Nakon poznatog regensburškog govora pape Benedikta XVI, diljem islamskog svijeta pobudila su se nezadovoljstva i kontroverze. U njemačkom dnevniku Frankfurter Allgemeine Zeitung objavljen je članak Egona Flaiga "Der Islam will die Welteroberung" (Islam želi osvojiti svijet), koji daje pogled na povijest islamskih osvajanja i ciljeve islama po nekim njegovim interpretacijama, istovremeno dajući i drukčiji pogled na križarske ratove. U ovom našem prijevodu dajemo ga čitateljima na prosudbu i razmišljanje, svjesni da će sigurno pobuditi neke disonancije i reagiranja. Bit će nam drago, od stručnjaka za povijest i islamsku teologiju, čuti drukčije mišljenje, utemeljeno naravno na činjenicama.

Kad bih prije krenuo autom iz Praga prema našoj ladanjskoj kući na istoku Bohemije, trebalo mi je od središta grada do znaka koji označava granicu grada otprilike 15 minuta. Onda bi došli pašnjaci, šume, polja i sela. Danas ta ista vožnja traje 40 minuta ili duže, i ne bih mogao kazati jesam li već izašao iz grada ili ne. Što se doskora jasno moglo prepoznati kao grad, gubi svoje granice i s njima svoj identitet. Okolo je nastao golemi i prenatrpani prsten nečega za što ne mogu naći prikladan izraz. Niti je to grad kako ga ja razumijem, niti su to predgrađa, a kamoli sela.

Kriza vjere se pooštrava kroz krizu svećenstva. Obrnuto, pitanje svećenstva već duže vrijeme nije samo sporedno pitanje strukture.

Papa Benedikt XVI. oživio je rješenje za novu evangelizaciju. Prvotno bi trebalo pomoći nekad kršćanskom, a u međuvremenu posve sekulariziranom Zapadu, te mu probuditi pitanje o Bogu i vjeru u Krista. Međutim, za to su potrebni manje službeni činovnici u višim biskupskim službama kao što su svećenici, koji su bliski drugim ljudima, razumiju njihovu životnu situaciju, njihova nadanja, čežnje, dvojbe. Skupa s tim ljudima trebali bi odgonetati potresnu zagonetku bivstvovanja i vremena, konačnosti i beskonačnosti.

Budućnost Libije trebala je pripasti sinovima Muammera al-Gadafija.  Tako bi to njihov otac uredio. Nakon Gadafijeve  smrti libijske kćeri bi mogle odigrati odlučujuću ulogu.

    Kad Libija dobije novo društveno uređenje mlade žene su te koje mogu najviše dobiti ili izgubiti. Za njih nije samo u pitanju sloboda mišljenja, nego i njihova individualna prava i slobode, sloboda sudjelovanja u politici i poslu, sloboda samostalnog življenja, sloboda razvijanja vlastitog životnog koncepta, seksualno samoodređenja ili – u suprotnom – da zaboravljeno žive u okovima.