Svi su bili zatočenici. Jedino je njena majka, nakon nekoliko pokušaja, uspjela napustiti tamnicu. Svojom voljom i pod svojim uvjetima, pomislila je Lejla. Svom voljom i pod svojim uvjetima ću i ja, jednom
Kako to obično biva s djecom i molitvama, nijedna mu se nije uslišila. I Lejla i Tarik uspjeli su upiti svu pobunjeničku svjetlost koju je nosila njihova majka, i sav mrak ljubavi njihovog oca
Zrak miriše na vlažno, gladno tijelo golubova. Na gorko perje koje ulazi u nosnice. Tarik više ne zna gdje se nalazi i ne vidi više ni majku ni sestru. Sve je samo gugut perja
Izišla je iz auta, opet snažno zalupivši vratima, i pogledala gore. Peti sprat. Ustakljeni balkon. Svjetlo upaljeno za duhove. I mrak. Polako je prišla, pogledala tablu na broju 33. Peti sprat
Sreća se mjeri u sekundama. Treba je prepoznati. S djecom mu to uvijek uspijeva. Ima nešto u ljudskoj mladunčadi, u kojima razum još uvijek izrasta iz povoja, što žarko želi naprijed
„Kažu da moj zlatni šljem može biti tumor, ali ne znaju gdje. Ne znam ni ja“, obratila se svojoj sapatnici koja ju je pomno slušala. „Ali šta god da je, ja nikad u životu sretnija nisam bila.“