U Jugoslaviji su i Prevert i njegova “Barbara” uživali status bogova poetskog Olimpa. Ne samo što su bili čitani, nego su vršili utjecaj i na stvaranje
Njegov najveći uspjeh je bilo to što je postao umjetnik. Umjetnost je društveno prihvaćena konvencija i samim tim društveno prihvatljivo je i ono što je kroz nju prezentirao, a što bi ga u drugim, neumjetničkim slučajevima odvelo u umobolnicu. Umjetnošću je napravio subverziju
Na ovom primjeru se najbolje vidi šta je tekstopisanje u odnosu na poeziju – to je površnost prikaza teme, njena krajnja banalizacija, loš stil koji se ogleda u rimi radi rime, opštim mjestima
I Elvis i Rambo su granični fenomeni. Oni su satiričari koji u tekstualnom smislu koriste oblik pjesme, a najznačajnija figura koju koriste je ironija. Ona je sokratovska. Istovremeno izaziva smijeh, zabavna je, ali i neugodna jer nas osvještava za prisutnost anomalija koje ironiziraju i u nama samima
Slovenski se danas ne posmatra kao jezik koji bi iz bilo kojeg razloga trebalo poznavati, makar i pasivno te Lačni Franz nije bend kojeg bi mlađi slušatelji mogli slušati kao svoj. No, jedan je od onih koji bi istrgnut iz jugoslovenskog muzičkog konteksta taj kontekst snažno osiromašio