Branio je rat uopće, i to, možda, jedino zbog paradoksa. Reći ću samo da je "civilno lice" i najmiroljubiviji i najdobrodušniji čovjek koji može postojati na svijetu i kod nas u Petrogradu
Volim te, Ivаne! Brаt Dmitrij kаže zа tebe: Ivаn je grob! Jа velim zа tebe: Ivаn je zаgonetkа. Ti si i sаd zа mene zаgonetkа, аli sаm nešto već rаzumeo kod tebe, i to od jutros.
Mislim da je obično neugodno gledati čovjeka kako se smije. Ponajčešće se u smijehu ljudi očituje nešto prostačko, nešto što kao ponizuje smijača, iako sam smijač gotovo nikad ne zna kakav dojam ostavlja svojim smijehom. Isto tako ne zna, kao što i uopće nitko ne zna, kakvo mu je lice kad spava. U gdjekojeg je spavača i u snu lice pametno, a u ponekog, čak i pametnog čovjeka, lice u snu postaje vrlo glupo i zato smiješno.
Ivan, agnostik, pripovijeda jednu zgodu iz 16. st. bratu Aljoši koji se zamonašio. Krist je, prema pripovijedanju, ponovno došao, ne na kraju vremena, nego tada, u 16. st. Prolazi gradskim ulicama Seville „jer je poželio bar na čas pohoditi djecu svoju i to upravo tamo gdje heretici gore na lomačama“.
Učitavam...