Larry Tremblay: „Posljednja slika ljubavi“
Tremblay u svome književno umjetničkom djelu odlazi na ono isto mjesto kamo je u svome likovnome djelu otišao Bacon – do moći i iskustva građenja umjetnosti koja se nalazi izvan područja etikeAbdulrazak Gurnah: „Raj“
Vlastito iskustvo migrantskog života Abdularzak Gurnah prenio je u literaturu, koja je ipak, prije svega, obilježena odrastanjem na afričkom kontinentu. „Raj“ pripovijeda o životnoj pustolovini odrastanja afričkog dječaka, isprepleteno s pričom o kolonijalizacijiJohn Banville: „Svjetlost iz davnine“
Banvilleov bogat i književno vrijedan opus potvrdio ga je kao jednog od najvećih stilista engleskog jezika, ali i kao promišljenog, filozofičnog autora koji se iz djela u djelo suočava s velikim temama ljudske egzistencijeÖdön von Horvath: „Vječni malograđanin“
Ton pripovijesti kao da hoće sugerirati kako ne postoji ništa sveto u ljudskome svijetu, u kojemu je svatko vrijedan poruge, gdje su nakaznost i potpuna amoralnost ljudi, glupost i sebičnost prevladavajući arbitriLuigi Pirandello: „Pokojni Mattia Pascal“
Pronicljiv, dubok, prodoran, izrazito kompleksan i oštrouman, Pirandello ovim djelom ispituje granice ljudskoga bivanja, okvire egzistencije, njene uvjetovanosti, ljudsku prilagodljivost i smisao djelovanja i prihvaćanja određene životne uloge i identitetaItalo Svevo: „Zenova svijest“
Većinu svog vremena Zeno provodi razmišljajući, analizirajući vlastito „ja“, pokušavajući shvatiti je li slab ili jak, koliki utjecaj društvo i izvanjski faktori imaju na njegovu osobnostVictor Serge: „Ako je ponoć u stoljeću“
Javljajući se kao glas s margine - kako one politike i povijesti, tako i kulture i umjetnosti, rukopis Victora Sergea nosi obilježje zbiljske, uvjerljive nezavisnosti, očišćenosti od pristranosti, čineći ga jedinstvenim glasom svjedočanstva onovremene zbilje Sovjetskog SavezaAntoine Compagnon: „Život iza sebe. Svrhe književnosti“
Postoje trenutci u životima pisaca kada se sa pisanjem prestaje – naročito onda kada je riječ o vlastitoj boli. S druge strane, i oni koji su prestajali često su kasnije znali uvidjeti kako ih nužda vlastita bića tjera na ponovni povratakOleg Mandić: „Život obilježen Auschwitzom“
Tada dječak, Mandić je posljednji čovjek koji je napustio Auschwitz. Tamo je često viđao dr. Mengelea i svjedočio najvećoj industriji smrti ljudske povijesti. Od 1955. do danas svjedoči i bori se da mržnja i zlo budu oslabljeniCarlos Fuentes: „Inezin instinkt“
Gabriel je bio na putu da otvori izlaz iz kolektivnog naslijeđa, da ga prepozna u odricanju i žrtvovanju zbog ljubavi… Međutim, ostao je vezan uz ono što je očito obilježje tradicije njegova narodaDino Buzzati: „Tatarska pustinja“
Prostor vojničke stege i organiziranosti, odsustva radosti, kao i stege što je sustav nameće pojedincu kroz njegovu zlouporabu za tobože „zajedničke i više ciljeve“, predstavlja svakako jedan pogled na opći ustroj ljudskih društava, način njihove organizacije i funkcioniranjaSiegfried Lenz: „Sat njemačkoga“
„Prije nego što smo iskusili ekstremnu situaciju možemo vjerojatno reći što jesmo, ali tek pošto smo je preživjeli, znamo što se inače u nama krije.“
Učitavam...