Ovo je treći dio teksta 'O domaćoj glazbenoj (ne)kulturi' autora Marijana Oršolića

Ovca: životinja od koje se dobivaju mlijeko, meso, vuna, glas na izborima i novac za skupe rezidencije vjerskih vođa. (Anonymus)

Kad smo već prethodni nastavak završili s čobanicom Radom i njenim stadom, i u ovom nastavku ćemo se malo baviti ovcama i čobanima. U svojoj knjizi Adamu s ljubavlju, hrvatska psihologinja, sociologinja i ekonomistica Natalija Princi, donosi: „svatko od nas može izabrati dva, i samo ta dva puta: 1. Put razumnog ljudskog bića i 2. Put ovce.“ Kako bismo bolje razumjeli što autorica podrazumijeva sintagmom „put ovce“, donosim još nekoliko isječaka iz njene knjige

Napravite svjetlo od sebe. Oslonite se na sebe: ne ovisite ni o kome drugome. Učinite od mojih učenja svjetlo sebi. Oslonite se na njih: ne ovisite ni o kojemu drugom učenju. Razmotrite svoje tijelo: razmislite o njegovoj nečistoći. Znajući da su i njegove boli i njegovi užici jednaki uzroci patnje, kako onda možete popuštati njegovim žudnjama? Razmotrite svoje 'ja'; razmislite o njegovoj prolaznosti; kako onda možete upasti u zabludu o njemu i gajiti oholost i sebičnost, znajući da one moraju skončati u neminovnoj patnji? Razmotrite svu supstanciju; nalazite li tu igdje postojano 'ja'? Nisu li to samo nakupine koje će se prije ili kasnije opet rastaviti i raspršiti?

• Čovjeku koji nije razmišljao o vjeri čini se da postoji samo jedna istinita vjera - ona u kojoj se on rodio. Ali, upitaj se što bi bilo da si se rodio u nekoj drugoj vjeri: kršćanin u muslimanskoj, budist u kršćanskoj, musliman u brahmanskoj! Zar je samo naša vjera istinita a sve ostale lažne? Jedna vjera neće postati istinita time što ćeš i sebe i druge uvjeravati da je jedino ona istinita.

Piše: Marijan Oršolić

Nakon pokušaja klasifikacije glazbe na našim prostorima u prethodnom članku, pokušat ćemo opisati osobine tih glazbenih oblika. Premda se nabrojani oblici postratne balkanske glazbene (ne)kulture čine kao jedno šaroliko mnoštvo, sve ove vrste glazbe imaju vrlo sličnu matricu, i neke osnovne zajedničke osobine:

U izdanju Franjevačke teologije iz Sarajeva izišla je knjiga latinskih izreka koju je priredio Benedikt Vujica, profesor teologije i latinskog jezika na Franjevačkoj teologiji, Sententiae, Dicta et Proverbia selectiora in Latinitate (Izbor mudrih misli, uzrečica i poslovica latinskog jezika). Ova knjiga nije velika novost jer ulazi u sigurno poveći niz knjiga sličnog sadržaja, međutim to ne umanjuje njezinu vrijednost, čak štoviše, iznova nas podsjeća na veliko blago latinske kulturne i književne baštine.