak bijaše prostran, moglo je u njemu živjeti ne tri, nego deset puta tri mravinjaka. Ali, nove vođe crnih mrava iz prvog mravinjaka rekoše: Mi smo prvi ovdje sagradili mravinjak, ovo je naš šumarak i u njemu nema mjesta za druge mravinjake. I vođe crnih mrava iz drugog mravinjaka rekoše isto tako. Kao i vođe crnih mrava iz trećeg mravinjaka.

Nove vođe crnih mrava iz prvog mravinjaka još više proširiše strah među mravima i rekoše: Zavojštimo na druga dva mravinjaka, uzmimo što je naše! Ali i vođe crnih mrava iz drugog mravinjaka rekoše isto. Kao i vođe crnih mrava iz trećeg mravinjaka.

Ali najpametniji i najsposobniji crni mravi iz sva tri mravinjaka rekoše: Šumarak je prostran, moglo bi u njemu živjeti ne tri, nego deset puta tri mravinjaka. Zašto da idemo u rat? Mnogi ćemo izginuti. Radije sklopimo mir! Neka bude mir! Čim su to izrekli, najsposobniji mravi u sva tri mravinjaka su od tada sumnjičeni kao izdajnici i špijuni, kao neradnici koji žive na grbači mravinjaka. Većina mrava je na kraju odlučila: Neka bude rat! A šumarak doista bijaše prostran, moglo je u njemu živjeti ne tri, nego deset puta tri mravinjaka. I vođe crnih mrava iz prvog mravinjaka rekoše: Zapalimo travu oko neprijateljskih mravinjaka. Dim će ih istjerati! I onda su naši! Ali i vođe crnih mrava iz drugog mravinjaka rekoše isto. Kao i vođe crnih mrava iz trećeg mravinjaka.

Tek mali broj crnih mrava iz sva tri mravinjaka reče: Ali što ako se vatra proširi na naš mravinjak? Ali nitko ih nije slušao. Vođe crnih mrava proglasiše da je Veliki Mrav na njihovoj strani i da On želi rat. Najmudriji mravi rekoše kako je ludost govoriti da Veliki Mrav želi rat. Vođe ih optužiše za veleizdaju. Dušmanski zid bivših prijatelja sada je mudre mrave nazivao uhodama. Bijesna gomila mrava pogubi svoje najmudrije mrave. Dok su umirali, najmudriji mravi prorekoše im propast.

I crni mravi iz prvog mravinjaka potpališe vatru oko druga dva mravinjaka. A crni mravi iz drugog mravinjaka učiniše isto. Kao i crni mravi iz trećeg mravinjaka. I tako vatra istjera sve crne mrave iz njihovih mravinjaka. I zametne se boj. Kako su svi mravi bili crni, nitko nije raspoznavao svoga neprijatelja. Mnogi mravi izgiboše od ruke svojih prijatelja. Jer, nisu se raspoznavali.

Trava u tom šumarku bijaše suha. I požar se proširi na čitav šumarak. Čitav šumarak izgorje i od njega ostade samo prah i pepeo. Na kraju je ostao malen broj preživjelih crnih mrava i spaljen šumarak. Pošto nisu znali tko pripada kojem mravinjaku, svi su se ujedinili i napravili jedan mravinjak. Ali, kako su poubijali svoje najsposobnije i najmudrije mrave koji su im tražili nove izvore hrane, a kako je šumarak bio spaljen, ubrzo su svi pocrkali od gladi. Ali i da opet ožive, oni ne bi priznali da su pogriješili zbog svog glupog ponosa i umišljenosti, nego bi radije ponovno zaratili, ubijali se, i na kraju izumrli od gladi.

Prometej.ba